VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Zapad sprema novi udar na Rusiju, Britanci i Francuzi u tišini poslali značajno oružje Kijevu

Blatna sezona u Ukrajini je na vrhuncu, ali diljem bojišta traju brojni dueli klasičnog te raketnog topništva

Igor Tabak; ispaljivanje projektila Brimstone negdje u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 22. studenog ujedno je i 272. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Što se stanja na tamošnjim bojištima tiče, ondje se itekako vidi utjecaj vremenskih prilika – iako je na sjeveru i sjeverozapadu Ukrajine palo i preko 20 cm snijega, Donbas je već danima pod kišom, a temperature plešu malo iznad nule. Dakle, blatna sezona je na vrhuncu, i bit će tako sve dok se tlo ne smrzne.

Do onda mjestimično govorimo i o metar dubokome blatu, koje itekako usporava sve pokušaje borbenih pomaka na terenu. Ipak, to ne znači da borbe ne traju, budući da se bilježe brojni dueli klasičnog te raketnog topništva, kao i pokušaji kopnenih napada na pojedinim točkama do kojih je zaraćenim stranama posebno stalo. Pri tome, čitav niz takvih uporišta i naselja zapravo se nalazi u sivoj zoni između bojišta, te izgleda da više ili manje učestalo prelazi iz ruke u ruku, s tek postupnim stabiliziranjem stanja. Ukrajina i dalje pokušava napadati istočno od Kupjanska, ne bi li se primakla ruskoj cesti koja od granice, preko mjesta Troicke, ide u Svatove. Jednako tako, zaraćene strane razmjenjuju napade i protunapade zapadno od mjesta Svatove, gdje intenzivna ruska djelovanja drže osloboditelje u selima između 10 i 20 km sjeverozapadno i jugozapadno od tog ruskog uporišta.

Slična je situacija i ponešto južnije, na potezu Svatove-Kremina, gdje se ukrajinske snage postupno ipak primiču na istok prema „ruskoj“ cesti koja na potezu sjever-jug ugrubo prati rijeku Krasna. Ondje se naselje Makiivka ustalilo u ukrajinskim rukama, a borbe su učestale ponešto istočnije, kod naselja Plošćanka oko 2 km zapadno od spomenute ceste, dok još malo južnije izgleda da bojišnica varira između linije ukrajinskih sela uz rijeku Žerebec i ruske linije uz cestu i rijeku Krasna – u prostoru širine do 15 km. Nakon što ondje, sjeverozapadno od Kremine, već tjednima nije došlo do pomaka, prije nekoliko dana se čulo i o ukrajinskim pokušajima napada prema Kremini s jugozapada – od Jampila i Serebrjanke na Siverskom Donjecu, pa preko Dibrove – no ni tu na kraju nije bilo bitnijih pomaka. Ne bi li se tim ukrajinskim nastojanjima došlo s boka, već neko vrijeme bilježimo i ruske napade na Bilogorivku, na južnoj obali Siverskog Donjeca desetak km južnije od ovog bojišta – no ni tu, usprkos velikim naporima agresora, nije bilo vidljivih pomaka.

