
Milan Bandić je čovjek “koji ne zaboravlja prijatelje”, napisali su na kraju svoga priopćenja gradonačelnikovi prijatelji iz Bistroa 10, među njima i
Darko Turopoljac, čovjek s kojim se Bandić kladi na nogometne utakmice u iznosima od 20 i 40 tisuća eura.
Da Bandić zaista “ne zaboravlja prijatelje” pokazuje i njegova uloga u pokušaju preseljenja tvornice Kraš na Turopoljčevo zemljište u Resniku.
U lipnju 2007. Uprava Kraša dogovorila je susret s gradonačelnikom Milanom Bandićem, na kojim je uime Poglavarstva bio i Slobodan Ljubičić, iz Kraša predsjednik Uprave Nadan Vidošević i prokuristica Marica Vidaković. Tema sastanka bila je kako Grad može pomoći Krašu, jednoj od najuglednijih hrvatskih tvrtki, da pronađe novu lokaciju na koju bi preselili proizvodnju iz maksimirskih Ravnica.
Kako će kasnije biti objašnjeno u kaznenoj prijavi koju je policiji i USKOK-u dala Marica Vidaković u jeku “afere Krašograd” u listopadu 2007., Slobodan Ljubičić na tom je sastanku počeo nuditi Krašu zemljište u Resniku. No, to zemljište nije u vlasništvu Grada, nego privatnih poduzetnika, zemljišnih mešetara koji su parcele otkupljivali od starosjedilaca, dobivali od Grada prenamjenu iz zelene zone u građevinsku, i onda ih, okrupljene, ponudili na prodaju po puno većoj cijeni.
Sastanak je završio dogovorom da Kraš pogleda tu lokaciju, a Bandić je rekao da će im se netko oko toga javiti. Za dan-dva Krašu se javio - Darko Turopoljac. Čovjek koji je u žarište javnog interesa dospio ovaj tjedan, nakon što se u subotu u Bistrou 10 dao slikati sa škrinjama punim kovanica koje predaje Bandiću jer je u okladi na nogometnu utakmicu izgubio 20 tisuća eura. Bandić i Turopoljac odmah su se kladili dalje - na sljedeću utakmicu Barcelona - Manchester United, na iznos od 40.000 eura.
U lipnju 2007., nakon što im se javio Turopoljac, čelni ljudi Kraša s njime i njegovim partnerom Josipom Šarkom otišli su pogledati zemljište u Resniku, a potom su održali i sastanak u Turopoljčevoj građevinskoj firmi na Peščenici. Osim Turopoljca i Šarka, u otkupu i preprodaji zemljišta u Resniku sudjeluje i Nino Đondić, čovjek blisko povezan sa Slobodanom Ljubičićem.
- Ne vidim tu ništa sporno. Pa, Bandić zna da ja imam tu zemlju u Resniku jer smo mi prijatelji već 30 godina. Normalno da mu, kad kao prijatelji razgovaramo, ja kažem: “Čuj, ak’ čuješ da netko treba, ja imam tu zemlju...” Tako je i bilo. Bandić mi je javio da je Kraš zainteresiran. Ili mi je javio Ljubičić, ili neka od tajnica, ne sjećam se... Onda sam ja nazvao Vidoševića, pošto poznajem i njega, otišao u Kraš, otišli smo pogledat zemlju, sjeli kod mene u firmu... Rekli su da su zainteresirani, ali ništa od toga nije bilo jer se poslije nisu javljali - ispričao nam je jučer Turopoljac.
U kaznenoj prijavi Marica Vidaković opisala je sve ovo i navela imena ljudi koji su u sudjelovali u neuspjelom poslu. No, policija i USKOK od listopada do danas nisu ništa poduzeli. Slobodan Ljubičić tužio je prokuristicu Kraša zbog navodne klevete, ali ona je na prvim ročištima odbila prijedlog pomirbe, rekavši da se nema potrebu ispričati zbog istine. Da su njezine tvrdnje istinite, barem kad je u pitanju dio o tome kako je Kraš upućen na Resnik, potvrđuje i sam Turopoljac.
Tomislav Krasnec
Da Bandić zaista “ne zaboravlja prijatelje” pokazuje i njegova uloga u pokušaju preseljenja tvornice Kraš na Turopoljčevo zemljište u Resniku.
U lipnju 2007. Uprava Kraša dogovorila je susret s gradonačelnikom Milanom Bandićem, na kojim je uime Poglavarstva bio i Slobodan Ljubičić, iz Kraša predsjednik Uprave Nadan Vidošević i prokuristica Marica Vidaković. Tema sastanka bila je kako Grad može pomoći Krašu, jednoj od najuglednijih hrvatskih tvrtki, da pronađe novu lokaciju na koju bi preselili proizvodnju iz maksimirskih Ravnica.
Kako će kasnije biti objašnjeno u kaznenoj prijavi koju je policiji i USKOK-u dala Marica Vidaković u jeku “afere Krašograd” u listopadu 2007., Slobodan Ljubičić na tom je sastanku počeo nuditi Krašu zemljište u Resniku. No, to zemljište nije u vlasništvu Grada, nego privatnih poduzetnika, zemljišnih mešetara koji su parcele otkupljivali od starosjedilaca, dobivali od Grada prenamjenu iz zelene zone u građevinsku, i onda ih, okrupljene, ponudili na prodaju po puno većoj cijeni.
