JAPAN

ZAPANJUJUĆA DRUŠTVENA TRANSFORMACIJA Otišao sam u penziju i ostao bez novca, a onda mi je sinulo kako ću od države u 2 godine legalno izvući 660.000 €

    AUTOR:
    • Iva Badanjak

  • OBJAVLJENO:
  • 02.02.2019. u 09:48

Elderly inmates return to their room after preforming slow-paced exercises in a special building set aside for elderly unable to do regular prison factory work, at the Tokushima prison in Tokushima, Japan, March 2, 2018. Picture taken March 2, 2018. REUTERS/Toru Hanai - RC1827226A10
Toru Hanai / REUTERS

Ilustracija, stariji zatvorenik u Japanu

 

Toshio Takata je 69-godišnji Japanac koji se na prvi pogled ne razlikuje od svojih vršnjaka. Sitnog je rasta, mršav, voli se družiti, pričati, smijati te slikati prirodu i životinje. Gotovo nitko ne bi pomislio da se radi o “okorjelom” kriminalcu koji je polovicu svoje umirovljeničke dobi proveo u zatvoru.

Prvo je, prije sedam godina, bio osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog krađe, a trenutačno je na služenju druge kazne u rehabilitacijskom centru “With Hiroshima” zbog prijetnje nožem.

No, Toshio nije izolirani slučaj među svojim vršnjacima. U posljednjih 20 godina broj zločina u Japanu koje su počinili umirovljenici se upeterostručio, Većina njih okrene se zločinu upravo kad im radni staž završi i odu u mirovinu, a zanimljivo je da te kriminalne radnje rade namjerno i samo kako bi završili iza rešetaka. Razlog tome krije se u velikoj promjeni japanskog društva koje je postalo nemilosrdno prema najstarijoj skupini ljudi. No, zašto točno oni svoje posljednje dane na zemlji radije provode u zatvoru, nego na slobodi, za BBC je objasnio “teški” kriminalac - Toshio.

“Završio sam u mirovini i ostao bez novca. Tada mi je palo na pamet - mogao bih živjeti bez novca i preživjeti ako me zatvore. Sjeo sam na bicikl, dovezao se do policijske stanice i rekao policajcu: Ukrao sam ovo”, objašnjava Toshio svoje kriminalne začetke.

Preživljavanje

I njegov plan je upalio. Zbog drakonskih kazni za manje prekršaje u Japanu Toshio je dobio godinu dana života u zatvoru, koju vjerojatno ne bi uspio preživjeti na slobodi.

U zatvoru je imao tri besplatna obroka na dan, čistu posteljinu, struju i mogao je raditi ono što voli - družiti se i slikati. Međutim, nakon odsluženja jednogodišnje kazne našao se na početku. Bio je na slobodi, ali nije bio slobodan. Nije se trebao puno truditi da ga opet zatvore.

“U parku sam vidio skupinu žena, izvadio sam nož i zaprijetio im. To je bilo sve. Nisam ih namjeravao ozlijediti. Pokazao sam im nož jer sam se nadao da će jedna od njih pozvati policiju. I to se dogodilo”, kaže Takata.

 

Rupa u zakonu

Osim što danas besplatno živi u zatvoru, mirovina mu se i dalje uplaćuje pa je sigurniji da će, kad opet bude pušten na slobodu, imati malo ušteđevine. Japanci, kakvi jesu, ubrzo su počeli domišljato iskorištavati tu “rupu u zakonu” pa su danas petinu svih zločina u Zemlji izlazećeg sunca počinili upravo ljudi stariji od 65 godina, koji inače čine četvrtinu cijelog stanovništva.

Vlastima je ipak trebalo malo više vremena da shvate što se događa. Kad su počeli detaljnije proučavati zločine, došli su do podatka da je, primjerice, u 2016. godini od ukupno 2500 osuđenih umirovljenika, trećina njih bila više od pet puta u zatvoru. Većina je osuđenih u zatvoru završila zbog krađe hrane u trgovini.

