Dostojanstvo, ponos, elegancija, ležernost i jednostavnost - spoj ovih pet elemenata čini savršeno odijelo. Tako kaže Boris Burić Gena, osebujni trogirski krojač i dizajner, koji hrabro tvrdi da radi “najbolji veštit na svitu”.
Iza tih riječi stoji cijelim svojim duhom i izgovorit će ih svakome izravno u oči, bez trunke sumnje. Na to ima i pravo.
Emocije i biznis
Njegova odijela nosili su prvi čovjek Formule 1 Bernie Ecclestone, španjolski operni tenor Placido Domingo te brojni hrvatski uglednici od Stipe Mesića do Gorana Ivaniševića. No poznate ličnosti nisu reference na kojima počiva njegova hrabra izjava. Iza najboljeg veštita na svitu stoji emocija koju on unosi u svoj posao i zbog koje ga i danas, u 64. godini života, prođu trnci kada priča o svojim odijelima.
- Radim odijela za čovjekovu dušu - glasno kaže i onda zastane. Pogled mu bježi u stranu i na usnama prebire prave riječi kojima bi opisao svoje misli. Nakon par sekundi ih pronalazi i nastavlja s novom sigurnošću u glasu.
Dalmatinski kroj
- Dalmatinsko odijelo osnovna je konstrukcija kroja. Tradicija dalmatinskih odijela postoji već 120 godina i na njima su nastala sva ostala odijela, njih su nosili Mozart, Ruđer Bošković i Ante Starčević. Ja, zapravo, ne radim ništa više nego ponavljam ono što je dokazano najbolje i dodajem svoje detalje koji pričaju novu priču i mijenjaju ljude - veli Gena.
Razgovaramo na nogama, a sjedenje ni u kojem trenutku nije bila otvorena mogućnost. Moramo se kretati po ateljeu da bismo istinski upili značaj njegovih riječi. S nama je uvijek i crna pudlica Zvjerko, njegov vjerni pratilac u poslu, ali i životu. Odvodi nas u sobu s izloženim odijelima, od kojih svako odiše vlastitom aurom. Postoji nekoliko poveznica između svakoga od njih: čista linija, izostanak klasične kravate te stojeći ovratnik, no koliko su slična, toliko su i različita. Jedno ima šibenske botune, drugo umjesto gumba ima vezene svilene kopče, treće je šiveno tako da odaje dojam lažne kravate, dok četvrto oko struka ima decentan crveni pojas.
- Moja odijela imaju deset lica. Svako prikazuje jednu stranu čovjeka, no svi imaju nešto zajedničko. To je jednostavnost, dostojanstvo, ponos, ležernost, a sve to čini harmoniju, savršeno odijelo - ponavlja Gena riječi s kojima nas je dočekao na vratima.
Obični ljudi
Pali još jednu cigaru, petu po redu, i vraća nas u glavnu sobu ateljea. Prolazimo pokraj fotografija na kojima su redom Bernie Ecclestone, američki glumac Bill Murray, tenor Placido Domingo, vozač Formule 1 Sebastian Vettel, pa bivši tenisač Mario Ančić te arhitekt i autor zadarskih Morskih orgulja Nikola Bašić. Tu je i fotografija hrvatskog veleposlanika u Rusiji Tončija Staničića u Geninu odijelu dok se rukuje se ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ispod druge fotografije stoji i posveta: “Dragi Gena, ti si pjesnik elegancije.” On kao da čuje naše misli i počne o njima, no ne onako kako smo očekivali.
- Meni je svejedno radio ja odijelo za multimilijunaša ili radnika sa škvera. Za obojicu ću se jednako potruditi, uložiti 60 sati rada i napraviti odijelo od 20 dijelova. I obojica će jednako platiti, tako oko 9800 kuna. Dobro, neću lagati, za škveranina ću se više potruditi. Ipak on mora izdvojiti nekoliko svojih plaća da bi kupio moje odijelo - kaže Gena.
Priča o škveraninu kratko ga vraća u djetinjstvo. Govori da su ga s pet godina prozvali Genijalac pa se tako zadržao nadimak Gena. Odjednom skače na 15. godinu života, kada je za sebe sašio svoje prvo odijelo. Nije bilo dalmatinsko, već klasično, i tu je počeo brusiti svoju vještinu. No dvije se godine kasnije oženio i na pragu punoljetnosti dobio prvo dijete. Još mladić, a već otac, morao je pronaći način kako da prehrani svoju obitelj. Tu je došla i ideja o dalmatinskim odijelima.
- Svi su ovi moji iz Trogira oduvijek išli u Italiju kupovati odijela. Pa reko, zašto ne bih ja nama ovdje krojio odijela, i to naša, hrvatska - prisjeća se Gena i ponovno se u njemu zapali ona emocija.
