Pismeni ste, obrazovani, htjeli biste na brzinu zaraditi novac, a ne znate kako. Ništa jednostavnije: riskirajte stotinjak kuna, obiđite nekoliko antikvarijata ili Hrelić, kupite par starih udžbenika i enciklopedija, iz svake knjige prepišite odlomak ili dva, malo preoblikujte tekst i eto vam udžbenika. Nađete li dobrog izdavača koji zna knjigu izreklamirati učiteljima, na račun vam brzo može kapnuti od 50 do 100 tisuća kuna.
I to za samo godinu dana. Ako se udžbenik koristi više godina, dobit ćete opet honorar.
Zvuči nevjerojatno? E, pa nije.
“Kada bi nas nekoliko novinara koji po struci nismo povjesničari napisali udžbenik iz povijesti, biste li nam ga izdali”, pitali smo nekoliko izdavača. Svi su se prvo nasmijali, no kada su dobro razmislili, priznali su da tako nešto zapravo uopće nije nemoguće.
- Situacija je totalno izvan kontrole. I sam razmišljam da napišem udžbenik iz povijesti - bio je iskren matematičar Neven Elezović, vlasnik nakladničke kuće Element.
Propisi zakazali
U Hrvatskoj trenutačno ne postoji nijedan propis kojim bi bilo regulirano tko može pisati školske udžbenike za osnovnu i srednju školu, pa ispada da udžbenik doista može napisati svatko. Osim toga, javna je tajna da je velik broj udžbenika nastao kao kopija postojećih, domaćih, pa čak i stranih školskih knjiga. Zbog takve vrste plagijata nitko nije bio kažnjen, ni etički, a kamoli da je neki udžbenik bio povučen iz škola.
Dr. Ante Bežen, autor više knjiga za osnovnu školu i predsjednik Udruge autora udžbenika, kaže da je ta udruga još lani upozorila Ministarstvo obrazovanja da je kod izrade udžbenika posljednjih godina sve više na djelu prepisivačka metoda koju nakladničke kuće kamufliraju drukčijim tehničkim uređenjem izvorne metodičke matrice.
- Zahtijevali smo od Ministarstva da taj evidentan problem regulira Zakonom o udžbenicima. Naime, trenutačno u zakonu i u praksi Ministarstva ne postoji institucija utvrđivanja i uklanjanja udžbeničkog plagijata. Mi smo predlagali da se u zakon uvede mogućnost osnivanja posebnog povjerenstva koje bi na zahtjev oštećenog autora utvrđivalo je li sporni udžbenik izvorno autorsko djelo ili kopija postojećeg. Međutim, naše primjedbe nisu bile uvažene - kaže Bežen.
Prepisuje se i do 80 %
Istaknuo je da među 60-ak autora, koliko ih okuplja udruga, nema osobe čiji udžbenik nije plagiran, barem jedanput.
Neki od oštećenih autora pristali su na razgovor. Spremni su, rekli su nam, iznijeti sve dokaze, jer smatraju da ponašanje koje se jako razmahalo posljednjih godina ruši ugled svih autora. No, u zadnji su tren odustali u strahu da javno iznošenje prljavog veša neće biti dobro prihvaćeno, pa čak ni kada su u pitanju njihove matične nakladničke kuće.
- Molim vas da me razumijete. Upravo sam na natječaj prijavio nove udžbenike. Izađem li sada u javnost sa svojom pričom, bojim se da mi ih Ministarstvo nikada neće odobriti - rekao nam je jedan od oštećenih autora iz čijih je udžbenika učilo 10-ak generacija učenika.
Tako je bilo sve dok njegovu knjigu prije dvije godine bezočno nije prepisala anonimna učiteljica. Iza njezine je knjige stao jaki nakladnik koji u promidžbu udžbenika ulaže milijune. Rezultat je bio gotovo očekivan: u kratkom razdoblju plagijat je iz škola posve istisnuo original.
- Moj je odvjetnik pisao Ministarstvu, podastro im je sve dokaze i tražio da povuku sporni udžbenik, no Ministarstvo na njegov dopis čak nije ni odgovorilo. Nakladnik mi je rekao da mogu podići privatnu tužbu, no savjetovao mi je da to ne činim jer, kako mi je objasnio, kada svi polazimo od istog programa, teško je dokazati što je plagijat, a što original - rekao je naš sugovornik.
Slično iskustvo imao je i sveučilišni profesor, autor udžbenika za srednje strukovne škole.
| Nastavnici knjige biraju ovisno o tome hoće li uz njih dobiti laptop. Jeftino se prodaju |
- Pitao sam nadležne u Ministarstvu ima li tome kraja i kako je moguće da povjerenstvo odobri knjigu u kojoj je 80 posto sadržaja prepisano iz već postojećih udžbenika. I što kada je autor mrtav? Što njegova obitelj može poduzeti kada netko bezočno prepiše njegov rad. Odgovorili su mi da podignem privatnu tužbu - rekao je naš sugovornik.
