SKANDAL U DRAGAČEVU

Sviraju li Srbi trubu bolje od Roma

Četrnaest romskih orkestara s juga Srbije prekipjelo je zbog slučajeva diskriminacije romskih orkestara i protežiranja ‘bijelih’ orkestara. Savez društava Roma Republike Srbije na sjednici u Nišu izrazio je duboku zabrinutost zbog nedavnih događanja na Saboru trubača u Guči

Surdulica, gradić u Pčinjskom okrugu na krajnjem jugu Srbije, kolevka je svojevrsnog kulturnog kurioziteta. U ovoj varoši od desetak hiljada stanovnika, među većinskim srpskim stanovništvom živi i oko deset posto Roma, jedno hiljadu ljudi sve u svemu, a gotovo trećina njih profesionalno se bavi muzikom. Surdulica je, naime, nezvanična srpska prestolnica romskih trubačkih orkestara, kojih ovde, poređenja radi, ima više nego u svim drugim opštinama koje učestvuju u legendarnom saboru trubača u Guči zajedno. Ona je i dom muzičke manifestacije Vlasinsko leto koja tradicionalno prethodi Dragačevskom saboru pa je uobičajeno da dobrim plasmanom na Vlasinskom letu orkestri s juga obezbeđuju sebi vizu za Guču.

I Romkinje sviraju trubu

Toliko je kod ovdašnjih Roma jako ukorenjena ta tradicionalna strast prema trubi da, kako rado navodi predsednik opštine Surdulica Novica Tončev, u selu Zagužanje, na primer, koje se nalazi u surduličkoj opštini, čitavih šezdeset posto romskog stanovništva svira trubu, a među njima je i popriličan broj žena. Upravo se tu, u Surdulici, neposredno po okončanju ovogodišnjeg 52. Svetskog sabora trubača u Guči (6. - 12. 8. 2012.), održao sastanak na kojem su se okupili kapelnici četrnaest romskih orkestara s juga Srbije, kako iz ovog muzičkim talentom i tradicijom obdarenog gradića tako i iz Vranja, Vladičinog Hana, Grdelice i Lebana. Nakon dvočasovne rasprave doneta je jednoglasna odluka o raskidanju odnosa s legendarnim Dragačevskim saborom. Već za naredno leto najavljen je novi festival koji će se održavati upravo tu, u Surdulici, i na kome će dobiti priliku da se predstave trubački orkestri balkanskih zemalja, ali i iz čitavog sveta. U pismu koje su poslali organizatorima Dragačevskog sabora, orkestri s juga postavili su i određene uslove za odustajanje od najavljene namere i stupanje u nove pregovore o obezbeđivanju sveukupno boljeg tretmana romskih muzičara. U njihovu obraćanju istaknut je i “krajnje neodgovoran i neprofesionalan rad organizatora Dragačevskog sabora trubača, a posebno Adama Tadića, direktora Centra za kulturu opštine Lučane”. Naglašeni su, također, mnogi slučajevi diskriminacije romskih orkestara s juga zemlje i različiti oblici protežiranja “belih” orkestara iz centralne i zapadne Srbije. Njihovu odluku podržali su nedavno na sednici u Nišu i Savez društava Roma Republike Srbije uz još nekoliko romskih udruženja, izrazivši “duboku zabrinutost zbog nedavnih dešavanja na Saboru trubača u Guči (…) i zbog reakcije gotovo svih duvačkih orkestara s juga Srbije na sistem dodele nagrada i tretman romskih duvačkih orkestara”.

Pobjednik član žirija

Sastanku u Surdulici nije prisustvovao nosilac titule prve trube sveta Ekrem Mamutović, kao ni dvojica apsolutnih trubačkih internacionalnih superstarova poreklom iz Vladičinog Hana, Boban Marković i njegov sin Marko.

“Boban je hteo da pokrene to pitanje još tokom trajanja festivala. Ali, kako smo se bavili promocijom novog CD-a, za to naprosto nije bilo prilike. Guča jednostavno nije pravo mesto za to”, objasnio mi je Bojan Đorđević, dugogodišnji menadžer oca i sina Marković. Pored toga što već trinaest godina izuzetno uspešno rukovodi međunarodnom karijerom ove dvojice sjajnih romskih muzičara, Đorđević je direktor beogradskog festivala nove muzike Ring Ring, jedan od najvećih eksperata za world music u Srbiji i član uglednog udruženja The World Music Charts Europe. “Odmah nakon Guče on i Marko otputovali su u Italiju dok su trubači s juga već sledećeg ponedeljka imali sastanak s predsednikom opštine Surdulica. Boban ih je podržao u svemu, ali im je takođe poručio: ‘Ne želim da ubijete Guču. Guča treba da postoji. Dajte da radimo na poboljšanju uslova, a ne na razbijanju festivala’.”

Na moje pitanje ima li u Guči zaista protežiranja, pa i nameštanja rezultata, Đorđević je lakonski slegnuo ramenima.

“Pa mislim da činjenica da je u žiriju bio šef nagrađenog orkestra već dovoljno govori o svemu. Da u Guči ima nameštanja, da ga je bilo oduvek, to je opštepoznata stvar. A i protežiranja. Međutim, nije to jedino što trubačima smeta. Njima smeta komercijalizacija Guče, smeta im što pevači pokupe najveći deo medijske pažnje. Ipak, mislim da će trubači s juga nastaviti da sviraju u Guči jer je to nešto što je njima u jednom trenutku najvažnije.”

“A ima li u Guči rasizma?” upitao sam ga odmah potom, možda prenaglo.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. travanj 2024 07:49