Vatreni dečki:Treba nam manje od 60 sekundi da krenemo u akciju

Toplo je svibanjsko poslijepodne. U centru smo Zagreba, u dvorištu okruženom austrougarskim zgradama i debelim zidovima. Buka s jedne od najprometnijih ulica, Savske ceste, niti ne dopire do nas. Mir i tišina, tek poneka psovka ili pak uzvik oduševljenja proparaju zrakom. Razapeta mreža nasred igrališta i dvanaestorica muškaraca, što mladih, što onih u “najboljim” godinama, koji prebacuju odbojkašku loptu. Mora im se priznati, u odličnoj su formi. Iako se ne bave sportom profesionalno, angažirani su u igri i izgledaju kao da znaju što rade. Nevelika publika s klupe dobacuje im šale. Atmosfera je opuštajuća i sasvim ugodna.

Odjednom, u djeliću sekunde, nastaje kaos. Svi u isti tren, naizgled bez ikakva znaka, napuštaju igru, sumanuto jure prema ulaštenim crvenim kamionima, navlače uniforme na sebe, viču, trče, klize sa stropa niz štangu i djeluju kao da ne znaju tko im glavu nosi.

No, u njihovim glavama, u situaciji koja običnom promatraču izgleda kao potpuno ludilo, sve je savršeno posloženo. Zagrebački vatreni dečki upravo su primili dojavu o požaru.

U manje od 60 sekundi uskaču u vozila, nepogrešivo sjedaju na svoja mjesta i razmjenjuju rečenice na nekom samo njima razumljivom jeziku. Na meč i loptu više nitko ne misli.

Razgovaraju u ‘šiframa’

Uključuje se rotirka i gromoglasna sirena. Izlijećemo na Savsku i jurimo prema jugu. Dok navlače kacige, pokušavamo shvatiti što se zapravo događa i kuda uopće idemo.

- Požar stana u Kikićevoj - šturi je odgovor. Navalno vozilo u koje smo se uspjeli ukrcati s vatrogascima, “čisti” put crvenoj koloni od tri kamiona. Dok smo gledali odbojku i čavrljali na klupi, doznali smo da se takva formacija zove “gasni vlak”.

Dečki zakopčavaju opremu, dodaju jedan drugom svjetiljke i radiostanice i još uvijek razgovaraju u “šiframa”. Tek kad su bili potpuno pripremljeni, posvetili su nam nekoliko sekundi rute do Kikićeve.

- Vozači se obično uspaničare kada vide da iza njih jure vatrogasci. Ne znaju kamo i kako bi se maknuli sa ceste, a ima i onih koji ne poduzmu ništa - priča nam Siniša Jembrih, voditelj 2. smjene Vatrogasne postaje Centar.

- Kikićeva je uska ulica, tamo će sigurno biti problem s automobilima parkiranim uz cestu - nastavlja. Dok je to izgovorio, već smo stigli do Srednjaka. I naravno, iskusni vatrogasac bio je u pravu. Uska ulica, auti s obje strane, nepropisno parkirani, dakako. Na cestu ispred stambene zgrade istrčala je žena, maše im i pokazuje u kojem ulazu je požar.

- Ljestva, kud si navalio, ostani iza - govori Jembrih preko radiostanice kolegama u visinskom vozilu s ljestvom.

Naši suputnici iskaču iz vozila i trče prema gore. No, u samo nekoliko metara između kamiona i zgrade, sve im je već jasno - nekome je ozbiljno zagorio ručak. Ipak, jurimo stepenicama za njima na četvrti kat. Vatre nema, ali gore je sve puno dima i već na hodniku zagušljivo. Ušli su u stan, no posla za njih, srećom, ipak nije bilo.

- Napravit ćemo zapisnik i reći gazdi da dobro sve prolufta. Ma čim smo došli, znali smo što je, svaki požar hrane ima isti miris - pojašnjavaju.

Jedan dan koji smo odlučili provesti u vatrogasnoj postaji Centar i saznati kako rade i žive čuvari naših života i domova, već je prepun dojmova. Prvih smo se nekoliko sati upoznavali, a oni su nas kao pravi domaćini proveli kroz cijelu postaju.