‘Siva zona‘ bojišta

Ruska ofenzivna inicijativa je vidljiva i od Bilogorivke na jug, gdje relativno stabilna linija fronte već dugo ide preko sela Verhnokamjanske i Spirne, pa Jakovljivke i Soledara do Bahmuta. Usprkos dnevnim napadima ruske strane, zadnje vrijeme ni tu nije bilo bitnijih pomaka, budući se ne mogu zasad potvrditi glasine da je jugoistočno od Soledara Rusima ipak uspjelo zauzeti utvrđeno selo Bahmutske, koje je već dugo poprište žestokih borbi. Slično stanje je i južno od Bahmuta, gdje je selo Ivangrad izgleda u ruskim rukama, dok su Opitne i Majorske – dva dugotrajna ukrajinska uporišta već neko vrijeme poprišta ogorčenih borbi, koja su usprkos priča o zauzimanju oba najvjerojatnije stavljena u „sivu zonu“ nejasnog borbenog statusa. Nije mnogo drugačije ni sjeverozapadno od okupiranog grada Donjecka, gdje rat bjesni oko naselja Avdiivka. Ondje je izgleda završilo zauzeto selo Opitne, što ipak nije pomoglo u ruskom primicanju na južne rubove Avdiivke – dok nisu bilježeni ni bitniji pomaci agresora prema sjeverozapadu, gdje se i dalje ukrajinska obrana zasniva na nizu malih sela i rudnika u ravnici. Oko 40 km jugozapadno od Donjecka Ukrajina i dalje drži uporište Vugledar, kojem su se Rusi primakli s juga, okupiranjem oko 3 km udaljene Pavlivke. No, kako je Vugledar na višem terenu, a u zaleđu ima dosta ukrajinskog topništva – ni taj vrlo skupo plaćeni pomak nije još doveo do ikakve bitnije promjene na tom odsjeku bojišnice. Jednako tako stagnira i situacija oko 75 km dalje jugozapadno – gdje se bilježilo neuspjele pokušaje ruskog napredovanja u Zaporiškoj oblasti, od okupiranog grada Pologi prema oko 20 km sjevernijem mjestu Gulajpolje. I ta kratkotrajna ofenziva, kao i svi ostali pokušaji ruskog napredovanja, uvelike izgledaju posljedicom preraspodjeljivanja vojnih snaga izvučenih iz ruskog džepa na zapadnom kraju Hersonske oblasti, na desnoj obali rijeke Dnjepar. Pa ipak, budući da tako spašene ruske snage zapravo nisu dobile nimalo odmora ili dodatnih pojačanja nakon dugotrajnog funkcioniranja pod tamošnjom ukrajinskom opsadom – ne čudi ni da one na novim bojištima mogu donijeti tek malo umorne dinamike, ali bez ozbiljnih učinaka. Teško da će tome biti promjene i dodatnim ubacivanjem mobiliziranog ruskog ljudstva, kojim se nakon dovršetka obuke u Ruskoj Federaciji ili susjednoj Bjelorusiji načelno dopunjuju takve istrošene profesionalnije postrojbe.

Ruska opskrba kamionima

Za to vrijeme, radikalno se umirila bojišnica na Dnjepru, gdje su nedavno ukrajinske snage oslobodile grad Herson i čitavu okupiranu enklavu na zapadu Hersonske oblasti. Dok su na oštećenom Krimskom mostu ugrubo popravljeni srušeni segmenti cestovnih traka, ipak se ruska opskrba tih krajeva pretežito radi kamionima preko Mariupolja i Melitopolja, za što mnogi tvrde da baš i nije dovoljno. Ujedno, ondje je postalo normalno da se preko Dnjepra vode topnički dvoboji, dok ukrajinske vlasti užurbano pokušavaju barem elementarno vratiti osnovne preduvjete za život u prostore donedavnih bojišta. No nije tu samo grad Herson razrušen i opljačkan od Rusa prije njihova povlačenja, već su tu jako minirana i brojna sela, dok je sva osnovna infrastruktura u teškim problemima. Iako se lokalno stanovništvo počinje pozivati na privremeno iseljavanje u subotu uspostavljenom željezničkom vezom prema ostatku Ukrajine, barem na tri ili četiri mjeseca, to jest do proljeća – ujedno se uspostavljaju i tzv. „točke nepobjedivosti“ za preostalo stanovništvo. Riječ je tu o šatorima s grijanjem, hranom, internetom i strujom za nadopuniti telefon, kakva su do sada u gradu uspostavljena 2, dok ih je još u planu. Pa ipak, za ozbiljniji povratak struje trebat će čekati još koji tjedan, dok bi obnova elementarne vodoopskrbne mreže mogla trajati i mjesec dana.

