NAUTIČKA PATROLA

“Imamo goste koji puno troše, ali umjesto elitnih restorana dočekuje ih fast food ponuda”

    AUTOR:
    • Tomislav Kukec

  • OBJAVLJENO:
  • 16.07.2019. u 08:16

Srđan Vrančić / CROPIX

Miljenko Antić

Marina uz ekskluzivan restoran raspolaže s tri lukuszna apartmana koji su uglavnom puni jer u N. Vinodolskom nedostaje kvalitetan hotelski smještaj

Marina Novi ovog će ljeta proslaviti tek prvi rođendan. Iako tako mlada, ova marina u kratkom je roku postigla dva velika uspjeha. Prva je dobila kategoriju “5 sidara”, što je ekvivalent hotelskoj kategoriji od pet zvjezdica, a njena gradnja dovela je život uz obalu u Novi Vinodolski, grad koji je uvijek bio koncentriran na brdu ponad mora.

Dok smo uplovljavali, moramo priznati da smo međusobno raspravljali kako nam nije jasno što je u ovoj marini toliko ekskluzivno da je isprva zaradila najveću ocjenu u kategorizaciji. Naizgled obična marina, vidjeli smo, imala je lijepu, novosagrađenu zgradu, no je li to dovoljno da bi zaradila epitet takvog luksuza? Naše sumnje raspršile su se čim smo upoznali Miljenka Antića, direktora ove marine u vlasništvu korporacije Mikić Grupa.

Proveo nas je raskošnom zgradom u kojoj nautičari doista imaju sve što im srce zaželi, a osnovni je credo poslovanja udovoljavanje svim, pa i najzahtjevnijim prohtjevima nautičara. Direktor Antić odmah nam daje jedan primjer.

- Jedan od uvjeta za dobivanje 5 sidara je ledomat na recepciji, no to nam ne pada na pamet ispuniti jer želimo sačuvati ekskluzivni izgled marine. Ako netko želi leda, dobit će ga izravno na brod – objašnjava direktor.

Stalni vezovi

U sastavu marine je caffe bar i ekskluzivni restoran, praonica rublja, moderno uređeni toaleti i tuševi, nautički shop, bazen koji je ubrzo postao prepoznatljiv i kao gradsko kupalište, a posebnost je i veliki kongresni centar koji može ugostiti poslovna i druga događanja, kapaciteta do 100 osoba. Marina raspolaže i s tri luksuzno uređena apartmana koji su popunjeni gotovo čitave godine, jer kvalitetan hotelski smještaj nedostaje u N. Vinodolskom, gdje kontinuirano radi tek jedan hotel.

Srđan Vrančić / CROPIX
 

Antić objašnjava kako je marina prvenstveno namijenjena stalnim vezovima te je od 204 veza njih 143 pokriveno cjelogodišnjim ugovorima s plaćanjem unaprijed.

- Specifičnost naše marine je što je ona otvorena, nema ograda i posebnih kartica kao u drugim marinama. Stoga se ovdje susreću nautičari iz cijelog svijeta, ali i domaći ljudi koji dođu popiti kavu, pojesti dobar obrok u restoranu Extravagant, ili se okupati u našem bazenu – kaže. Sve pogodnosti marine gostima su na raspolaganju 24 sata, a mogu, zažele li, rublje prati i u 3 ujutro.

No, iako je marina otvorena i za posjetitelje bez brodova, to ne znači da je manje sigurna od ostalih. Svaki njen kutak danonoćno je pokriven sustavom videonadzora kojim se upravlja iz sjedišta. Antić nam demonstrira sustav koji omogućava da se svaki brod detaljno promotri i snimi.

- Evo, idemo vidjeti što rade članovi vaše posade – govori Antić pa zumira sliku direktno na naš Grandioso.

Wi-fi routeri

Osim kamera, svaki gat pokriven je i Wi-Fi routerima koji omogućavaju brzu i stabilnu internetsku vezu. Sve zajedno čini moderan sustav u kojem nautičari mogu mirno ostaviti svoj brod na nekoliko mjeseci te u svakom trenutku biti sigurni da je sve u redu.

