U zagrebačkom vrtiću jedna banana dijeli se na tri djeteta, a tri jabuke na njih čak dvadeset i sedam. Zbog nedostatka stručnih kadrova, djecu u vrtiću u zaleđu Splita odgajaju ekonomisti, hotelijeri i frizeri. U Krapinsko-zagorskoj županiji za trideset i šest jednogodišnjaka zadužena je samo jedna odgojiteljica, a svi su oni smješteni u prostoriji od četrdeset metara kvadratnih. U redovima odgojitelja, osim što fali stručnih kadrova, fali i zaposlenika pa tako u Hrvatskoj nije ništa čudno da odgojiteljica uskače u pregaču i pomaže kuharici dovršiti ručak. Nedostaje i prostornih kapaciteta, zbog čega se prenamjenjuju kotlovnice, tavanski i podrumski prostori koji uz minimalne intervencije postaju nesigurni boravci za djecu. Ovo su sve primjeri koje su nam otkrili naši sugovornici i odgojiteljice koje žele ostati anonimne jer strahuju od otkaza.
Na glavnom zagrebačkom trgu danas u 12 sati i pet minuta održan je prosvjed sindikata i strukovnih udruga radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju. Na prosvjed se izašlo zbog nezadovoljstva i nepoštivanja Državnog pedagoškog standarda (DPS), koji uključuje prevelik broj djece u skupinama, manjak prostora, nedostatak stručnih kadrova i nezadovoljstvo plaćama.
- Nekad nam je najveći problem bio nedostatak sredstava za rad, pa smo dodatne kistove, bojice, kartone i papire vukle od kuće. Danas više nemamo niti uvjete niti materijale za rad, a kažu da moramo biti sretni jer neki nemaju ni adekvatan prostor, rekla je riječka odgojiteljica.
Da je situacija odmakla kontroli, potvrdila je i Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK), koja smatra da se problemi u sustavu gomilaju godinama i da se trebalo reagirati ranije.
- Uvjeti rada na razini su onih iz devedesetih godina, možda i lošiji. U grupama je prevelik broj djece kojima se na taj način ne može osigurati sigurnost, a još manje odgoj i obrazovanje. U zatvorima i na farmama imamo bolje uvjete nego u vrtićima, rekla je Žilić.
Najbolji, ili najgori, primjer toga je vrtić u Krapinsko-zagorskoj županiji gdje na jednu odgojiteljicu pada odgovornost rada s trideset i šest jednogodišnjaka. Osim tog problema, javlja se i problem nedostatka prostora pa su svi ti jednogodišnjaci, zajedno s odgojiteljicom, smješteni u četrdeset metara kvadratnih, kako navodi Katarina Turković Gulin, predsjednica Udruge Sidro.
Udruga Sidro zastupa interese djece rane i predškolske dobi, odgojitelja, stručnih suradnika, roditelja i svih zaposlenih u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Cilj im je postići promjene koje će svakom djetetu osigurati siguran, dostupan i kvalitetan vrtić. Na svojoj Facebook stranici redovito dijele probleme odgojitelja u Hrvatskoj.
Na leđima odgojitelja velika je odgovornost, a zbog osjećaja krivnje, izmorenosti i straha od rada, sve veći broj odgojitelja daje otkaze. Stručnih zamjena nema na raspolaganju, pa se na natječaj javljaju i one nestručne. Ingrid Čavić, dopredsjednica SOMK-a, rekla je da je u vrtiću u kojem radi u zadnja dva mjeseca otkaz dalo čak petnaest ljudi među kojima su odgojitelji i tehničko osoblje.
- Izmjenom zakona omogućilo se zapošljavanje nestručnih kadrova koji onda imaju dvije godine za položiti razliku i mogu nastaviti s radom kao odgojitelji. Osobi koja studira rani i predškolski odgoj treba barem pet godina da završi studij, odradi pripravnički i uđe u sustav. Ovako se degradira njihov trud i rad, rekla je Žilić.
Objasnila je da se prvo gleda ima li prijavljenih iz srodnih zanimanja kao što su socijalni pedagozi ili učitelji, a ako se nitko ne javi, posao može dobiti gotovo bilo tko. Tako dolazimo do primjera jednog vrtića u zaleđu Splita u kojem postoje četiri odgojne skupine, zaposleno je osam ljudi od kojih samo jedan odgojitelj.
- Roditelji to ni ne znaju, sretni su da su djeca s nekim i na toplom. U ovoj konkretnoj skupini, znam da je jedna osoba hotelijerski tehničar, druga ekonomist, treća frizer. Mnogo ljudi zaboravlja da vrtići nisu čuvališta, nego ustanove u kojima se obavlja odgojno obrazovni rad, rekla je Turković Gulin.
Dodaje da oni koji se odluče na fakultetsko obrazovanje, teško dobiju pripravništvo tijekom kojeg imaju i manju plaću. Nakon toga moraju položiti stručni ispiti i tek tada su stekli zvanje odgojitelj. U svibnju je, kaže, donesen zakon o prekvalifikacijama kojim se stekne zvanje bez pripravništva ili stručnog ispita.
- Tečaj za dadilju traje tri mjeseca, a može se odraditi i online. Dadilje se smatraju srodnim zanimanjem, dok u stvarnosti u vrtić dolazi osoba bez ikakvog iskustva i prakse. Imamo odgojitelje s doktoratima koji svoje kompetencije ne mogu upotrijebiti jer moraju obučavati i nadzirati rad nestručnih kolega, objašnjava Turković Gulin.