Redukcije struje

Nakon što je jučer otvorena policijska postaja u Snigurivki oslobođenoj 10. studenog, danas je u gradu Hersonu počela raditi i radio stanica – samodovoljni pogon u minibusu s vlastitim napajanjem, poklonom iz Velike Britanije. Za osnovne državne službe i punktove zdravstvene zaštite također se osiguravaju agregati za struju, budući da je čitav ukrajinski elektroopskrbni sustav zadnjih tjedana „na oštrici noža“. Svaki dan uz redovne redukcije širom Ukrajine bude i izvanrednih iskapčanja, tako da je u subotu 19. studenog struje bilo oko 6 sati dnevno (između 2 u noći te 8 ujutro), dok su onda svaki dan te redukcije bile ipak sve kraće. Sve to je u Odesi izazvalo i proteste dijela stanovništva, koji doduše nisu ništa promijenili na neugodnoj stvarnosti – budući su samo štete od ruskih napada 15. studenog procijenjene na više od pola ukupnog sustava, s vrijednošću možda i do milijarde USD – baš koliko je doduše bila i procjena maksimalne vrijednosti raketnog oružja koje je Rusija tom prilikom utrošila. Ipak, kako se danas čulo iz državnog poduzeća Ukrenergo: "Nakon zadnjeg napada gotovo da nemamo nijednu termo i hidroelektranu neoštećenu. Odnosno, da biste shvatili razmjere i s čime moramo raditi, skoro sve termo i hidroelektrane, ako govorimo o velikim objektima, pogođene su raketama". Zato ne čude procjene da će redukcija najvjerojatnije biti do proljeća ako ruski napadi i oslabe, dok bi tek ponešto mogao pomoći ozbiljniji uvoz struje iz EU – što se u subotu 19. studenog isprobalo uvozom 1 MW iz Slovačke, tijekom perioda od 2 sata. Ovo je drugi takav eksperiment, nakon prvog odrađenog 27. listopada, i nije komercijalne prirode.

Nove sankcije na pomolu

Možda su baš svi ti udari na ukrajinsku elektroprivredu ujedno potakli i Zapad na dodatne sankcijske mjere prema Ruskoj Federaciji – gdje se čuje kako bi do sutra skup G7 mogao odrediti svoju gornju granicu cijene za izvoz ruske nafte. Upravo ta cjenovna granica trebala bi onda od 5. prosinca poslužiti i Europskoj uniji za kontrolu tog ruskog izvoza – gdje bi se uskratilo usluge osiguranja svima onima koji morskim putem transportiraju rusku naftu skuplju od granične cijene – ako ne uspiju pribaviti neko alternativno osiguranje pošiljke, što je realno iznimno teško za postići. Ujedno se vidi i zaoštravanje stavova i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) po pitanju stanju kako u okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje, tako i po pitanju ukrajinskih nuklearnih elektrana Hmeljnicki i Rivne. Sva su ta postrojenja zapravo više ili manje izložena ratnom vihoru, gdje ruska strana bez oklijevanja izvodi raketne i topničke udare, te u okupiranoj elektrani skladišti vojnu opremu i sklanja svoje vojno ljudstvo. Kako izgleda, takva stanja su postupno dojadila međunarodnim inspektorima iz redova IAEA, koji su u Ukrajini i na okupiranim područjima od početka rujna ove godine.

No dok se oko stanja u ukrajinskim nuklearnim postrojenjima još biraju riječi – ponešto je drugačije stanje po pitanju dvije međunarodne istrage, koje se bave „misterioznim incidentima“ više ili manje neposredno vezanima s ratom u Ukrajini. Naime, krajem prošloga tjedna se konačno iz švedskih službenih izvora čulo da su eksplozije na morskim plinovodima „Sjeverni tok“ u Baltiku 26. rujna ove godine bile „gruba sabotaža“. Rezultat je to preliminarne istrage koja je na nizu stranih predmeta oko epicentra nesreće našla tragove eksploziva. Za razliku od toga, još se ništa službeno ne zna o međunarodnoj istrazi o padu raketa u Poljskoj prije tjedan dana, u utorak 15. studenog. U međuvremenu su ondje bili u istragu uključeni i ukrajinski stručnjaci, dok su svi terenski izvidi dovršeni do nedjeljnog jutra 20. studenog, kada je poljska policija prestala osiguravati poprište nesreće. Dok istraga o tom incidentu i dalje traje – treba napomenuti da je Njemačka svojoj susjedi Poljskoj ponudila pomoć u osiguravanju njihova zračnog prostora. Ta ponuda je jučer bila i službeno prihvaćena, tako da se u skorije vrijeme nad Poljskom očekuje letove njemačkih borbenih aviona Eurofighter, kao i raspoređivanje njemačkih bitnica američkog PZO sustava MIM-104 Patriot u blizini poljske granice s Ukrajinom. Iz Berlina još ostaje za odrediti koja će verzija tog protuzračnog sustava biti poslana, koliko brzo će stići i koliko će dugo biti raspoređeni u susjedstvu.

