EKSKLUZIVNO ZA JUTARNJI

Vojna analiza Igora Tabaka: Što se zapravo događa s velikim ruskim konvojem i kakva je situacija na južnom bojištu?

Veliki konvoj opreme i ljudstva koji se već pet dana vidi u dolasku prema Kijevu, i dalje više stoji nego se kreće

Igor Tabak (lijevo), ukrajinski vojnici (gore), ruski tenk (dolje)

 Cropix/AFP

Osmog dana ruskog napada na Ukrajinu započeo je drugi krug pregovora u bjeloruskoj oblasti Brest, nedaleko od poljske granice. Za to vrijeme situacija na ukrajinskim bojištima je i nadalje prilično dinamična, a ukrajinska vojska najavila je da iz puke obrane prelazi u protuofenzivu. Iako još nema ni govora o ruskom porazu – njihove su se snage očigledno krenule različito ponašati i postavljati na različitim sektorima ukrajinskoga bojišta.

Uglavnom, ruske snage ipak napreduju, dolaze do niza ukrajinskih gradova, no umjesto naglaska na njihovom samom osvajanju čini se kao da su u posljednje vrijeme više usmjerene na zatvaranje pojedinih širih strateških pravaca, ne bi li se barem na karti ostvarilo opkoljavanje većih ukrajinskih područja. Načelno to ima smisla, budući bi se time barem teorijski trebalo teško uzdrmati ukrajinsku obranu, no u praksi je taj pristup ipak upitan.

Naime, nedvojbeno je da ruske snage kroz Ukrajinu napreduju u vojnim kolonama, gdje se na prednjim udarnim linijama napredovanja vode ponekad i teške borbe. Ali kad taj prvi udar prođe, a ruske prethodnice nastave svoje kretanje – iza njih u pravilu ne ostaju posadne postrojbe niti čvrsto zauzeti prostori. Ta činjenica daje Ukrajincima mogućnost da ubrzo nakon prolaska ruskih glavnina nastavljaju otpor, pa čak i da ponovo preuzimaju već izgubljene prostore vraćajući ih pod domaću upravu i vlast. To se u posljednja 24 sata dobro vidjelo na primjeru grada Konotopa, regija Sumi, kao i u Berdjansku na Azovskom moru.

image
Pripremio Tomislav Botić

Na širim prilazima Kijevu i dalje itekako traju borbene aktivnosti u kojima Rusi nastoje proširiti svoju bazu napredovanja – a što se gleda bliže samom gradu Kijevu, to njihova strana izgleda više statična i posljednjih dana zaokupljena odgovorima na ukrajinske protunapade. Veliki konvoj opreme i ljudstva koji se već pet dana vidi u dolasku prema Kijevu i dalje više stoji nego se kreće, dok njegove snage itekako vidljivo nedostaju u prvim redovima ruskoga napredovanja. Upravo zato i izgleda da je braniteljima Ukrajine na potezu zapadno od Kijeva uspjelo prekinuti opskrbne linije ruskih postrojbi koje su prošle pokraj grada na jugozapad, ne bi li zaokružile grad i s te strane.

Za to vrijeme na istočnim prilazima Kijevu, čini se, vlada slična situacija. Dok su neposredni prilazi gradu mirniji, podalje od grada ruske snage nastoje održati svoj zaokret prema istoku. Cilj tog širenja operacija je spajanje s dvije odvojene ruske skupine koje napreduju po velikim prometnicama od granica Ruske Federacije – prva sjevernijom rutom kraj grada Konotopa prema mjestu Nižin, i druga južnijom rutom kroz Sumi i Romni sve do okolice mjesta Priluki. U obje te situacije do spajanja ruskih snaga u pravilu nedostaje otprilike po 60 kilometara. Naravno, treba napomenuti kako u pozadini ovih dužih ruskih pravaca na sjeveristoku Ukrajine i dalje stoje pojedini nepokoreni ukrajinski gradovi, dok se čitavim putem učestalo napada i ruske opskrbne kolone koje nastoje doprijeti do prednjih postrojbi.

Harkiv je u sličnoj situaciji. Uvelike opkoljen i pod konstantnom izmjenom teških bombardiranja te pokušaja ruskih upada u grad, bez struje, vode i grijanja, on se još uvijek drži dok ruske snage izgleda nastoje istočno i zapadno od grada pokrenuti daljnja napredovanja u odvojenim smjerovima prema jugu – ne bi li se načelno spojili sa svojim vojnicima koji nadiru iz načelnih pravaca krajnjeg istoka Ukrajine te iz Luhanske i Donjecke tzv. „Narodne Republike“. Iako i ondje na prvi pogled ukrajinskim snagama prijete oveća opkoljenja oko Severodonjecka, zanimljive su vijesti o tamošnjim ukrajinskim napredovanjima dublje u donedavno načelno ruska područja.

Ponešto je drugačija situacija na ukrajinskom južnom bojištu. Kao prvo, Ukrajina je barem načelno (a možda i privremeno) izgubila većinu svoje obale na Azovskom moru. Plod je to praktično tjedan dana neprekinutih ruskih napredovanja s Krimskoga poluotoka – gdje se na sjeveroistoku stiglo pred vrata grada Zaporožje, i uspjelo staviti pod opkoljenje i opsadu luku Mariupol.

Za to vrijeme su u tijeku i ruska nastojanja za okupacijom ukrajinske crnomorske obale. U tu je svrhu prvo na sjeverozapadu teškom mukom osvojen grad Herson, da bi se iz njega nastavilo napredovanje na zapad i sjever, u načelnom kretanju prema Odesi. Pri tome, budući je u Hersonu prije nekoliko dana bio srušen veliki most na zapadu grada – Rusima na raspolaganju više nije najbrži obalni smjer, nego su prisiljeni ići dublje u kopno, kraj Mikolajeva sjeverno, i tek onda prema jugozapadu i Odesi.

Napomenimo još i kako bi se sva događanja na ovome bojištu mogla itekako zakomplicirati ako uistinu dođe do neke teže nesreće u kompleksu nuklearnih centrala kod grada Energodara na Dnjepru, gdje Rusi posljednjih dana nastoje dovršiti okupaciju mjesta. Danas popodne se s područja oko tamošnjih nuklearnih elektrana počeo dizati gusti crni dim, nakon čega su bile oglašene i sirene za opasnost. Dok još nije jasno o kojem se stupnju opasnosti radi, ostaje činjenica da su borbe za kontrolu nad Energodarom u tijeku.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org i svaki dan objavljuje na jutarnji.hr vojne analize dana)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 04:14