- Pa kad vidiš čovjeka u mom odijelu, ti ga moraš pogledati, htio ti to ili ne. Nevažno tko si, siromah ili bogataš, ti ćeš na tren zastati, zašutjeti i pogledati ga - kaže i daje nam primjer.
Svi su šutjeli
Prije tri godine radio je odijelo za meksičkog multimilijardera Brucea Grossmana, koji je to ljeto uplovio u Hrvatsku sa svojom 40 milijuna vrijednom jahtom Forever One. Kada je Grossman dobio odijelo, isprobao ga je na svojoj jahti u prisustvu svojih prijatelja i članova obitelji. Kada je izašao iz sobe, kaže Gena, svi su zašutjeli. Prva je progovorila njegova supruga. Riječi su bile kratke i jednostavne:
“Fascinirana sam.” Trogirski krojač kaže da su te prve riječi poslije tišine najveća pohvala koju može dobiti za svoj rad. Usred razgovora Gena odjuri prema drugoj sobi. Demonstrirat će nam, kaže, taj osjećaj. Odlazimo na sam kraj ateljea i za par minuta pred nas izlazi isti čovjek kojega odjednom gledamo na drugačiji način.
Hoda prema nama u tamnoplavom kapetanskom veštitu sa zlatnim šibenskim botunima i s tri časničke crte na donjem dijelu rukava. U ruci drži onu istu cigaretu, oči su i dalje nebesko plave, a kosa svezana u malom repu. U tom trenu vraća nam se posveta koja najbolje opisuje njegov rad.
“Poštovanom gospodinu Geni, koji u odijela ušiva glazbu.”
U 22 dana prevalio s timom 10.000 km kroz Rusiju i Sibir
Austrijanac Rainhardt Buemberger od 1965. godine svako ljeto provodi na Jadranu. Čak je i tijekom rata redovito obilazio svoje najdraže otoke, na veliko veselje malobrojnih ugostitelja koji su željno iščekivali svakog gosta. Samo 2014. godine nije plovio hrvatskim morem jer je bio u Rusiji gdje je pomogao postaviti svjetski rekord u najvećoj udaljenosti prijeđenoj na biciklu.
Naime, te je godine biciklist Wolfgang Fasching u 22 dana prevalio više od 10.000 kilometara ceste od Vladivostoka do Sankt Peterburga i ušao u povijest. U svom je timu imao 17 ljudi, među kojima su bili liječnik, kuhar, mehaničar te Rainhardt - naš susjed na vezu u ACI marini Trogir i poslovni savjetnik za turističke tvrtke u Rusiji.
- Bila je to prava avantura. Dnevno smo prolazili i po 500 kilometara, a spavali samo tri ili četiri sata po sibirskim šumama. Išli smo po snijegu, kiši, suncu, no na kraju smo uspjeli srušiti svjetski rekord i ući u Guinnessovu knjigu rekorda - kaže Rainhardt.
Unatoč pustolovini i nezaboravnom iskustvu, iduće se ljeto vratio Hrvatskoj i svojem Sun Odysseyju 35 koji ga je vjerno čekao u Velom Ratu na Dugom otoku.
U Trogir ga, pak, nije dovela želja za spizom, nego supruga. Ona je avionom došla iz Rusije pa su on i posinak Alexandar došli po nju. Ipak, i tu ih je oduševila gostoljubivost Hrvata.
- Ručali smo u restoranu u marini i hrana je bila odlična. Hrvati su se ovdje ponovno dokazali kako su dobri domaćini - kaže Rainhardt.
Ovo mjesto mi je najdraže zbog ljubaznih ljudi i nižih cijena
Tek što smo došli na sam rub ACI marine Trogir, gdje je smješteno maloprodajno mjesto INA Trogir-marina, naišli smo na lokalnu legendu – bivšeg nogometaša Joška Bilića. Nekada igrač Hajduka, nakon što je izašao iz dresa „bilih” igrao je najprije u Belgiji, pa Izraelu, Austriji, Sloveniji...
- Često dolazim ovdje. Kod ovog mi je mjesta najdraža stvar što već niz godina rade isti ljudi, ljubazni, dragi, tako da mi je uvijek najdraže doći baš tu- priča nam Bilić dok tanka svoj skuter Eurosuperom 95 Class Plus.
Osim tog goriva, na ovom maloprodajnom mjestu može se natočiti i Eurodiesel Class Plus i Eurodizel plavi. - U blizini ima još jedna pumpa, ali bih rekao da je gorivo ovdje jeftinije kunu do kunu i pol, što je značajno, pogotovo ako dolazite tankati brod. I sam dođem sa svojim brodovima - kaže nam Bilić.
Iako se, dok smo boravili na ovome maloprodajnome mjestu, konstantno izmjenjuju gliseri koji dolaze po gorivo, zaposlenici nam kažu da se najviše prodaje - piće.
- Svaki dan radimo od 7 do 21 sat, a najveća nam je gužva u poslijepodnevnim satima - kažu.