Curić odustaje od pisanja
Nekoliko autora ispričalo nam je, pak, da su udžbenici jedne nakladničke kuće lani trebali biti povučeni iz uporabe, no nakladnik je preduhitrio Ministarstvo, povukao je knjige i ponudio ih kao nove. Promijenili su nekoliko crteža, a umjesto jednog od autora koji je u međuvremenu umro dopisali ime njegove supruge!?
Prof. dr. Zoran Curić, s geografskog odjela zagrebačkog PMF-a, 1996. napisao je prvi paralelni udžbenik iz geografije za 8. razred.
- Dotad je u uporabi bio samo udžbenik kolege Tomislava Jelića. Moj se od njegova razlikovao u potpunosti po didaktičkom pristupu, no tada se udžbenici još nisu prepisivali. Bilo je to daleke 1996. - kaže Curić. Ne poriče mogućnost da su udžbenici danas slični jer se svi autori moraju pridržavati programa.
- No, u velikom broju udžbenika prepoznajem svoj metodički pristup, a on ni s čim nije propisan. Različita pitanja, zadaci za samostalan rad, ideje za terensku nastavu, sve je to moj autorski rad koji ljudi naprosto koriste - kaže Curić. Dodaje da se zbog takvih stvari prestao ljutiti.
- Počeo sam na to drukčije gledati. Valjda nešto vrijedim kada me ljudi prepisuju - kaže Curić. No, cijela ga ta priča nimalo ne veseli. Već dulje vrijeme, otkrio je, razmišlja da se ostavi pisanja udžbenika.
- Način na koji se danas biraju udžbenici dokazuje slom svih moralnih i stručnih vrijednosti našega društva. Ako udžbenike nastavnici biraju ovisno o tome hoće li uz njih dobiti televizor, laptop ili mobitel, pitam se jesu li udžbenici još uvijek doista nezamjenjivi izvori znanja u nastavnom procesu ili su postali samo roba. Je li hrvatski nastavnik uistinu došao u situaciju da se tako jeftino prodaje? - pita se Curić. Svoje bojazni potkrijepio je i podacima. Prije dvije godine, kaže, analizirao je zastupljenost udžbenika iz geografije u 258 škola. U 143 škole nastavnici su za sve razrede iz geografije odabrali isključivo udžbenike Školske knjige. U preostalih 115 škola svi su odabrali Alfine udžbenike.
- Bojim se da je sada situacija još gora - kaže Curić. Ne vjeruje da će taj problem riješiti novi zakon o udžbenicima jer je u igri previše novca.
Što je priroda
Matematičar dr. Josip Markovac sa svojim je udžbenicima na tržištu prisutan već više od 30 godina. Unazad tri, četiri godine primijetio je, kaže, da ga drugi autori masovno prepisuju.
- Iznenadio sam se kada sam vidio udžbenike Profila i Školske knjige ‘Moj sretni broj’ i ‘Matematičke priče’. Oba udžbenika izvedena su iz moje koncepcije. Čak imaju iste naslove i ista objašnjenja - kaže Markovac koji je već godinama u mirovini. Dosad se nikome nije žalio jer je smatrao da je Ministarstvo to koje bi trebalo vidjeti da nema smisla tiskati tri knjige iz matematike za jedan razred ako su sve pisane po istome metodičkom postupku.
Miro Petric, vlasnik nakladničke kuće Alfa koja izdaje udžbenike Josipa Markovca, kaže kako su njemu u Školskoj knjizi i Profilu objasnili da nema govora o tome da je itko od njihovih autora prepisao prof. Markovca.
- Branili su se da su njihovi autori bili studenti prof. Markovca - rekao je Petric.
Nakladničke kuće poriču i bilo kakvu sličnost među udžbenicima prirode i društva za IV. razred osnovne škole. Svi su, tvrde, nastali na različitim koncepcijama. Ima li među udžbenicima sličnosti, prosudite sami.
Za prirodu i društvo u IV. razredu koriste se četiri udžbenika, jedan nakladničke kuće Alfa, dva Školske knjige i jedan Profilov. Samo Profilov udžbenik ima drukčiju koncepciju. Ostala tri počinju identičnim rečenicama, samo što je u njima zamijenjen redoslijed riječi.
