Zemlja u kojoj se sve odvija na rubu nervnog sloma je pred najvažnijom godinom u novoj povijesti: ‘Među Hrvatima ovdje samo je jedna stvar 100% sigurna!‘

U Argentini se sve, čini se, odvija na rubu živčanog sloma - nogomet, ljubav, politika, pa i sam život. Razlozi koji raspaljuju tu kolektivnu groznicu i drže zemlju u trajnom stanju vrenja mogu se tražiti unedogled. Možda je najjednostavnije reći da je Argentina vidjela sve: vojnu diktaturu, peronizam, bankrot, populizam, pa i kratke, gotovo halucinantne iluzije prosperiteta.

Nobelovac Simon Kuznets, čovjek koji je proučavao ekonomski rast, jednom je duhovito primijetio da postoje samo četiri tipa gospodarstava: razvijena, ona u razvoju, japanska - i argentinska. Bila je to više obdukcija nego šala. Htio je reći da je Argentina zemlja anomalija: prebogata da bi bila siromašna, i prekaotična da bi bila bogata.

Možda je iz te povijesne iscrpljenosti, iz te kronične napetosti...