– Suđenje je zapravo bilo jedan igrokaz, jedna farsa – rekao je Davor Derenčinović, sudac Europskog suda za ljudska prava, o procesu u kojem je Alojzije Stepinac 1946. osuđen na 16 godina zatvora. Presuda je poništena u srpnju 2016., sedam dana nakon zahtjeva za reviziju. Kako i zašto, raspravljalo se u srijedu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Konferencija je održana na Dan Pravnog fakulteta, uz 80 godina od Stepinčeve osude i deset godina od poništenja presude. Sveučilište ove godine obilježava 20 godina postojanja.
U prvim redovima Aule magne bili su ministar Radovan Fuchs, izaslanik premijera Andreja Plenkovića, bivši ministar Ivan Malenica, rektor Željko Tanjić, profesori i dekani te vrh Kaptola: nadbiskup Dražen Kutleša, pomoćni biskup Marko Kovač i kardinal Josip Bozanić.
Kutleša: ‘Pravo mora štititi slabije‘
Kutleša je u pozdravnom govoru povezao svetog Martina, zaštitnika fakulteta, i Stepinca, a Martinov plašt podijeljen sa siromahom prikazao kao primjer odgovornosti prema nezaštićenima.
– Pravo treba pružiti zaštitu upravo ondje gdje je čovjek sam ne može osigurati, pred nasiljem, samovoljom, klevetom i nepravednom osudom – rekao je.
Osuda Stepinca, ustvrdio je, pokazuje što se događa kad vlast podredi sud svojim ciljevima. Poništenje presude smatra važnim ispravljanjem nepravde, ali nijedna odluka ne može vratiti oduzete godine slobode i ljudsko dostojanstvo.
Šeksova uloga u zakonskoj izmjeni
Derenčinović je objasnio kako je zakon iz 1997. dopuštao reviziju političkih presuda, ali samo dvije godine. Do isteka roka 2000. mnogi osuđenici i nasljednici nisu stigli prikupiti dokumentaciju, dijelom pohranjenu i u privatnim arhivima.
Sa sada pokojnim profesorom Željkom Horvatićem analizirao je Stepinčev proces i na skupu u Lepoglavi predlagao zakonske promjene. Među povredama je naveo kratko vrijeme za obranu, odbijene dokazne prijedloge i primjenu propisa na ranije počinjene radnje.
– Vladimir Šeks se iznimno zalagao i politički podržavao izmjene – rekao je Derenčinović o ulozi Šeksa u izmjenama Zakona o kaznenom postupku iz 2009.
Uklonjen je rok za reviziju, a podnošenje zahtjeva omogućeno i udrugama za zaštitu ljudskih prava. Kako je naglasio, „mogućnost traženja revizije ne zastarijeva“.
Usporedio se pristup Hrvatske i Slovenije prema komunističkim presudama
Tanja Pavelin, danas sutkinja Općeg suda EU, bila je članica vijeća kojim je 2016. predsjedao Ivan Turudić. Objasnila je kako sedmodnevna revizija nije novo suđenje: ne saslušavaju se svjedoci niti iznova ocjenjuju dokazi, nego se ispituju povrede temeljnih prava i načela zakonitosti.
– Stvara se dojam da se primjenjuju današnji standardi na prošlost koja ih nije poznavala. To je velika greška – rekla je Pavelin.
Pravo na obranu i žalbu, naglasila je, postojalo je i prije Europske konvencije o ljudskim pravima. Stepincu su na teret stavljane radnje iz 1941. prema kasnije donesenim propisima, a nije imao ni pravo na žalbu.
– Ne može se reći da pravo na žalbu onda nije bilo poznato – istaknula je te napomenula kako je neposredno prije procesa promijenjeno pravilo o žalbi kada Vrhovni sud sudi u prvom stupnju.
Usporedila je hrvatski pristup sa slovenskim, gdje poseban zakon i odluke Ustavnog suda olakšavaju reviziju pojedinih političkih osuda. U Hrvatskoj se, rekla je, zlouporaba političke moći mora dokazivati u svakom predmetu. Derenčinović je dodao kako se 2016. nije ponovno sudilo Stepincu, nego presudi iz 1946., što je omogućilo brzo donošenje odluke o reviziji.
Bilo je govora i o agitpropu
Na velikom ekranu iznad panelista izmjenjivali su se izresci iz režimskih novina Vjesnika i satiričnog Kerempuha, koje su Stepinca prikazivale kao ratnog zločinca, te američki napisi o prosvjedima kršćanskih i židovskih skupina protiv njegova tretmana.
Publicistica i dokumentaristica Višnja Starešina smjestila je suđenje u kontekst početka hladnog rata i obračun komunističkih vlasti s Katoličkom crkvom. Govorila je i o američkom praćenju procesa, koje ju je iznenadilo pri istraživanju za film.
– Izbacilo mi je 20.000 članaka u različitim medijima o tom procesu – rekla je.
Starešina je ustvrdila kako su pad komunizma preživjeli obavještajna infiltracija i agitprop, odnosno politička propaganda. Pritom je upozorila kako se iz Stepinčeva i sličnih procesa premalo uči o naravi jugoslavenskog komunizma. Na potrebu poznavanja prošlosti upozorio je i Derenčinović, navodeći kako Hrvatska često pretjerano živi u njoj.
– Važno je razriješiti prošlost da bismo mogli gledati u budućnost – poručio je te istaknuo kako o prošlosti treba govoriti autoritativno, umjesto stalno se vraćati istim prijeporima.
Koliko je dio te povijesti udaljen od novih generacija, pokazalo se među studenticama prava na Katoličkom sveučilištu koje su pozorno zapisivale izlaganja. Dvije studentice dva reda ispred nas su na Starešinin spomen agitpropa, jedna drugu tiho pitale što taj izraz znači.
Ukrajinski sudac Europskog suda za ljudska prava Mykola Gnatovskyy objasnio je kako Konvencija ne poznaje samostalno pravo na istinu, ali sudska praksa od država zahtijeva istraživanje teških povreda prava i dostupnost važnih podataka žrtvama. Pravo, upozorio je, ne može zamijeniti povjesničare niti slobodnu raspravu.
– Manipuliranje poviješću jedna je od najgorih opasnosti s kojima se suočavaju naša demokratska društva – zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....