U subotu se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, jedan od najgorih zločina u povijesti čovječanstva. Snimka koja prikazuje grupu njemačkih civila koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata bili prisiljeni obići strahote netom oslobođenog logora Buchenwald nedaleko od Weimara, puno govori o užasima koje su nacisti provodili u djelo.
Nekoliko dana nakon što je američka vojska oslobodila zloglasni logor Buchenwald, lokalno je stanovništvo u grupama od sto ljudi i u pratnji američkih vojnika moralo obilaziti mjesto najvećih strahota. Četiri dana nakon oslobođenja logora Nijemcima su servirali stravične zločine koje je činila vlada koju su izabrali. Na snimkama se dobro vidi kako neki od građana pri dolasku imaju nasmijana lica, komentiraju, razgovaraju, no već ih na ulazu dočekaju hrpe leševa nabacanih na kola.
Mnogi prolaze šutke, neki u suzama, a neki padaju u nesvijest.
Na mjestima su izložene osobne stvari žrtava logora kao i jedna lampa izrađena od ljudske kože, po posebnoj narudžbi žene jednog od nacističkih zapovjednika.
Buchenwald je bio jedan od najvećih koncentracijskih logora u nacističkoj Njemačkoj i prvi koji su oslobodile američke trupe. U pogon su ga stavili 1937., a zatvarali su uglavnom Židove, Rome, osobe s posebnim potrebama, mentalnim i fizičkim problemima, homoseksualne osobe i sovjetske ratne zatvorenike.
Procjenjuje se da je ondje ubijeno oko 56.000 ljudi, no to je jedino mjerljivo iz nacističkih dokumenata koji su, smatra se, ublažavali brojku.
Američki novinar Edward R. Murrow snimio je uvjete u kojima su ljudi ondje živjeli, a u radio izvještaju je rekao: ‘Oko mene se širio odvratan smrad, muškarci i dječaci su pružali ruke prema meni. Bili su odjeveni u krpe i ostatke uniformi. Smrt je već došla po mnoge od njih, no svejedno su se smijali očima. Pogledao sam zelena polja preko žice gdje su dobrostojeći Nijemci orali svoje njive. Otišli smo u bolnicu. Bila je prepuna. Liječnik mi je rekao da je dan ranije umrlo ravno 200 ljudi. Pitao sam ga koji su uzroci smrti. Slegnuo je ramenima i rekao: ‘Tuberkuloza, izgladnjivanje, umor, a ima i onih koji više nemaju nikakvu volju za životom. Jako je to teško.’ Otkrio je noge jednog muškarca da mi pokaže koliko su otečene. Muškarac je bio mrtav. Većina pacijenata bila je nepokretna. Zamolio sam da mi pokažu kuhinju. Bila je čista. Jedan mi je Nijemac objasnio obroke koje su dobivali zatvorenici - komadić crnog kruha ne deblji od palca s tanko namazanim margarinom. To i malo gulaša je sve što su dobili jednom u 24 sata.’
U Buchenwaldu je bilo zatvoreno više od 250.000 muškaraca, žena i djece iz cijele Europe. Živjeli su u nemogućim uvjetima i više od petine ih nije preživjelo. Točan broj nije poznat. Od 1941. ondje su na zatvorenicima izvodili medicinske eksperimente, uključujući testiranje raznih cjepiva i hormonalne ‘lijekove protiv homoseksualnosti’.
Logor je nakon oslobođenja posjetio i Dwight D. Eisenhower, tada vojni general. ‘Nikada me ništa nije šokiralo kao prizori u tom logoru’, rekao je kasnije.