Dok korača između raznih odjela velikog kompleksa zagrebačkog KBC-a glavna sestra te najveće bolničke ustave u Hrvatskoj, magistra sestrinstva Ana Ljubas, s kolegama se pozdravlja pokazujući im dva prsta. To je, objašnjava, poljubac na daljinu od dva metra.
Kako se ne bi širila epidemija, važno je pridržavati se pravila što posebno vrijedi za medicinsko osoblje koje je svakodnevno u kontaktu s pacijentima.
Sestra Ana na temelju svog 36-godišnjeg radnog iskustva dobro zna da bolesnom čovjeku i dodir ponekad može biti ljekovit. Svoje pacijente umjesto nježnim stiskom ruke, sada hrabri riječima.
Kao zaljubljenica je u svoj posao tvrdi da bi da se stoput rodi, stoput bila medicinska sestra. Posebno je ponosna na svoje suradnice i suradnike, sestre i sve ostale djelatnike bolnice koji su i u trenucima kada su Zagreb paralizirali snažni potresi, dali sve od sebe da pomognu pacijentima. Nitko od njih ne pita za radno vrijeme.
Dobrota i empatija su izbile u prvi plan, a vječito optimistična Ana Ljubas uvjerena je kako će nam upravo humanost i pozitivne misli pomoći da što brže i bezbolnije prebrodimo i epidemiju korona virusa.
Ostale reportaže iz ciklusa: 'Život u doba pandemije':