Šesti dan zaredom nastavili su se nasilni prosvjedi u Albaniji, a meta napada ovog puta bilo je sjedište vladajuće Socijalističke stranke Albanije. Prijašnjih dana prosvjednici su se sukobljavali s policijom, palili zgrade pojedinih ministarstava i Visokog suda, brojne filijale banaka, privatne dućane i druge objekte. Prosvjedi su se proširili i izvan glavnog grada Tirane te su održani i u drugim većim gradovima poput Vlore, Drača, Skadra i Korče.
Iako nije lako prepoznati formalne organizatore prosvjeda ni koji su im točni zahtjevi i ciljevi, ono oko čega su svi složni jest zahtjev za ostavkom premijera Edija Rame i stvaranje prijelazne vlade koja bi usvojila novi izborni zakon i organizirala izvanredne izbore. Posljednji val prosvjeda pokrenuli su studenti kojima su se poslije pridružili i srednjoškolci. Iako se dosad nitko nije javio kao formalni vođa prosvjeda, razni studenti u javnim nastupima govore da nisu samo protiv vlade, nego protiv cijele političke klase koja već 35 godina vlada Albanijom uz smjenu između socijalista i demokrata. Iako oporbena Demokratska stranka Albanije podržava prosvjede, albanski mediji objavili su da studenti protjeruju neke pripadnike te stranke koji im se pridružuju jer ne žele ostaviti dojam da podržavaju oporbu.
Zanimljivo je da i premijer Edi Rama i njegovi pristaše za nasilje na prosvjedima optužuju oporbu, a ne studente. S druge strane, i oporbena stranka PD pokušava ostaviti dojam da su aktivni u prosvjedima. No ovi prosvjedi u Albaniji nisu obični prosvjedi protiv vlasti. Oporba nikad nije uspjela na antivladinim prosvjedima okupiti više od nekoliko stotina sudionika, a sada su prosvjedi masovniji nego ikad prije.
Iako na TV ekranima prosvjedi u Albaniji dosta nalikuju onima u Francuskoj, ipak je njihova priroda sasvim drugačija. U Albaniji se ne prosvjeduje samo zbog teških uvjeta života i lošeg stanja školstva, nego prije svega protiv gotovo doživotnog preuzimanja političkog života države od strane dviju političkih stranaka unutar kojih ne postoji nikakva demokracija ili pluralizam. Edi Rama je na čelu Socijalističke stranke već 21 godinu, a Sali Berisha je šef oporbene Demokratske stranke gotovo 35 godina.
Tko god je unutar tih dviju stranaka pokušao unijeti neku različitost u stavovima, bio je isključen. Studenti smatraju da promjene nisu moguće bez odlaska i Rame i Berishe. "Rama në burg, Berisha në burg" (Rama u zatvoru, Berisha u zatvoru) najčešća je parola koju uzvikuju prosvjednici.
Albanija je u razdoblju u kojem su se na vlasti smjenjivali Berisha i Rama izgubila gotovo polovicu stanovništva. Procjenjuje se da danas u zapadnoj Europi živi više Albanaca nego u Albaniji. A ova generacija koja sada prosvjeduje govori za sebe da je generacija koja ne želi napustiti zemlju. Nisu previše impresionirani ni pohvalama koje Albanija dobiva iz Bruxellesa o napretku u reformama. Jer, oni u svojoj svakodnevici ne vide taj napredak. S druge strane, mladi u Albaniji shvatili su da i Berisha i Rama imaju svoje prijatelje i zaštitnike i u EU, pogotovo one iz europskih stranaka kojima oni pripadaju.
Slično kao i brojni drugi politički lideri protiv kojih se prosvjeduje, i albanski premijer Edi Rama u prosvjedima vidi stranu ruku. Zasad je imenom spomenuo samo Rusiju i Iran, ali i pokret Antifa. Rama je u ponedjeljak čak rekao kako su prije dva dana srušili jedan dron pun eksploziva koji je za cilj imao napad na zgradu vlade. Govori također da cilj napada ovih stranih faktora nije on, nego "europska Albanija".
U vrijeme brzog širenja lažnih vijesti i dezinformacija ima bezbroj teorija i o tome tko bi mogao stajati iza nasilnih prosvjeda u Albaniji. Jedni kažu da su, osim Irana i Rusije, za takvo nasilje zainteresirani i Turska i Soros i Trump, pa i neki krugovi s Kosova. Motiv Turske, prema tim teorijama zavjere, može biti to što je "Albanija previše za Izrael". Drugi govori da "prosvjednike podržava Soros jer se Rama približio Trumpu", a treći obrnuto, da je "Rama ostao preblizak Sorosu pa mu Trumpovi smještaju".
Zasad se ne vidi izlazak iz ove situacije, Rama odbija bilo kakvu pomisao na ostavku i nudi dijalog. Studenti kažu da oni nisu tražili dijalog, nego ostavku, a Ramin poziv za dijalog iz prošlosti su vidjeli samo kao poziv da ih on uvjeri da je u pravu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....