- Naši korisnici svakog tjedna dobivaju detaljno izvješće o stanju broda te snimak broda. Upoznamo ih sa svime što smo radili i što bi trebalo napraviti. Mornari redovito obilaze brodove. Naš je sistem “ključ u ruke”. Nautičar mora samo najaviti svoj dolazak, a njegovo će ga plovilo dočekati u savršenom stanju te će ga u njemu čekati hladno piće. Ljudi su vrlo zadovoljni, a cijenom smo povoljniji od drugih marina jer smo novi i tek se moramo izboriti za svoju poziciju na tržištu.

Osim usluge održavanja brodova i pružanja utočišta, marina se trudi osmisliti i nautičke rute koje bi gostima bile zanimljive. Brodovi u tranzitu vrlo su rijetki, dijelom i zbog koncepcije marine, ali i činjenice da malo nautičara još zna za njeno postojanje. Antić otkriva kako je čitavo područje oko Novog Vinodolskog nautički izuzetno zanimljivo i atraktivno za plovidbu, no na žalost nedovoljno razvijeno.

Srđan Vrančić / CROPIX
 

- Naš dolazak bio je veliko iznenađenje svima u regiji i dočekali su nas potpuno nespremni. Potrebno je razviti prateću infrastrukturu. Imamo goste koji su spremni potrošiti mnogo novca, ali ih u Novom Vinodolskom neće dočekati elitni restorani niti luksuzni hoteli, već osnovna “fast food” turistička ponuda. Htjeli smo sagraditi još jedan kat luksuznih apartmana, jer ni to ne bi bilo dovoljno da zadovolji potrebe gostiju, no uvjeti koncesije to nam nisu dopustili. Problem je i što su naša 204 veza apsolutno nedovoljna za potrebe nautičara. Bile bi potrebne barem još dvije, tri marine na području Rivijere, a minimum bi bilo da se otvori jedna veća marina u Crikvenici – kaže Antić.

Za kraj otkriva i kako tvrtka već radi na gradnji suhih veza, odnosno servisnih hangara. Smjestit će se u tri hale nedaleko od marine, na prostoru od 17.500 četvornih metara. Od toga će dvije hale biti namijenjene smještaju plovila, a jedna će biti servisna. Već sada postoji mogućnost osnovnog servisa unutar marine, sa 40-tonskom dizalicom i bazenom za izvlačenje brodova, no tu se mogu obavljati samo tihi, osnovni radovi.

- Ne želimo buku i prašinu koji bi mogli smetati gostima. Ali će zato u novom hangaru, koji bi trebao biti dovršen već ove godine, moći obavljati sve, pa i najsloženije popravke, a kapacitet hala bit će 150 do 200 brodova – otkriva direktor Marine Novi.

Pa iako je čitavo područje, kazuje Antić, nedovoljno istraženo i razvijeno, napredak se osjeća. Još da je samo malo brži...

“Nisam služio vojsku, disciplinu sam učio u kuhinjama cijelog svijeta”

 

Elitni restorani suočavaju se sa situacijama da im, usred sezone, nedostaju konobari, kuhari, vrsni šefovi sala ili hostese. Gdje su? Odgovor je vrlo jednostavan - u razvijenim europskim zemljama koje su im spremne platiti i do tri puta više nego što zarađuju pripremajući lignje, ćevape i hamburgere u našem, samo naizgled elitnom turizmu.

Možete onda samo zamisliti naše iznenađenje kad smo u marini Novi u Novom Vinodolskom zatekli 30-godišnjeg Floriana Pagelsa, Nijemca iz gradića nadomak Frankfurta, koji nam je na tečnom engleskom objasnio da će nam upravo, nakon crnog i bijelog rižota, poslužiti file orade ili specijalitet kuće - janjeći hamburger s camembertom i rukolom.

 

Upustivši se u razgovor s Florianom, brzo smo shvatili da je putovanje i istraživanje gastronomske ponude jednostavno njegov način života. Pritom ne pretjerujemo - mladi je Florian dosad otvorio devet restorana, a koncepte ili menije razvio je za još barem dvadeset objekata, koji se prostiru od Njemačke preko Austrije, Španjolske, Portugala, Italije pa sve do dalekog Bakua u Azerbajdžanu.