Primjera radi, ukradu sendvič u vrijednosti manjoj od 1,5 eura, završe u zatvoru na dvije godine, i to državu košta oko 660 tisuća eura.

Osim što im pružaju besplatnu hranu, odjeću i smještaj, država im u zatvoru omogućava i besplatnu zdravstvenu skrb.

A došlo je i do povećanja zatvorskih kapaciteta, vlada je zaposlila više čuvarica, ugradila posebne toalete, rukohvate i organizirala radionice za starije od 60 godina.

Policiji je u rješavanju ovog problema pomogao australski demograf Michael Newman koji je napravio detaljnu analizu kriminaliteta u Japanu. Izračunao je kako državu puno više košta dok plate sudske procese i boravak u zatvoru nego da sagrade “umirovljeničko selo”.

“Prema tom modelu, umirovljenički kompleks bio bi mjesto koje bi ljudi plaćali polovicom svoje mirovine, a zauzvrat bi dobivali hranu, zdravstvenu skrb, karaoke, društvo... To bi vlada puno manje plaćala od zatvora”, ističe Newman.

Objasnio je i kako se tradicionalna zemlja okrenula zapadnim vrijednostima te mlađi naraštaj više ne brine o starijima, pa čak ni o svojim roditeljima

Postoji okidač

“Umirovljenici ne žele biti na teret svojoj djeci i ako osjećaju da ne mogu preživjeti od primanja mirovine, tada misle da je jedini način kako mogu prestati biti teret ako završe u zatvoru”, kaže Newman.

I kad shvate da u zatvoru nije tako loše, vrate se.

“Izgleda kao da izađu i odmah se vrate”, govori Newman.

Međutim, postoji još jedan razlog zbog kojega umirovljenici žude za zatvorom, a koji nije ekonomski. Radi se o usamljenosti.

Odlaskom djece od kuće, smrti supružnika i prijatelja, umirovljenici postaju izolirani i ostavljeni sami sebi. Bez društvenog života, neki od njih smatraju kako je najbolje rješenje samoubojstvo.

“Odnosi među ljudima su se promijenili. Ljudi su se udaljili. Izgubili su svoje mjesto u društvu i ne mogu se nositi sa samoćom”, objašnjava direktor rehabilitacijskog centra “With Hiroshima”, 85-godišnji Kanichi Yamada.

 

“Među onima koji počine zločin u starijoj dobi postoji neka točka pucanja u srednjoj dobi. Neki okidač. Izgube ženu ili dijete i ne mogu se nositi s tim... Oni koji imaju nekoga u svom životu tko se brine za njih, neće posegnuti za kriminalom”, napominje Yamada.

Japanci su poznati po hladnom iskazivanju, točnije neiskazivanju svojih osjećaja i emocionalnoj suzdržanosti pa je to, u kombinaciji s promjenom obiteljskih vrijednosti, prouzročilo neprilagođeno ponašanje među umirovljenicima. 

Zato dok mlađi život provode u uredima i zarađujući novac, zatvori se sve više pune onima starijima od 60 godina. Umjesto ubojica, silovatelja i razbojnika, japanskim zatvorima sve više dominiraju sijedi, sitni muškarci koji hodaju uz pomoć štaka i nadaju se da će im netko uputiti lijepu riječ i zagrliti ih.

Usamljenost

Slikar Toshio priznaje da bi razmislio dvaput bi li opet počinio zločin ako bi imao nekoga uz sebe.

“Roditelji su mi mrtvi, dva starija brata mi se ne javljaju na telefonske pozive. Izgubio sam kontakt i s dvije bivše žene i troje djece. Da su bili uz mene, ne bih napravio to što sam napravio”, kaže Toshio.

Ipak, čini se kako se barem nešto promijenilo u njegovu ponašanju tijekom boravka u zatvoru. Tvrdi kako se nakon odslužene kazne više ne želi vratiti.

“Ovo je kraj. Neću to ponoviti. Uskoro ću navršiti 70 godina, bit ću star i nemoćan za sljedeći zločin. Neću to više raditi”, tvrdi Toshio. 

Tagovi

Izdvajamo