U Facebook grupu javila se i odgojiteljica koju je zasmetalo što su ona i kolegica bez predškolskog obrazovanja u očima roditelja jednake, ponekad na hodniku čuje kako je kolegica ‘bolja teta‘ od nje. Zbog toga što svoje vrijeme ulaže u vođenje svojih i bilješki kolegice, planiranje aktivnosti i educiranje nestručne kolegice, ponekad se ne posveti dovoljno roditeljima. Plaće su im gotovo jednake, a i u kolektivu imaju isti status.
Neplaćeni prekovremeni i bolovanja nisu izbjegli ni ovaj sektor, pa su kolegice primorane mijenjati jedna drugu. Radi li se o dužem bolovanju, zamjena se često ni ne pronalazi.
- Odgojiteljice svakodnevno rade s djecom koja su sklona virozama i dječjim bolestima, koje ni njih same ne zaobiđu. Nitko nema problem uskočiti kolegici na jedan dan ako se radi o izvanrednom slučaju, ali naše odgojiteljice se susreću s time da duplu smjenu rade po tjedan dana, rekla je Čavić.
Dupla smjena u radu s djecom traje između 9 i 11 sati, a prema zakonu jedna bi odgojiteljica trebala provesti pet i pol sati dnevno u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s djecom, dva sata bi trebala posvetiti edukacijama, projektima i pisanju izvješća i još pola sata bi trebala imati pauzu, objasnila je Turković Gulin. Od zaposlenika se traži i laganjem prilikom upisa broja sati u evidencijsku listu.
Kad ostanu same s djecom, pauza ne postoji. Često strahuju da će se nešto dogoditi djetetu dok odu do toaleta ili dok premotaju dijete u pelenama, jer tada ostatak grupe ostaje bez nadzora. Udruzi su se požalile odgojiteljice koje su se i same razboljele zbog odrađenih prekovremenih sati. Prekovremeni rad ne odnosi se uvijek na rad s djecom, zbog nedostatka tehničkog osoblja, odgojiteljice se primaju kuhače iako nemaju sanitarnu iskaznicu, pomažu u čišćenju i spremanju za koje nisu plaćene niti im je u opisu posla, rekla nam je predsjednica Udruge Sidro.
- Pretežno smo ženski kolektiv, naravno da odgojiteljice idu na porodiljne dopuste. Prirodno je da ljudi odlaze u mirovine, ali nije prihvatljivo da ako se to dogodi usred godine, kolegica te osobe mora do kraja godine raditi i svoju i tuđu smjenu. Naravno da su ljudi nezadovoljni i ‘izgaraju‘, dodala je Čavić.
Na Facebooku se javila i odgojiteljica koja je zbog problema sa srcem otpuštena, iako je završila fakultet za obavljani posao.
- U jednom vrtiću dogovoren je posao na neodređeno, ali sam se nažalost na 40 stupnjeva, kad klima nije radila, srušila zbog atrijske fibrilacije srca. Naravno, ostala sam bez posla, uz objašnjenje da sam smetnja u sustavu. I prošli tjedan mi se ista stvar dogodila u drugom vrtiću, napisala je odgojiteljica.
Svaki vrtić ima propisan jelovnik za taj dan, a odgojiteljica vrtića u okolici Karlovca otkrila je da to samo slovo na papiru. Anonimna odgojiteljica rekla je da ručak planiraju nutricionisti koje nije briga hoće li se djeci išta na njemu svidjeti, roditeljima se pokazuje jedan jelovnik, a djeca jedu nešto potpuno petnaesto. Turković Gulin prisjetila se i situacije kad im se u udrugu obratila odgojiteljica koja je u zagrebačkom vrtiću jednu bananu morala dijeliti na tri djeteta.
Još jedna od stavki za koju danas prosvjeduju je da plaće budu u skladu sa zakonom. Kod tehničkog osoblja u nekim sredinama one jedva dostižu minimalac zbog čega se kuharice i čistačice radije zaposle u sektoru turizma, rekla nam je predsjednica SOMK-a.
- Zakon o predškolskom odgoju nalaže da plaće odgojitelja moraju biti na razini plaća zaposlenih u osnovnoj školi, a one su u stvarnosti daleko ispod te granice. Plaće se razlikuju od grada do grada, neke su jedva u granicama minimalca. Odgojitelji rade za plaće od četiri do maksimalno osam ili devet tisuća kuna, to je jako veliki raspon, objašnjava je Čavić.
Zakona se dosta poslodavaca ne pridržava ni kada je riječ o zapošljavanju na neodređeno, već odgojitelji preko deset godina rade na ugovore na određeno.
- Osobno sam radila pet godina na ugovor na određeno kod jednog poslodavca, iako zakon nalaže da je maksimum takvog ugovora tri godine, rekla je Turković Gulin.
Dodaje da je još jedan veliki problem što se u jako malo vremena treba povećati kapacitet vrtića, Europska unija naredila je da do 2023. čak 90 posto djece mora ući u sustav. Zbog toga se kotlovnice, podrumi i potkrovlja preuređuju u boravke.
- Djeca ne mogu vidjeti danju svjetlost, a odgojiteljice rade pogrbljene. Mislim da bi se to trebalo bolje regulirati, rekla je Čavić.
S njom se slaže i Turković Gulin koja je navela konkretan primjer jednog riječkog vrtića u čiji se jedan dio pristupa preko drvenih ljestvi, evakuacija bi, po njenom mišljenju, bila neizvediva.