Nakon što smo razgovarali sa zapovjednikom Javne vatrogasne postaje Grada Zagreba Mladenom Malčićem, proučili kako se radi u operativno-komunikacijskom centru gdje se zaprimaju sve dojave građana i razgledali trenažni centar gdje su nam pokazali kakve zahtjevne fizičke testove moraju prolaziti, uživali smo u njihovom zanimljivom društvu na igralištu. Zabavljali su nas vicevima i anegdotama iz njihovih akcija, a ubrzo smo shvatili da su pravi ovisnici o adrenalinu. Nikad ne miruju, u slobodno vrijeme voze motore, treniraju borilačke vještine, bave se alpinizmom ili pak speleologijom.

Prepričali su nam i na kakvim sve intervencijama sudjeluju, od nedavnog skidanja gnijezda podivljale vrane na Malešnici pa do izvlačenja osakaćenog tijela srpskog mafijaša Cvetka Simića iz jarunskog jezera.

I koliko god neke priče zvučale opasno i zastrašujuće, na povratku s akcije “zagoreni ručak” sve je opet po starom. Dok im znoj još kapa s čela, dečki nastavljaju s aktualnom zafrkancijom. Jedan od starijih vatrogasaca, naime, prošlog je tjedna radio na osiguranju partyja DJ Davida Guette u Areni. Bio je to njegov prvi odlazak na house party u životu.

- I kako je bilo Areni? Jesi skužio da si bio iza Renate Sopek? - pita jedan.

- Da, da, vidio sam te i ja, baš sam gledao tko je ta ženska ispred našeg Goge Jurkovića - odmah se drugi nadovezuje.

‘Zemljaci’ iz Karlovca

Kolega fotoreporter i ja, DJ-a Gogu ne čujemo i ne vidimo, jer sjedi u prednjem dijelu navalnog vozila, kamion bruji, šušti i proizvodi stotine zvukova, a i još smo opijeni adrenalinom jurnjave. No, oni se ne daju smesti.

- Ajde, vozi, pa ZET-ovac te prešišao - prebacuju lopticu na vozača i spremaju se za nastavak odbojke. Kao da se prije nekoliko minuta baš ništa nije događalo.

Vatrogasac Eol Belić, koji nam je početku posjeta demonstrirao kakvi se zadaci moraju izvesti u trenažnom centru, isprva se činio pomalo samozatajan. No, putem prema postaji shvatio je da je naš fotoreporter, baš kao i on, iz Karlovca. Odmah mu se osmijeh razvukao na licu.

- Iz Karlovca? Pa što nisi odmah rekao? Otkud točno? - pita našeg Brunu. Dok ulazimo u dvorište postaje, njih dvojica nabacuju karlovačke lokacije, spominju neka imena i djevojke te u općem veselju jer su se “zemljaci” našli, vozimo prema garaži.

U dvorištu nešto drugačija slika. Tridesetak vatrogasaca sjedi na hrpi pored igrališta, od čega je dvadesetak lica potpuno novo. Stigla nova smjena. Svi su došli pola sata ranije na posao.

- A da je samu iskrcamo nasred igrališta i odemo? - provocira šef smjene Siniša Jembrih, pokazujući na mene, jedinu žensku osobu među desecima frajera. Ostalima se to čini kao odlična ideja.

Nema grča u želucu

- Nećete valjda? - pitam kroz smijeh, s nadom da stvarno valjda neće. I nisu, dečki su ipak odlučili da me neće “baciti među vukove”. No, ubrzo se ispostavlja da je i ova smjena simpatična i dobroćudna baš kao i prethodna te da se među njima bilo tko može osjećati samo ugodno i sigurno.

- Da nismo ludi, ne bi bili normalni - jedna je od prvih stvari koju nam govori voditelj 3. smjene Krešimir Svibovec. Šali se, naravno, ali time želi objasniti koliko im konstanti zdrav humor pomaže da ostanu pri sebi uz takav posao.

- Sve je dopušteno i sve je zaje.... ako nije posao u pitanju. Svakoj intervenciji, svim vježbama i ostalim zadacima tijekom dana pristupa se maksimalno ozbiljno. I takav odnos svima odgovara, nevjerojatno u današnje vrijeme, ali naši dečki s veseljem dolaze na posao. Nema grča u želucu, plaće su dobre i redovne, što svi posebno cijenimo - nastavlja Svibovec.

