Može li se spriječiti da invazija Rusije na Ukrajinu eskalira u Treći svjetski rat? Jedan od najvećih autoriteta međunarodne politike, nekadašnji američki državni tajnik i diplomat Henry Kissinger, napisao je esej za konzervativni britanski magazin The Spectator kako ukrajinski konflikt ima jasne paralele s 1914. godinom kada su sve velike sile postepeno uvučene u vojni sukob.
Pozvao je na prekid vatre s povlačenjem ruskih snaga na linije prije početka sukoba 2022. godine, što znači da bi Putinova armija ostala u istočnoj Ukrajini, kao i na Krimu. Prema Kissingerovom mišljenju prioritet je spriječiti da se rat ne pretvori ‘u rat protiv Rusije kako takve‘ te je potrebno pružiti priliku Rusiji ‘da se ponovo pridruži među narodnom sustavu‘.
Kissinger je ipak promijenio svoj stav oko članstva Ukrajine u Nato savezu. Tvrdi da je prije početka sukoba bio protiv pridruživanja Ukrajine u zapadnu vojnu alijansu jer je strahovao od upravo onakvog scenarija kakav se dogodio, ali sada 99-godišnji Kissinger s pozornice Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu poručuje da je članstvo Ukrajine u Nato savezu logičan ishod. No, bitno je kroz diplomatski proces, procjenjuje Kissinger, dati priliku Rusiji da prilagodi svoje povijesne pozicije jer se radi o državi s ogromnim nuklearnim arsenalom, pa je potrebno izbjeći njezinu destabilizaciju i produbljivanje konflikta. Za razliku od Kissingera, koji vjeruje da se Treći svjetski rat još uvijek može zaustaviti, jedan od vodećih francuskih intelektualaca današnjice, Emmanuel Todd, dao je intervju za Le Figaro intervju u kojem je konstatirao da je Treći svjetski rat već započeo.
- Očigledno je da konflikt, koji je počeo kao limitirani teritorijalni rat, eskalira u globalnu ekonomsku konfrontaciju između cijelog Zapada na jednoj strani te Rusije i Kine na drugoj, te postaje svjetski rat - izjavio je Todd.
Francuski intelektualac vjeruje kako je Putin početkom sukoba pogriješio jer je vjerovao da je Ukrajina ‘propala država‘ koje će se urušiti odmah na početku invazije, ali se pokazalo kako ukrajinska nacija uz inozemne financijske i vojne resurse uspjela pronaći novu vrstu balansa, kao i nadu da može pobijediti. Inače, Todd se poziva na Mearheimerove analize konflikta koji upozorava kako Ukrajinu de facto treba smatrati dijelom Nato saveza još od 2014. godine, jer je još tada ukrajinska vojska počela dobivati neki oblik pomoći i edukacije američkih, britanskih i poljskih vojnih snaga. S druge strane, Rusi su proglasili kako nikada neće tolerirati nazočnost Nato saveza u Ukrajini te stoga tvrde kako vode obrambeno-preventivni rat.
Mearsheimer, podsjeća Todd, tvrdi da će Rusi udarati to žešće što će biti u težoj poziciji u Ukrajini jer osjećaju egzistencijalnu ugroženost. Pri tome se Amerikanci precjenjuju kad misle da mogu participirati u vojnom sukobu u Ukrajini kao u jednoj od ratnih vojnih igara, nakon Vijetnama, Iraka i Afganistana. No, procjenjuje Todd, Amerika je zapravo krhka, a pokazuje se da se Rusija bolje drži pod sankcijama koje je organizirao Nato savez nego se očekivalo. Moguće je da će Rusija uz podršku Kine izdržati sve sankcije, dok će američka monetarna i financijska kontrola svijeta kolabirati, a s time i mogućnost financiranja enormnog američkog trgovinskog deficita. Time je zapravo i sukob za Sjedinjene Države postao egzistencijalan, ne mogu se iz njega povući.
- Stoga smo sada u ratu bez kraja, u konfrontaciji čiji ishod mora biti kolaps jednih ili drugih - kaže Todd.
Toddova poruka je dugoročno gledajući poprilično pesimistična i zastrašujuća za Zapad:
- Upravo sam pročitao knjigu S. Jaishankara, indijskog ministra vanjskih poslova, koju je objavio prije rata, a u kojoj vidi američke slabosti, te tvrdi kako konfrontacija između Kine i Sjedinjenih Država neće imati pobjednika nego će osloboditi prostor drugim zemljama poput Indije. Ali ne i Europljanima. Svugdje vidimo slabljenje Sjedinjenih Država, ali ne u Europi i Japanu jer zbog slabljenja svog imperijalnog sustava Sjedinjene Države pokušavaju održati pozicije u inicijalnim protektoratima. Kako se američki sustav smanjuje, to više pritišće lokalne elite protektorata (uključujući Europu) - zaključuje Todd.