Sastanak je završio dogovorom da Kraš pogleda tu lokaciju, a Bandić je rekao da će im se netko oko toga javiti. Za dan-dva Krašu se javio - Darko Turopoljac. Čovjek koji je u žarište javnog interesa dospio ovaj tjedan, nakon što se u subotu u Bistrou 10 dao slikati sa škrinjama punim kovanica koje predaje Bandiću jer je u okladi na nogometnu utakmicu izgubio 20 tisuća eura. Bandić i Turopoljac odmah su se kladili dalje - na sljedeću utakmicu Barcelona - Manchester United, na iznos od 40.000 eura.
U lipnju 2007., nakon što im se javio Turopoljac, čelni ljudi Kraša s njime i njegovim partnerom Josipom Šarkom otišli su pogledati zemljište u Resniku, a potom su održali i sastanak u Turopoljčevoj građevinskoj firmi na Peščenici. Osim Turopoljca i Šarka, u otkupu i preprodaji zemljišta u Resniku sudjeluje i Nino Đondić, čovjek blisko povezan sa Slobodanom Ljubičićem.

U kaznenoj prijavi Marica Vidaković opisala je sve ovo i navela imena ljudi koji su u sudjelovali u neuspjelom poslu. No, policija i USKOK od listopada do danas nisu ništa poduzeli. Slobodan Ljubičić tužio je prokuristicu Kraša zbog navodne klevete, ali ona je na prvim ročištima odbila prijedlog pomirbe, rekavši da se nema potrebu ispričati zbog istine. Da su njezine tvrdnje istinite, barem kad je u pitanju dio o tome kako je Kraš upućen na Resnik, potvrđuje i sam Turopoljac.
Potvrda oklade za 40.000 euraDarko Turopoljac, dugogodišnji kladioničarski partner Milana Bandića, najavio je za Jutarnji da će danas ujutro u Bistrou 10 s gradonačelnikom potvrditi okladu za 40.000 eura te izabrati na koji će se polufinalni par Lige prvaka kladiti.Kako će Bandić vjerojatno Turopoljcu dati da bira, građevinski poduzetnik nam se jučer pohvalio da se odlučio na dvoboj Manchestera i Barcelone te će svoj novac uložiti na pobjedu engleske momčadi. No, Turopoljac, koji je član HDZ-a s Ferenščice, odmah nas je upozorio da nakon utakmice nitko neće dobiti 40.000 eura nego će gubitnik, kaže Bandićev prijatelj, “društvo” iz Bistroa častiti obilnim ručkom i pićem. - Bandića sam upoznao još polovicom sedamdesetih godina kada je bio obični referent u ondašnjoj Općini Peščenica. Tada se nas nekoliko okupljalo u kafiću Kod Ilije u Ščitarjevskoj, gdje smo kartali belu, također samo za ručak i piće. Nikada se nisam kladio u velike svote, osim 1998. godine kada sam uložio 20.000 tadašnjih maraka na pobjedu Hrvatske u utakmici s Njemačkom - ispričao je Turopoljac i dodao da često zafrkava Bandića napominjući mu da bi ga bolje odgojio da je znao da će postati gradonačelnik. Poduzetnik s Ferenščice kaže da je Bandić uspješniji od njega u okladama, a kad je riječ o četiri kovčega puna kovanica koja je prošlu subotu donio u Bistro 10 kao isplatu za izgubljenu okladu, Turopoljac danas kaže da se unutra nalazilo samo dvadesetak tisuća kuna. Taj novac je trenutno, tvrdi, kod njega doma. ( A. Milković) |
Partneru za klađenje poslovi za 60 milijuna kunaDija graditeljstvo d.o.o., tvrtka Darka Turopoljca, od 2000. godine, kada je Milan Bandić prvi put postao gradonačelnik, do danas radila je nekoliko poslova za Grad Zagreb čija vrijednost iznosi oko 20 milijuna kuna.No, najveći Turopoljčev projekt nije izravno vezan za Grad nego za njemačku tvrtku SRW koja je od Grada dobila koncesiju za gradnju pročistača. Turopoljac tvrdi da je s njima sklopio ugovor vrijedan 40 milijuna kuna iako sve poslove za SRW vode Zagrebačke otpadne vode, čiji je suvlasnik Grad Zagreb. - Nažalost, danas ne radim puno poslova za Grad niti mi puno pomaže to što poznajem gradonačelnika - rekao je jučer Turopoljac i dodao da se danas više bavi vlastitim projektima kao što je gradnja stambenih zgrada na Gramoči. Prvi posao koji je poduzetnik s Ferenščice dobio od Poglavarstva na čelu s Bandićem bila je gradnja Kenotafa 2000. godine, spomen-obilježja neznanim žrtvama na Mirogoju, vrijedan više od šest milijuna s PDV-om. Nekoliko mjeseci poslije Turopoljac je bio glavni izvođač radova na gradnji Horvaćanske ceste s kompletnom komunalnom infrastrukturom, što je Grad Zagreb koštalo više od devet milijuna kuna. Sljedeće godine Dija graditeljstvo radila je i azil za pse u Dumovcu, što se procjenjuje na 2,1 milijun kuna, a godinu dana poslije radovi Turopoljca na uređenju križanja Škorpikove i Zagrebačke avenije koštali su oko 2,5 milijuna kuna s PDV-om. Vrijednost poslova povezanih s Gradom iznosi više od 60 milijuna kuna. ( A. Milković) |
Tomislav Krasnec