“Priroda je sve što nas okružuje, a nije djelo čovjekova rada.” (udžbenik “Naš svijet 4” autora Ivana de Zana, Ive Nejašmića i Božene Vranješ-Šoljan)
“Priroda je sve što nas okružuje.” (udžbenik “Moja domovina” autora Tomislava Jelića)
“Sve što nas okružuje je priroda.” (Udžbenik “Eureka 4” autora Sanje Ćorić i Snježane Bakarić Palička)
Pohlepa je uništila sve
Jelić svoj tekst nastavlja: “Živu prirodu čine živa bića: biljke, životinje i ljudi. Neživu prirodu čine: Sunce, Mjesec, nebeska tijela, tlo, zrak i voda. Živa bića razlikuju se od nežive prirode jer živa bića rastu, hrane se, razmnožavaju, kreću se, stare i umiru...”
Prije sedam godina u školama se koristio udžbenik Danice Vrgoč i Vesne Žugec “To je moj svijet 4”. Gore citirani tekst u tom je udžbeniku glasio ovako: “Čovjek je okružen prirodom. I on je dio prirode. Ljudi, biljke i životinje su živa bića. To je živa priroda. Sve što čini živu prirodu rađa se, hrani, raste, razmnožava i umire. Tlo, zrak, voda, Sunce, Mjesec, zvijezde i ostalo čini neživu prorodu. Živu i neživu prirodu izgrađuju različite stvari.”
Za istu nastavnu jedinicu u nastavnom programu stoji pak sljedeća konstatacija: “Priroda: Ključni pojmovi: priroda, živa i neživa priroda, životni uvjeti. Obrazovna postignuća: razumjeti pojam prirode; razlikovati živu od nežive prirode; uočiti suodnos žive i nežive prirode i uvjeta života.”
Postoje tisuće načina i primjera kako to objasniti djeci. Zar ne? Moraju li svi udžbenici doista biti klonovi jedni drugih? Takve se stvari ne bi događale kada bi u Hrvatskoj postojala institucija koja prati udžbenike, no nje nema. Dapače, čak ni članovi povjerenstava koja odobravaju udžbenike ne moraju znati kako su izgledale knjige koje su se prije koristile, a kamoli da je netko od njih išao uspoređivati njihove sadržaje.
- Tržište udžbenika bilo je sređeno do prije četiri, pet godina, dok njime nije ovladao najteži smrtni grijeh - pohlepa. Treba vidjeti početne izvore udžbenika za sve predmete, da se vidi tko stoji iza startnih pozicija, a tko naručuje mutante i prepisivače - tvrdi vlasnik Alfe Miro Petric. Prema njegovim riječima, jedna je nakladnička kuća čak i nastala na kompilaciji tuđih udžbenika.
Autori provincijski učitelji
Upitate li nakladnike za plagijate, svi odreda odgovaraju kako to oštro osuđuju i da takvih pojava kod njih nema. Nema kod nakladnika niti loših autora.
- Brojni primjeri pokazuju da se autorom udžbenika može postati bez ugleda u struci i bez javno potvrđenog stručnog znanja i sposobnosti, što degradira udžbenik u njegovoj primarnoj ulozi visokovrijednog stručnog djela - kaže predsjednik Udruge autora Ante Bežen. U udruzi smatraju da nakladnici za anonimnim autorima posežu isključivo u interesu zarade jer takvima mogu isplatiti niže honorare, pa od Ministarstva traže da u zakon ugrade izdavanje licenci za autore.
Pregledom imena autora udžbenika i sami smo se uvjerili da je među njima čitav niz provincijskih učiteljica. Za neke se na internetu mogu naći podaci o rezultatima natjecanja njihovih učenika, pokojem predavanju, a za neke ni slova.
- Autori udžbenika za nas nisu anonimni nastavnici nego učiteljske zvijezde. Oni nisu javno eksponirane osobe, ali su autoriteti u odgojno-obrazovnom segmentu - bio je rezolutan Andrija Pečarić, direktor školskog odjela izdavačke kuće Profil International. Ta je kuća, inače, prva pisanje udžbenika povjerila učiteljima, s čime se ponose. Tvrde da svim autorima isplaćuju iste honorare, a skeptični su i prema uvođenju licenci.
Uvođenje licenci
U Školskoj knjizi uvjereni su, pak, da bi uvođenje licenci dovelo do podjele autora udžbenika na “podobne” i “nepodobne”.
- Mi predlažemo nešto drugo. Zašto vlast ne bi sustavno pratila u koje se srednje škole i fakultete upisuju djeca koja su u školama koristila udžbenike ove ili one izdavačke kuće - rekao je Damir Tadić, direktora Razvoja i marketinga Školske knjige.
Da Udruga autora traži uvođenje licenci za pisce udžbenika, kao i to da se knjige prepisuju, državnom tajniku Želimiru Janjiću bio je prvi glas.
- Zakon je pri kraju, no još uvijek stignemo razmotriti i ta pitanja - rekao je Janjić.
|
Atena je postala najutjecajniji ili najjači grčki polis?
U Školskoj knjizi odlučno demantiraju i bilo kakvu sličnost udžbenika “Tragom prošlosti 5” autorice Sanje Cerovski iz 2009. s knjigom “Povijest staroga vijeka 5” Vladimira Posavca iz 2006. u izdanju Naklade Ljevak. Obje knjige pročitali smo u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, a kako bismo pokazali što nakladnici podrazumijevaju pod različitim udžbenicima, citirat ćemo tri odlomka iz svakog udžbenika: Grčko-perzijski ratovi Zlatno doba Atene iz pera Sanje Cerovski: “U ratovima s Perzijancima Atena je bila porušena i spaljena. Velikim zalaganjem svojih građana Atena se počela ubrzano obnavljati. U tome joj je pomogao vodeći položaj u Atenskom pomorskom savezu, koji joj je omogućio upravljanje blagajnom saveza. Atenina moć je rasla. Izgradila je mornaricu, uspostavila je kontrolu nad morem i postala najutjecajniji grčki polis...” Vladimir Posavec o istom piše ovako: “Iako je perzijska vojska bila poražena, rat za oslobođenje maloazijskih polisa od vlasti perzijskog kralja nastavio se još tridesetak godina. Kao vodeća članica pomorskog saveza Atena je raspolagala i upravljala zajedničkom blagajnom saveza te dalje jačala svoje brodovlje. Tako je postala najjačim grčkim polisom...” Etruščani su bili vrlo praznovjerni Sanja Cerovski u nastavnoj jedinici o Etruščanima: “Zahvaljujući bliskim gospodarskim dodirima s Grcima, Etruščani su preuzeli njihovo pismo. Bili su mnogobošci, a mnogi njihovi bogovi pokazuju veliku sličnost s grčkim bogovima. Etruščanska postignuća i kultura vidno su utjecale na kasniji Rim. Na primjer, nakon svake uspješne bitke Etruščani su prisiljavali dvojicu zarobljenika iz vojske pobijeđenih da se do smrti bore nad grobovima poginulih vojnika i nad njima proliju krv. Iz toga se razvio običaj gladijatorske borbe, koji je kasnije preuzeo Rim. Etruščani su bili vrlo praznovjerni, vjerovali su u duhove prirode. Promatrali su let ptica i izgled unutrašnjih organa žrtvovane životinje kako bi proricali buduća događanja. Veliku važnost pridavali su i kultu predaka. Izrađivali su posmrtne maske pokojnika i njima ukrašavali sarkofage u kojima su pokapali pretke...” - Posavec je, pak, o istom napisao: “Na umjetnost i kulturu Etruščana snažan utjecaj izvršili su Heleni i Kartažani. Kako su etruščanski pomorci plovili i trgovali cijelim Sredozemljem, zamjetan su utjecaj na njihovu umjetnost izvršili i drugi narodi. Svojim su pokojnicima Etruščani pomoću voska uzimali otiske crta lica i potom izrađivali posmrtne maske. Zahvaljujući tome razvili su umjetnost portretiranja. O vjerovanjima i pogrebnim običajima Etruščana najviše saznajemo iz njihovih grobnica. Etruščani su vjerovali u zagrobni život i bili su vrlo praznovjerni. Njihovo se praznovjerje očitovalo u vjerovanju u mnoštvo demona te u gatanju iz utrobe žrtvovanih životinja. Etruščanski su svećenici proricali volju bogova i promatrajući let ptica... Prema etruščanskim vjerovanjima, kako bi umrli imao sretan život na drugome svijetu bilo je potrebno proliti krv...” Asirci su bili okrutni Sanja Cerovski o Asiriji: “Na sjeveru Mezopotamije, u području gdje se prostiru planine, razvila se asirska država, sa središtem u gradu Ašuru. Asirci su bili na glasu kao nepobjedivi ratnici. Vrlo su brzo uočili kakvoću željeza, metala pogodnog za izradu oružja. Zahvaljujući organizaciji, dugo je vremena njihova vojska bila nepobjediva. Prema podanicima bili su posebno okrutni. Pobjede u osvajačkim pohodima omogućile su asirskim vladarima da s opljačkanim bogatstvom sagrade novu prijestolnicu Ninivu, grad raskošnih palača i hramova...” Vladimir Posavec o Asiriji: “Asirija je bila pretežito planinska zemlja na sjeveru Mezopotamije. Asirci su među prvim narodima počeli koristiti željezo, a asirska je vojska zadugo bila na glasu kao nepobjediva sila. Asirci su i sami širili glas o svojoj okrutnosti znajući da će tako lakše vladati pokorenim narodima. Središte asirske države bio je stari trgovački grad Asur. Zahvaljujući porastu moći i bogatstvu skupljenom u osvajačkim pohodima, asirski su vladari izgradili novu prijestolnicu, grad Ninivu. Ukrasili su je brojnim veličanstvenim hramovima i palačama...” |
Ivana Kalogjera-Brkić