Svakoga dana, rano ujutro, bivši raketni znanstvenik napuštao bi svoju kuću u Mosulu. Dok bi se vozio autobusom ili pješačio - pošto si više nije mogao priuštiti gorivo za automobil - zvao bi svoje prijatelje, provjeravao majku ili posjećivao obitelj svoje sestre. Ponekad bi išao u potragu za jeftinim benzinom, a ponekad za švercanim knjigama ili cigaretama. No najčešće bi besciljno lutao svojim gradom.
Navečer bi sjeo za svoj drveni stol i nagnuo se nad svoju bilježnicu, prisjećajući se dana. Uglavnom je ono što je zapisao bilo banalno: cijene rajčica, svađu sa svojom suprugom... No često bi zapisivao svoja zapažanja o događajima u Mosulu.
Dva mjeseca nakon što je grad pao, u kolovozu 2014., napisao je: 'Moram proživjeti ovaj trenutak i zapamtiti ga. Živimo kao za...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....