I dok su nam u prošloj smjeni objasnili kako su u njihovim redovima samo pravi muškarci koji ne razgovaraju o mučnim slikama s kojima se susreću na intervencijama, nego uglavnom pričaju o ženama, Svibovec nam je otkrio da neke traume zbog opasnog i odgovornog zanimanja ipak postoje.

- Sjećam se prometne nesreće u kojoj je poginula cijela turska obitelj. Rezali smo lim i vadili njihova tijela iz skršenog auta. Već su ih odnosili u lijesovima, ali vrag mi nije dao mira i morao sam još jednom otići do auta. Ispod sjedala tada sam pronašao tijelo tromjesečne bebe. Sto puta smo već pregledali auto i nismo je vidjeli, kao da ju je netko naknadno podmetnuo. E takve stvari vas onda proganjanju. Slike se vraćaju noćima, sto pitanja se postavlja - priča.

Koliko god oni bili muškarčine, iz razgovora s baš svima moglo se zaključiti da među vatrogascima vladaju čvrsti osjećaji, zajedništvo i velika prijateljstva. Drugačije ne bi ni mogli zajedno u vatru.

- Nećete vjerovati, kada se dogodi da netko mora promijeniti smjenu ili postaju, i suze znaju poteći. Najbolji primjer odnosa je kada sam trebao kod kuće betonirati nekakvu šupu. Od 22 ljudi u smjeni, 17 ih se javilo da će mi doći pomoći. Pa ne možete svi, rekoh, ne betoniram pistu za transportne avione. Ali nisu popuštali - smije se Svibovec.

Iako se sa svim teškoćama koje im posao nosi dobro snalaze, najviše ih brinu stvari koje im otežavaju rad. Njihovi problemi počinju već na samom izlazu iz postaje u Savskoj. Iako postoji “blinkajući” semafor koji upozorava da bi u bilo kojem trenutku iz dvorišta moglo izjuriti vatrogasno vozilo, nevjerojatno, ali neki vozači misle da je njihov odlazak na bankomat od toga važniji. Bez pardona, parkiraju se na izlazu iz postaje, a kada ih se upozori, još se i bune.

- Joj, daj glupi vatrogasac, pusti me na miru, ti ćeš meni govoriti gdje ću ja stati - bilo je i takvih izjava.

“Glupi” vatrogasci, kako ih već naziva, jednog će mu dana možda spašavati ženu, djecu, kuću i njegovu “pametnu” glavu. A tada će im brojati sekunde do dolaska na požar i žaliti se što nisu bili brži, a vrijeme će im možda oduzeti baš neki takav genijalac koji misli da je podizanje gotovine hitnije od intervencije. No, ovi mu dečki ništa neće zamjeriti.

Nadaju se samo da će se ostvariti njihove želje i realne potrebe grada Zagreba te da će se što prije otvoriti tri nove vatrogasne postaje - u Sesvetama i podsljemenskoj zoni, i ispostava u Novom Zagrebu, pa će u svom poslu biti još brži. Samo prošle godine imali su 3280 intervencija, a na području grada sada rade 343 “operativca”. Prema njihovim procjenama, fali ih još 273. Bio bi to velik uspjeh i pravi poklon za 100. obljetnicu postojanja JVP Grada Zagreba koju slave ove godine.

Partija pikada i pizza

Pala je noć, bliže se 22 sata kada dečkima dolazi vrijeme za odmor. Neki od njih koriste te trenutke za još partiju pikada ili stolnog nogometa te obavezni upis rezultata na “zid srama”. Druga grupa naručila je pizzu. Spremaju se na počinak, no uvijek netko ostaje budan i dežuran.

Sa željom da im ionako lagan san ne prekine dojava o požaru, već po debelom mraku napuštamo postaju u Savskoj. Kod kuće me dočekuju uvodni taktovi pjesme “C'mon, C'mon” američke grupe Von Bondies, znak da upravo počinje epizoda hit-serije “Vatreni dečki” koja prikazuje život njujorških vatrogasaca. Kakav bi tek bio hit da netko snimi ove naše.