Obnova jednog od triju nebodera arhitekta Vjenceslava Richtera, poznatijih kao Rakete na Vrbiku, koja se upravo završava, izaziva kontroverze. Postavlja se pitanje je li ova obnova adekvatna; ona to sigurno jest u smislu energetske obnove, ali je li i u vizualnom smislu? Gdje su nestali vidljivi betonski stupovi i sirovi beton?!
Prekriveni su fasadnom bojom.
Tijekom energetske obnove nekih zgrada, naročito u Novom Zagrebu, ali i drugdje u Hrvatskoj, neke zgrade donekle su promijenile svoj izgled; to je sada slučaj i s jednom Raketom. Naravno, odlično je da je obnovljena, ali...
Neke su zgrade u Zagrebu izmjenama unutar energetske obnove postale običnije nego što su bile, iako su sada uređene, pa se podrazumijeva da bi se samim time trebalo biti zadovoljno.
Dovršeni 1968., neboderi su kultna ostvarenja brutalističke arhitekture u Hrvatskoj, no loše stanje fasade, korozija armature, oštećenja i hrđa doveli su do sanacije „najmlađeg” od njih. Riječ je o bočnom, zapadnom neboderu.
Energetska obnova započela je u srpnju prošle godine, a radovi su uključivali kompletnu obnovu vanjske ovojnice zgrade, koja je sada bijelosivkaste boje, zatim značajno povećanje toplinske zaštite fasade, krovova i podruma te zamjenu stolarije i bravarije. Time ova zgrada prelazi iz energetskog razreda D u energetski razred B, s uštedom toplinske energije za grijanje od 60%.
Arhitekta Ardijana Karla Gashija, koji je o fenomenu kroz koji neke zgrade prođu već govorio u vezi s energetskom obnovom zgrada koje nisu zaštićene kao spomenici kulture, pitali smo za komentar ovog slučaja.
- Brutalizam je do danas ostao jedan od najneshvaćenijih pokreta u arhitekturi. Razloge možemo tražiti u samom nazivu koji „zvuči grubo”, brutalno, ali i u činjenici da je u zemljama bivšeg Istočnog bloka postao simbol društvenog uređenja u kojem je nastao - kaže Gashi.
Prema Robertu Benhamu, dodaje arhitekt, zgrada se može smatrati brutalističkom ukoliko njezin dizajn poštuje „jasno vidljivu konstrukciju”, „uporabu materijala u izvornom obliku” i „prepoznatljivost oblikovanja”.
- Dakle, nosiva konstrukcija se ne skriva; drvo, beton, čelik ili opeka zadržavaju vlastitu boju i teksturu, dok prepoznatljivost ovisi o povezanosti zgrade i zajednice. Kad govorimo o Richterovim neboderima, možemo se složiti da su vrlo uspješno ispunili čak i treći Benhamov „zahtjev”, jer gotovo da i nema Zagrepčanina koji već po silueti ne bi prepoznao „Rakete”. Već u svjetlu činjenice da govorimo o jednom od simbola hrvatske metropole, stručni pristup morao je biti delikatniji nego kod obnove većine zgrada - ističe Gashi.
Teško se, kako kaže, oteti dojmu da u današnje vrijeme pojmovi poput energetske obnove i održivosti u zgradarstvu postaju sami sebi svrha.
- Je li zaista moguće svu arhitekturu ukalupiti u isti kalup i promatrati isključivo kroz brojčane pokazatelje? Tom su se logikom vodili američki kolonizatori kad su u 19. stoljeću bizona proglasili neodrživim i krenuli s istrebljenjem, a pritom poremetili ekosustav cijelog kontinenta. Bizon, sam po sebi, možda i jest neodrživ, ali u cjelini ekosustava postaje neprocjenjiv, baš kao što i brutalistička ostvarenja čine ključan čimbenik prostorne slike jednog iznimno šarenog i relativno kaotičnog grada. A postavlja se i pitanje koliko je godina potrebno da se poboljšanom toplinskom učinkovitošću zgrade uštedi samo energija utrošena prilikom „odijevanja” zgrade u „zimski kaput”. Naravno, tu ne dovodim u pitanje zamjenu dotrajale stolarije ni obnovu oštećenja zaštitnog sloja betona. Teško je zamisliti da bi stručna i šira javnost dopustile ovakvu promjenu identiteta londonskog Barbicana ili Gradske vijećnice Grada Bostona, koji su vrhunska brutalistička ostvarenja - smatra.
Kako bilo, brutalizam je, zaključuje Gashi, trag jednog perioda u arhitekturi koji je u Hrvatskoj ostavio svega nekoliko vrlo specifičnih, gotovo endemskih ostvarenja. Neka su od njih već nepovratno uništena.
Stanari ovog nebodera jako su dugo čekali ovu obnovu, zgrada je definitivno trebala zahvat, ali prekrivanje njezinih karakterističnih betonskih dijelova, zbog kojih je nazvana Raketom, bojom, valjda se ipak moglo drugačije...
U projekt je dodatno uključena i sanacija betonskih nosača i ostalih betonskih elemenata zgrade koji su godinama propadali, te su stručnjaci utvrdili da su u jako lošem stanju. Prije same obnove provedena je hidrodemolacija betona, uklanjanje svih loših dijelova te kompletna sanacija armature i betonskih elemenata zgrade, i to je sve dobro.
Energetska obnova Rakete projekt je vrijedan 3.040.608 eura, uz pomoć Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.–2026., od čega EU sufinanciranje iznosi 2.290.508 eura. Investitori su suvlasnici stambene zgrade. Projektant je tvrtka Seaptum, a izvođač radova tvrtka Agrad projekt.
Rakete su projekt studija Centar ‘51 arhitekata Berislava Šerbetića, Ljube Ivete, Vjenceslava Richtera i Olge Korenik. Prvi je projekt, nakon potresa u Skoplju 1963. godine, bio prepravljen i statički ojačan monumentalnim betonskim bridovima triju zgrada, zbog kojih su i dobile naziv Rakete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....