Do intrigantnog otkrića došli su znanstvenici sa Sveučilišta Reading u Velikoj Britaniji proučavajući uzorke kišnih oborina u određenom razdoblju šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Naime, došli su do zaključka da su nuklearna testiranja tijekom Hladnoga rata možda promijenila uzorak oborina tisuće kilometara od mjesta detonacija.
Skupina znanstvenika proučavala je kako nuklearni naboj oslobođen iz testnih detonacija, koje su uglavnom izvodile Sjedinjene Države i Sovjetski savez pedesetih i šezdesetih godina, utjecao na kišne oblake u to vrijeme.
U istraživanju koje je objavljeno u časopisu Physical Review Letters koristili su se povijesni zapisi iz razdoblju između 1962. i 1964. godine sa istraživačke stanice u Škotskoj.
Znanstvenici su uspoređivali dane s visokim i niskim radioaktivnim zračenjem te su otkrili kako su oblaci bili vidno gušći, a bilo je u prosjeku 24% više kiše u danima s više radioaktivnosti.
- Proučavajući radioaktivnost koja se oslobodila nakon testiranja nuklearnog oružja za Hladnoga rata, znanstvenici su u to vrijeme naučili o uzorcima cirkulacije atmosfere. Sada smo ponovno iskoristili iste podatke kako bi proučili utjecaj na padaline, izjavio je profesor Giles Harrison, vodeći autor i profesor za atmosfersku fiziku pri Sveučilištu Reading.
- Politički nabijena atmosfera Hladnog rata dovela je do utrke nuklearnog naoružanja i tjeskobe diljem svijeta. Nekoliko desetljeća kasnije, taj globalni oblak pruža nadu da ćemo na jedinstveni način moći proučiti kako električni naboj utječe na kišu, objašnjava.
Dugo se mislilo da električni naboj modificira način na koji se kapljice vode u oblacima sudaraju i miješaju, što potencijalno utječe na veličinu kapljica i kišu, ali to je teško promatrati u atmosferi, ističe se u priopćenju Sveučilišta. Kombiniranjem podataka o testiranju bombe s prognostičkim zapisima, znanstvenici su to restrospektivno mogli proučavati.
Učeći više o tome kako naboj utječe na oblake bez grmljavine, vjeruje se da će znanstvenici sada bolje razumjeti vremenske procese.
Utrka u nuklearnom naoružanju bila je glavna značajka Hladnoga rata, dok su svjetske sile tražile načine da demonstriraju svoje vojne sposobnosti tijekom povišenih napetosti nakon Drugog svjetskog rata.
Iako su se detonacije nuklearnog oružja odvijale u zabačenim dijelovima svijeta poput pustinje u Nevadi u SAD-u i na otocima Pacifičkog oceana i na Arktiku, radioaktivno zagađenje raspršilo se kroz atmosferu diljem svijeta. Radioaktivnosti ionizira zrak oslobađajući električni naboj.
Znanstvenici sa Sveučilišta Reading, Bath i Bristol napravili su istraživanje uz pomoć podataka sa meteoroloških stanica Kew blizu Londona i Lerwick na Šetlandskim otocima.
Kako se ističe u priopćenju, Shetlandski otoci, koji su smješteni 480 kilometara sjeverozapadno od Škotske, bili su idealni za proučavanje jer nisu toliko bili pod utjecajem drugih izvora antropogenog zagađenja.
To ga je učinilo prikladnim kao mjesto proučavanja za analizu učinaka oborina koje bi bilo puno teže otkriti drugdje iako je vjerojatno da su se promjene događale posvuda.
Količina oborina na Šetlandskom otočju pokazuje razlike koje su nestale nakon što je glavna epizoda radioaktivnosti završila.
Ova otkrića mogu biti korisna za istraživanje geoinženjeringa povezanog s oblacima, u kojemu se istražuje kako elektični naboj može utjecati na kišu, ublažiti sušu ili spriječiti poplave, bez upotrebe kemikalija.