Popularni Starbucks želi u Srbiju, objavio je prije mjesec dana dogradonačelnik Beograda Goran Vesić. “Moj uvjet prilikom pregovora sa Starbucksom bio je da natpis, osim onoga na latinici, bude i na ćirilici”, izjavio je Vesić.
Nakon toga nije se dogodilo ništa, ne zna se hoće li u Srbiji biti Starbucksa ili ne, ali su srpski mediji prenijeli vijest kako je multinacionalni lanac kafića postigao dogovor s kineskim gigantom Alibabom o korištenju njihovih platformi. Starbucks je odavno prisutan u Kini, pod vlastitim imenom, na engleskom, na latinici. Poput ostalih svjetskih brendova.
Kako će nas drugi cijeniti ako se sami ne cijenimo, poručio je Vesić. Beograd priprema zakon kojim će se korištenje latinice kažnjavati novčanim kaznama od 45 pa sve do 8500 eura. Ministarstvo kulture Srbije objavilo je prošlog tjedna da pripremaju izmjene Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma pa će ćirilica biti obavezna ne samo za sve državne institucije, nego i sva javna poduzeća i ustanove i poduzeća s većinskim državnim kapitalom, te za profesionalne i strukovne udruge te javne medije. Ćirilica bi imala prednost, a latinica bi bila definirana kao pomoćno pismo. Odgovorna osoba bi za nekorištenje ćirilice mogla biti kažnjena s 45 do 850 eura kazne, poduzeće koje koristi latinicu na deklaraciji ili uputstvima za upotrebu bilo bi kažnjeno s 4200 do 8500 eura, a odgovorna osoba u poduzeću i instituciji do 600 eura.
U Srbiji je odavno ćirilica službeno pismo, a latinica se u službenim prilikama koristi tamo gdje je predviđeno korištenje jezika i pisma nacionalnih manjina. U javnoj su upotrebi obje, najuglednije novine, dnevnici Politika i Večernje novosti i tjednik Nin, izlaze na ćirilici, većina ostalih je na latinici, nazivi kafića i trgovina uglavnom su na latinici. Ultranacionalisti zdvajaju da je ćirilica izgurana, i da se zbog latinice Srbi rasrbljuju.
Pozdravio SANU
Uvođenje kazni odmah su pozdravili iz SANU, Srpske akademije nauka i umjetnosti, bastiona konzervativnosti i nacionalizma. Dosad su kazne bile predviđene samo za izbjegavanje korištenja pisma i jezika nacionalnih manjina, požalio se dr. Sreto Tanasić, predsjednik Odbora SANU za standardizaciju srpskog jezika.
Problem je što se brka službeno i javno korištenje pisma, upozorava beogradski lingvist Vlado Đukanović. Ustavom Srbije je definirano da je ćirilica pismo u službenoj upotrebi.
- Pitanje je kako će novi zakon definirati službenu upotrebu - hoće li morati biti na ćirilici ne samo sva komunikacija državnih i javnih tvrtki, nego i natpisi na državnim institucijama, putokazi na cesti? - kaže Đukanović za Jutarnji. Normalno je da država definira jezik i pismo u službenoj upotrebi, ali ne i njihovu javnu upotrebu.
- Nitko vam ne može zabraniti da knjigu odštampate na francuskom ili grčkom, na glagoljici ili kako hoćete. Jedno je kojim će se pismom služiti neka privatna televizija, a drugo javni servis, kojeg već možete zakonom obavezati - kaže Đukanović.
U vrijeme Koštunice
Čitava priča o donošenju novog zakona o zaštiti ćirilice traje barem dvije godine, ističe novinar i analitičar Zoran Kusovac, pa njemu to sve izgleda kao bacanje magle radi smanjivanja pritiska javnosti oko pregovora s Kosovom. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić došao je do zida, u pregovorima s EU ne može dalje bez priznanja faktičnog stanja, da je Kosovo nezavisno. A onda je bolje da se javnost zaokupi ćirilicom ili bilo čim drugim.
U bivšoj SFRJ u ravnopravnoj upotrebi bile su i ćirilica i latinica, ali je u vrijeme Vojislava Koštunice u ustav i zakon uvedena ćirilica kao službeno pismo. U javnoj upotrebi prevladava i dalje latinica, mada godinama niz opskurnih nacionalističkih udruženja inzistira da se ćirilica dodatno zaštiti. Nema nikakvog istraživanja o tome koliko se koje pismo javno koristi, ističe Vlado Đukanović: i oni koji zapomažu kako ćirilice nestaje, to zaključuju na osnovu šetnje ulicom i promatranja natpisa na izlozima i reklamama. Udžbenici moraju biti na ćirilici, knjige se tiskaju i na ćirilici i latinici.