Sve je počelo 2005., kad je radio kao kuhar pripravnik nadomak Frankfurta, u Bad Nauheimu.

- Uz školu sam pet dana tjedno radio u restoranu. Nekad mi je radni dan trajao i po 16, 18 sati. Nikad nisam služio vojsku, ali tu sam naučio disciplinu - kroz smijeh govori Florian.

Kad je zaradio svjedodžbu, Florian je poželio putovati, a u fokusu mu je bila hrana. Odlučio je stoga proputovati Italiju, želeći naučiti njihovu kuhinju. Tako je osam tjedana putovao Sicilijom ne tražeći plaću, nego je svakom restoranu rekao da će nekoliko dana besplatno raditi kod njih, a da mu oni samo osiguraju smještaj i hranu.

Nakon Italije, vratio se u Njemačku kako bi završio studij ekonomije jer je shvatio kako su mu ta znanja potrebna da bi jednog dana vodio restoran. U Wiesbadenu je potom otvorio svoj prvi restoran, steakhouse u kojem se posvetio savršenoj obradi najkvalitetnijih komada mesa.

Zanimljivo, jer kako nam je rekao, osobno nije ljubitelj mesa i mogao bi živjeti samo od ribe, voća i povrća.

- Ali, to je bio izazov. Htio sam naučiti proces obrade mesa. Pogotovo me zanimalo kako napraviti najkvalitetnije priloge uz vrhunski komad mesa. Primijetio sam da svi poslužuju pomfrit ili pečeni krumpir, kečap i majonezu, a ja sam si rekao da u mom restoranu to ne dolazi u obzir. Ako baš želiš kečap, dobit ćeš umak od naših dimljenih rajčica - objašnjava svoj koncept mladi kuhar.

Florian, naime, zazire od industrijski procesuirane hrane.  (T. Kukec)

“Želim položiti dozvolu za skipera”

Radio je Florian i u ponajboljim azerbajdžanskim, ali i vrhunskim talijanskim restoranima. Cilj mu je putovati svijetom i učiti o hrani. No, što ga je privuklo Hrvatskoj?

- Došao sam ovdje iz dva razloga. Želim položiti dozvolu za skipera, a upisao sam i tečaj ronjenja. Ostat ću barem do prosinca. S druge strane, zanima me vaša kuhinja. Hrvati često nisu toga svjesni, ali vi ste jako povezani s prirodom. Ovdje u Novom Vinodolskom naučili su me što je to motar. Ma, to je predivno. Ovdje, gdje god kreneš, možeš ubrati nešto jestivo - divi se Florian.

“Ovdje se opskrbljujem prije svakog svog kružnog putovanja”

Na rivi postaje INA Novi Vinodolski - obala zatekli smo mladog kapetana koji radi u jednoj od agencija za brodske ture. Brodom je pristao kako bi natočio gorivo prije početka turističkog obilaska.

 

- Uglavnom, svako jutro dolazim na Inu prije početka kružnog putovanja da natočim Eurodiesel. Ako me ulovi vrućina, zgrabim vodu ili sok, a poslijepodne kad idem kući uzmem ponekad i hladno pivo - kaže nam mladi kapetan.

Maloprodajno mjesto Ina Novi Vinodolski - obala u osnovnoj ponudi ima dvije vrste goriva: Eurosuper 95 Class Plus i Eurodiesel Class Plus. Na postaji su četiri agregata, a svaki ima tri pištolja. Kako nam je rekao zaposlenik Nenad Pavelić, dubina mora ispred stanice je 4 metra. Nautičarima savjetuje da je postaji najbolje pristupiti držeći se desnog krila.

Dodaje i da je dužina crijeva za točenje goriva 10 metara, što je korisno dođe li do gužve koja obično počinje nakon 17 sati ili rano ujutro. Nautičari ovdje mogu naći proizvode Ina Maziva, uključujući motorno ulje dvotaktol te antifriz i plinske boce, a kupači dolaze po sladoled i hladne napitke.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo