ACI MARINA JEZERA

Rekordni je ulov bila tuna od čak 270 kilograma!

    AUTOR:
    • Matija Boltižar

  • OBJAVLJENO:
  • 20.07.2018. u 20:56

CROPIX

Marinko Pavlić, pionir big game fishera, odnosno, lovaca na velike ribe u Hrvatskoj planira otvoriti prvi sushi restoran u mjestu

Ribari u Jezerima na Murteru svako jutro odlaze prema otvorenom moru po frišku ribu. Velik broj njih vrati se s ulovom od 150 kilograma, iako u svojem brodu imaju tek dvije ili tri ribe. To bude tuna od 80 kilograma, sabljarka od 40 ili pokoji veći luc i lampuga.

Naime, ti Jezerani nisu oni svakodnevni ribari koji love s kočama. To su big game fisheri, lovci na velike ribe. Takva vrsta ribolova uvelike je raširena na istočnoj obali SAD-a, na Karibima te Novom Zelandu, a jedan od pionira ovakve vrste ribolova u Hrvatskoj jest Marinko Pavlić, vlasnike pizzerije Toni te dugogodišnji ribar.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Dugogodišnji ribar Marinko Pavlić sa sinovima Antonijem i Rokom koji mu mnogo pomažu u poslu

 

Kapitalci

- Jezeranski ribari su pored svojih brodova znali još prije trideset godina viđati velike tune od 100 kila, ali nisu nikada mislili da bi jednu mogli uloviti. Onda je u Jezera došao jedan gospodin iz Njemačke s prijateljem Georgom Blenichem, koji je rodom iz Hrvatske. Taj Nijemac je pričao kako lovi tune od stotine kila po Atlantiku, a onda se i u nama rodila ideja da i mi to probamo - priča Marinko.

Prvi koji se okušao u tom sportu bio je Slavonac Blenich. Prije 24 godine uzeo je prave big game ribičke štapove, otisnuo se prema otočiću Blitvenica s Marinkom i vratio se u Jezera s tunom od 90 kilograma. Domaći ribari bili su zaprepašteni kad su vidjeli kakvu je Blenich grdosiju ulovio. I oni su htjeli dio akcije. Drugo jutro ostavili su koče, uzeli štapove s debelim najlonom i velikim udicama, malo srdele za mamac te krenuli na more. Nisu imali profesionalnu opremu, ali tu i tamo netko je ulovio jednoga kapitalca. Malo-pomalo, pojedinci su se uz tradicionalni ribolov počeli baviti i tim novim sportom - big gameom.

- Prije 22 godine odlučili smo uvesti red u cijeli taj posao pa smo osnovali športsko ribolovno društvo Punta rata Jezera, a iste godine, te 1996., krenuli smo i s prvim big game fishing natjecanjem - kaže Marinko.

Za natjecanje se prijavilo 16 ekipa, čime je taj događaj označen kao službeni početak big game fishinga u Hrvatskoj. Poslije toga se trend počeo širiti Jadranom. Split, Vodice, Zadar, Pag - svi od reda osnivali su svoja društva, a danas aktivno djeluje čak devet klubova.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Skup sport

Treba pritom razlikovati natjecatelje od “udičara”. Naime, ovi drugi imaju pravo zadržati i prodati ulovljenu ribu, a ovi prvi je moraju pustiti natrag u more.

- Svjetska udruga za zaštitu riba ICCAT propisala je za Hrvatsku kvotu od 390 tona godišnje. U Hrvatskoj postoji 12 legalnih udičara koji samostalno love i prodaju ulovljenu ribu, dok su tu i natjecatelji koji dovode turiste da uživaju u tom iskustvu, ali oni nemaju pravo zadržati ulov - objašnjava Marinko.

Iz svega se može lako zaključiti da se ne radi o jeftinu sportu. Samo oprema košta oko 5000 eura i potrebno je imati vlastiti specijalizirani brod, ali je zarada zato jako dobra.

Za jedan kilogram jadranske bluefin tune moguće je dobiti i po 100 kuna za kilogram uz PDV, a ako se izvozi u Japan, cijena jednog kilograma može doseći i 50 eura. Ako se u obzir uzme da hrvatski udičari godišnje ulove oko 60 tona tune, onda dolazimo do jedne pozamašne cifre.

Velik talent

Ali kako to zapravo izgleda na moru? To nam iz svojeg iskustva objašnjava Marinko.

- Teško je uloviti puno ribe, ali, recimo, tijekom pet dana ulovim po sedam riba od 30 do 50 kilograma. Ponekad dođu i veće ribe. Moj je rekord, za sada, tuna od 270 kilograma pored Blitvenice - kaže Marinko.

Da jednu tunu od 80 kilograma kad je ulovi, smjesti u brod treba mu otprilike 20 minuta, ali kaže da sve ovisi o opremi te iskustvu. Nekom amateru bi za istu ribu trebala dva sata.

Grdosiju od 270 kilograma, kaže Marinko, ulovio je pored Blitvenice, a u prosjeku tijekom pet dana ulovi po sedam riba od 30 do 50 kilograma

 

- Ne smiješ joj dopustiti da se pribere jer ako ona shvati da je netko vuče, onda postane luda i sve ti može polomiti - govori.

Marinko lovi s dvama brodovima koji se zovu Charlie 2 i Charlie 3, a ujedno organizira i izlete za turiste. Najčešći su mu gosti iz Njemačke, Skandinavije te Rusije i Ukrajine, a kaže da je zahvaljujući big gameu produžena turistička sezona u Jezerima na proljeće i u jesen te sada broje više od 6000 noćenja godišnje.

U njegovu poslu velika su mu pomoć sinovi Antonio i Roko. Velik talent za posao pokazao je mlađi sin Roko, koji je već s 9 godina ulovio svoju prvu veliku tunu. Marinko kaže da će upravo na njima počivati i budućnost njegova posla s big game fishingom.

- Oni će to preuzeti, a već imamo i velike planove za budućnost. Uskoro ćemo otvoriti sushi restoran iznad pizzerije, gdje ćemo gostima nuditi ribe koje ulovimo to isto jutro - kaže Marinko.

Karolina iz Livna preko Berlina na brod i plovidbu Mediteranom

 

Obitelj Mihaljević-Schulze

 

Karolina Mihajlović-Schulze plovi već pet godina Jadranom zajedno sa svojim mužem Karstenom, kćeri Kristinom i sinom Antonom. Sreli smo ih u ACI marini Jezera kamo su doplovili svojim motornjakom koji su uzeli preko čartera u Zadru. Njena životna priča doista je posebna. Ona je u svojih 45 godina života bila prva praktikantica u hrvatskom konzulatu u Njemačkoj, svjedočila je rušenju Berlinskog zida, pobjegla je sa svog vjenčanja, poslije pronašla pravu ljubav i sada je uspješna pravnica te majka dvoje djece. Rođena je Hrvatica, odrasla u Njemačkoj, a njezina prva priča, ona koje se sjeća, počinje u rodnom Livnu.

- Bila sam kod bake i djeda i otac je došao po mene da me odvede prvi put u Njemačku. Imala sam samo pet godina, ali i dalje se sjećam svog kaputića i kofera s kojim sam ga dočekala - prisjeća se Karolina. Otac joj je bio gastarbajter koji je otišao trbuhom za kruhom u Njemačku, a radio je u Zapadnom Berlinu. U to je vrijeme ona završavala pravo i imala je dečka Hrvata, ali je shvatila da on nije za nju pa je dva mjeseca prije vjenčanja sve otkazala. I kaže kako joj je to najbolja odluka u životu jer je poslije upoznala Karstena. Sada svako ljeto odlaze na ljetovanje u neku od mediteranskih zemalja, a posljednjih pet godina njihova je destinacija Jadran. (M.B.)

Cijela škotska obitelj Herron na Jadranu naučila jedriti

 

 

 

Škotska obitelj Herron iz Edinburgha prvi put ljetuje u Hrvatskoj. Upisali su tečaj u Školi jedrenja ANA u Jezerima kako bi odmor iskoristili da nauče jedriti. Ideju je dao glava obitelji, Paul, koji u tome već ima iskustva.

- Prije 13 godina sam prvi put jedrio s prijateljima u Škotskoj. Jako mi se svidjelo. S godinama sam naučio dosta o jedrenju, ali mi je i dalje nedostajala potrebna teorija. Hrvatski kolege znanstvenici s Instituta ‘Ruđer Bošković’ rekli su mi da je Jadran najbolje more za jedrenje i eto nas ovdje - kaže Paul koji je po struci mikrobiolog.

Njegova žena Patricia složila se s tim. Uvijek je strahovala od morske bolesti pa se bojala i broda i plovidbe. Ovo joj je trebalo pomoći ne samo da nauči jedriti, nego i da svlada taj strah od mora i nestabilnog tla pod nogama. Kćeri Rachel (22) i Jenny (15) su, pak, došli zbog zabave.

- Tata nam je to predložio tako da više vremena provedemo zajedno, samo to ne želi priznati - smiješi se starija kći.

Tečaj je trajao sedam dana. Instruktor Tomislav Bradić kaže kako su svi položili s odličnim. Na kraju se najboljom pokazala mlada Jenny koja je pobijedila na njihovu malom natjecanju u navigaciji oko otoka. Ipak, ženski dio ekipe se slaže kako je najteži dio tečaja izvlačenje muringa kada treba “parkirati” brod u marini.  (M. Boltižar)

LJETNI OKTANI

Prosječna dubina je 2,2 metra, a za oseke i niža

 

 

Stjepan Klarin

 

Maloprodajno mjesto Ina Jezera - marina ima četiri djelatnika koji rade svaki dan od 7 do 21 sat. S radom nas je upoznao voditelj Stjepan Klarin.

- Brodovi i jedrilice nemaju problema s ulaskom na postaju. Zaštićeni smo od juga, a i naši djelatnici uvijek uskoče u pomoć klijentima - kaže Klarin.

U ponudi imaju tri vrste goriva: Eurodiesel BS Class Plus, Eurosuper BS 95 Class Plus te Eurodiesel BS Plavi, a korisnici na raspolaganju imaju dva agregata sa šest pištolja. Eurodiesel se puni brzinom od 36 litra u minuti, Eurosuper brzinom od 50 litara u minuti, a najbrži je pištolj za Eurodiesel Plavi koji može dostići brzinu od 130 litara po minuti.

- U jednom danu prodali smo najviše 17.000 litara goriva, a u pravilu se prodaja kreće oko 10.000 litara - kaže Klarin.

Prosječna dubina mora ispred maloprodajnog mjesta je 2,2 metara, ali ujutro dubina bude i niža zbog oseke. Što se tiče gužve, Klarin kaže kako najviše brodova dolazi u razdoblju od 10 do 12 te od 17 do 19 sati. Maloprodajno mjesto uz goriva u ponudi ima hranu i piće te nautičku i automobilsku opremu.

Škola jedrenja i Plava zastava

 

 

 

Vezovi: 233 veza u moru, 60 mjesta za plovila na kopnu

Usluge: recepcija s mjenjačnicom i prodajnim punktom modnih dodataka iz ACI kolekcije, bankomat, sanitarni čvor, praonica rublja, čarter-agencija, restorani, cafei i dućani u blizini marine

Servis: servisna radionica, dizalica nosivosti do 10 tona

Ekstra: škola jedrenja, wlan sustav za pristup internetu, crpka za gorivo, Plava zastava

 


Promo

Izdvajamo