- Proučavao sam u katalogu Narodne biblioteke Srbije knjige izdane prošlih nekoliko godina. Oko 60 posto ih je na ćirilici, a 40 posto na latinici - kaže lingvist Đukanović. Sad se čuju obećanja o 5 do 10 posto manjem porezu na izdanja štampana na ćirilici.
- Kako bi se to provelo? Zvuči dosta diskriminirajuće - kaže Đukanović, kojem sve skupa to djeluje kao obično bacanje magle. Poput Kusovca, i on misli da je meta ista: Kosovo.
- Važno je narodu dati komad mesa da se oko njega tuku, dok se rješava status Kosova. Sve su to samo dimne zavjese - kaže Zoran Kusovac.
Ministar kulture Vladan Vukosavljević u petak je objasnio da im je cilj da mediji s nacionalnom frekvencijom koriste ćirilicu, kao i tvrtke u uputstvima i deklaracijama.
- Treba ukinuti lažnu podjelu na službenu i javnu upotrebu pisma - kaže ministar. Intelektualci mu se podruguju. Prisilne mjere nikad nisu donijele očekivane rezultate, pa ni ove nemaju šanse da zažive, komentirao je profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Ranko Bugarski.
Osniva se savjet
Osim novog zakona, najavljuje se osnivanje vladinog Savjeta za zaštitu srpskog jezika i pisma.
- Ovim inicijativama ne štiti se ćirilica, nego se skreće pažnja javnosti s problema kojih ima i previše na onaj koji ne postoji. Ćirilica u Srbiji nije ugrožena, ugroženo je znanje, obrazovni sustav idiotizira učenike i učenice - kaže za Jutarnji kazališni redatelj i kritičar Zlatko Paković. Oba su pisma, i ćirilica i latinica, i srpska pisma, ističe Paković, i svejedno je na kojem će pismu dijete i odrasli čovjek u Srbiji širiti svoje neznanje.
No, stvar se kreće. Beogradska gradska skupština je krajem lipnja jednoglasno usvojila odluku da tvrtke koje istaknu naziv na ćirilici dobiju popust od 5 posto na najam gradskog prostora.
- Grad će izgledati mnogo ljepše - objasnio je predstavnik Beograda Andrija Mladenović.
- To će i stranim turistima dati jednu lijepu sliku našeg grada - uvjeren je Mladenović. Samo još da sve putokaze postave na ćirilici, turisti će biti oduševljeni.
Politički manevar s kratkim rokom trajanja
Piše: Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Prilikom službenoga posjeta Hrvatskoj u veljači ove godine predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić održao je govor u Lisinskom u kojem je čak tri puta spomenuo zaštitu ćiriličnoga pisma. Govorio je to predstavnicima srpske nacionalne manjine očito ih želeći potaknuti na ustrajavanje u prakticiranju ćirilice kao identitskoga obilježja srpske nacije i kulture. Isticanje ćiriličnih natpisa, naime, na državnim i lokalnim ustanovama u skladu s ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina prouzročilo je u hrvatskoj javnosti mnogo polemika i osporavanja, posebno u slučaju Vukovara.
Kad sam prije nekoliko godina kao suradnik na jednome znanstvenom projektu posjetio Filološki fakultet u Banjoj Luci, iznenadio sam se apsolutnom dominacijom ćirilice na kojoj su bili svi natpisi, sve obavijesti, pa i potpisi svih studenata premda su prema Ustavu Republike Srpske latinica i ćirilica ravnopravna pisma. Unatoč tomu što je Ustav Republike Srbije još 2006. propisao da je ćirilica “službeno” pismo, a latinica se uopće ne spominje, u javnoj uporabi u Srbiji prevladava latinica. Velika većina tiskanih medija isključivo je latinična, a o internetskim medijima da i ne govorimo. Čak i oni rijetki digitalni mediji koji su primarno ćirilični imaju “ispomoć” u preslovljavanju na latinicu.
Dobar dio srbijanske kulturne javnosti već je odavno rekao što misli o forsiranju ćirilice, a i praksa je pokazala da je latinica, kao pismo velike većine modernoga, internetski orijentiranoga svijeta, daleko praktičnija, posebice mlađim generacijama. Komentari na srbijanskim društvenim mrežama i mrežnim portalima odreda su izrazito negativni u osudi “odbacivanja latinice kao drugog srpskog pisma”, ili kako piše jedan korisnik “slobodna upotreba pokazala je koje je pismo općeprihvaćeno; dovoljno je samo osvrnuti se oko sebe. To je nezaustavljiva tendencija i neće je zaustaviti ni državno nametanje ćirilice. Naprotiv, takvu upotrebu ćirilice narod će povezivati s državnom administracijom, birokracijom, procedurama sl. i narodu će biti muka od ćirilice”. Utoliko se može zaključiti da imaju pravo ono koji govore da je riječ u prvome redu o političkome manevru s kratkim rokom trajanja.