Nedovoljno često se citira da je njemački kancelar Adolf Hitler svoje suradnike poučno podsjetio da nitko nije reagirao kad je osmanska Turska potamanila Armence, pa da to znači da i nacistička Njemačka može mirno i sistematski potamaniti Židove, kao da su ljudi puka i štetna gamad.
Evropa se u toj prilici trgnula prekasno. Sva Evropa. Prvo je Zapad sklopio s Njemačkom Münchenski sporazum, pa ga je prvi ministar Njegova Veličanstva sir Neville Chamberlain donio u London hvaleći se da je izborio “mir za naše vrijeme”. Onda je Sovjetski Savez bezuspješno pregovarao s Britanijom i Francuskom o paktu protiv Hitlera, pa je poslije trećeg odbijanja sklopio pakt s Hitlerom. Oba ta poteza u tom su se trenutku doimala kao razborit čin realne politike: postići moguće, izbjeći žrtve, strad...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....