Nova vojna pomoć Ukrajini

Ta pomoć Poljskoj nadovezuje se na njemačku pomoć samoj Ukrajini, gdje se posljednjih tjedana posebno spominjalo 30 protuzračnih sustava Gepard na gusjenicama – vozila koja su posebno dobro došla u borbi protiv raznih ruskih borbenih i izviđačkih dronova, a obećane su i dodatne instalacije naprednog PZO sustava IRIS-T. No to je samo dio savezničke pomoći koja pristiže u Ukrajinu – o čemu je tijekom svog posjeta Kijevu razgovarao i novi britanski premijer Rishi Sunak. Od njega se u subotu 19. studenog čulo da će se pomoć Velike Britanije nastaviti i pod novom administracijom, a odmah je najavljeno i pristizanje 125 protuzračnih topova, radara, opreme za borbu protiv dronova, i dodatne zimske opreme za ukrajinsku vojsku – ukupno paketa vrijednog oko 50 milijuna funti.

Na to su se baš danas nadovezale i vijesti da je Velika Britanija ovih dana u tišini put Ukrajine otposlala najnoviju verziju laserski navođenog projektila Brimstone 2, koji ima bitno veći domet od onih već ranije dostavljenih, a također se terenski ispaljuje s prilagođenih kamiona. Kako izgleda, ovih je dana u tišini i Francuska donirala Ukrajini barem dvije bitnice protuzračnog sustava Crotale, dometa do 10 km, a iz njima obližnjeg Luxembourga su donirana terenska vozila HMMWV. Na to se nadovezala i Estonija s donacijom 27 gradskih autobusa, 13 električnih generatora i nekoliko vozila hitne pomoći, te Norveška – koja je pristala sredstvima Europske banke za obnovu i razvoj Ukrajini ove zime isporučiti plin u vrijednosti oko 200 milijuna USD – dok bi Europska unija trebala doprinijeti s oko 14 milijuna eura za obnovu škola i kupovinu školskih autobusa.

Naravno, sve to dolazi u svjetlu izjašnjavanja brojnih EU zemalja o sudjelovanju u okvirima nove misije EU za vojnu pomoć za potporu Ukrajini“ (EU Military Assistance Mission Ukraine – EUMAM Ukraine) – što je tema koja će u Republici Hrvatskoj nažalost biti ozbiljno problematična. Ako ništa drugo, to je danas popodne zajamčio predsjednik Zoran Milanović svojim dopisom u kojem objašnjava kako nije u stanju Vladi RH dati svoje prethodno mišljenje o ovoj vojnoj aktivnosti, budući da dokumentacija koju je dostavio ministar obrane „nije podobna za postupanje Predsjednika Republike iz formalnih i materijalnih razloga“. Naravno, dok za rješavanje ovoga spora sada u Hrvatskome saboru treba skupiti dvotrećinsku većinu – ne bi li Hrvatska ipak sudjelovala u toj misiji kako su to najavili premijer Plenković i njegovi ministri - neće tu bitno pomoći ni rezultati Parlamentarne skupštine NATO, koja se u Madridu održavala od petka 18. studenog pa sve do jučer, 21. studenog. Iako je ondje odlučeno da će se Rusiju proglasiti „terorističkom državom“, te raditi na stvaranju i posebnoga suda za njene zločine u Ukrajini, kao što će se dodatno razrađivati i mehanizam kojim bi zamrznutim ruskim novcima bila financirana obnova Ukrajine – našem predsjedniku Milanoviću vjerojatno je više za oko zapelo imenovanje saborskog zastupnika Ante Bačića Baće za potpredsjednika tamošnjeg Odbora za demokraciju i sigurnost – i sve to u vrijeme dok se još ni na koji način nije riješilo njegovo problematično pohađanje nastave u Ratnoj školi naših Oružanih snaga.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. veljača 2023 15:05