Da je zagrebačka oporba ujedinjena, već bi danas bilo posve jasno što će se dogoditi u četvrtak 13. prosinca kada se u Starogradskoj vijećnici na sjednici zagrebačke Gradske skupštine bude odlučivalo o proračunu za 2019. godinu.
Već bi se znalo da proračun neće proći, kao ni odluka o privremenom financiranju te da će u travnju sljedeće godine Zagrepčani ponovno izaći na izbore za novi saziv Gradske skupštine.
Ponuda Zlatka Hasanbegovića da će sa svojih pet ruku podržati oporbu u rušenju proračuna ako oni skupe 21 ruku, otvorila je vrata navedenom scenariju, no iza svega toga ipak je jedan upitnik koji je upravo Hasanbegović u izjavi za Jutarnji list vrlo jasno precizirao.
Tko je zapravo oporba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, bilo je njegovo posve legitimno pitanje u komentaru na nedavna zbivanja unutar Gradske vijećnice.
Aktivisti umjesto oporbe
U proteklih 18 godina koliko je na čelu Zagreba gradonačelnik Milan Bandić, gotovo da nema stranke ili pojedinca koji je ušao u Skupštinu, a da nije surađivao s čovjekom koji oko sebe ima auru vještog političkog trgovca i snalažljivog pregovarača.
Našlo se tu mjesta i za SDP i za HNS, HSLS mu je dva puta pružio ruku, a isto toliko puta partner mu je bio i HDZ. Miješale su se karte, a gradonačelnik je ostajao isti dok su koalicijski partneri i oporba mijenjali mjesta ovisno o partikularnim interesima određenih pojedinaca. Jer, svi su imali zajedničku crtu: dok su bili u partnerstvu, imali su pravo na određeni dio kolača u Zagrebačkom holdingu, upravnim vijećima tvrtki i gradskih odbora, kao i unutar gradske uprave. Kada bi zamijenili strane, u red za takav isti kolač stala bi donedavna oporba.
Ipak, prije godinu i pol izbori su tako promiješali karte da je u vrh zagrebačke politike lansirao stranke koji pripadaju dijametralno suprotnim stranama političke arene: platformu Zagreb je naš, čija četiri zastupnika pripadaju izrazito lijevom spektru i koje vodi aktivist Tomislav Tomašević Senf, te stranku Neovisni za Hrvatsku s pet zastupnika, koja pripada strogo desnoj strani političkog pola, predvođenu Hasanbegovićem i Brunom Esih.
A upravo te stranke svojim su političkim djelovanjem poprilično razbile dotadašnji modus operandi suradnje koju je Bandić imao sa svojim koalicijskim partnerima i oporbom, unatoč činjenici da je njihova stvarna snaga, u sadašnjoj konstelaciji, poprilično slaba zbog malog broja zastupnika.
Ipak, svima koji imalo prate Gradsku skupštinu jasno je da su trenutačni vođe oporbe zastupnici platforme Zagreb je naš okupljeni u Klub zastupnika lijevog bloka, da ih za mišljenje, pa čak i donošenje odluka pitaju i unutar SDP-a i GLAS-a Anke Mrak-Taritaš, da su oni ti koji odlučuju kako će se oporba postaviti, pa čak i kako će onemogućavati rad Skupštine rušenjem kvoruma ili odugovlačenjem sjednica.
Mnogi zastupnici s kojim smo razgovarali uvjeravaju nas da dojam ne vara i da je Bandić pojavljivanjem aktivista napokon dobio oporbu kakvu je trebao imati još otkako je u lipnju 2000. godine sjeo u gradonačelničku fotelju.
- Da je oporba ovih godina valjala, tih aktivističkih skupina u Skupštini ne bi niti bilo. Oni su se aktivirali jer su godinama čekali da dođu ljudi koji će nedvosmisleno reći ‘ne’ Bandiću. Kada nitko za to nije imao snage, a prilika je bilo posebno u razdoblju od 2009. do 2013. kada Bandić nije imao većinu, kada je bio izbačen iz SDP-a i bez kontrole Zagrebačkog holdinga, oni su došli i preuzeli konce. To nam govori i u kakvom su stanju te stranke - ističu naši sugovornici koji su godinama uključeni u rad zagrebačke Skupštine.
Posebno navode scenu kada su predstavnici oporbenih klubova prošli ponedjeljak, kada je sjednica prekinuta zbog nedostatka kvoruma, davali izjave za novinare. Bili su tu SDP-ov Gordan Maras kao predsjednik zagrebačke organizacije, Anka Mrak-Taritaš kao gradska zastupnica i predsjednica GLAS-a, Darko Klasić kao predsjednik Kluba HSLS-a i Nezavisne liste Sandre Švaljek te Tomislav Tomašević iz Kluba zastupnika Lijevog bloka.
- Tomašević je vodio glavnu riječ. Maras je bio prvi, no suštinu je rekao Tomašević i jasno je on inicijator priče da se ne skupe potpisi, da se završi protekla sjednica pa makar Bandiću i održali kvorum, samo da se što prije sazove nova sjednica na kojoj će se naći proračun za 2019. godinu - tvrde naši sugovornici i dodaju kako su takve scene prije bile nezamislive.
- Tragedija je za sve političke aktere koji su godinama u politici, kako zagrebačkoj tako i nacionalnoj, da cijelu priču Bandićeve oporbe vodi platforma Zagreb je naš s Tomaševićem na čelu. To jako puno govori o ljudima koji bi trebali biti prvi izazivači Bandiću. Pa, zamislite situaciju da se u vrijeme Zorana Milanovića i Vesne Pusić istaknuti članovi tih stranaka guraju uz Tomaševića kako bi građanima pokazali da su oni isti kao aktivisti Zelene akcije i udruge Pravo na grad i da će se oni, kao i ti aktivisti, boriti protiv Bandića. To je shizofreno - komentiraju nekadašnji zastupnici u Skupštini i uvjeravaju nas da su toga itekako svjesni oni koji bi prema svom habitusu trebali biti prvi izazivači Bandića.
- O zagrebačkoj krizi nedavno se govorilo na nacionalnoj televiziji, no tamo nije bilo Tomaševića, nego su tamo bili Maras i Mrak-Taritaš, što je znakovito. Ili je došlo do nesporazuma, a možda su već sada Tomašević i njegova ekipa ocijenjeni kao moguća prijetnja. Jer, ta je platforma profitirala upravo na krizi unutar SDP- a i HNS-a u vrijeme prošlih izbora - navode naši sugovornici.
Posebno je intrigantna bila i polemika koju su prošli ponedjeljak na skupštinskim hodnicima vodili Tomašević i jedini HNS-ovac unutar oporbe u Skupštini Tomislav Stojak. Stojak je ideju, najvjerojatnije Tomaševićevu, da oporba da Bandiću kvorum za nastavak sjednice, pred televizijskim kamerama nazvao “političkim samoubojstvom”. Tomašević mu se zatim gotovo unio u lice i upitao ga: “Zašto trolaš oporbu, zašto si promijenio mišljenje?”
- I takav prizor jasno govori da Senf vodi priču u oporbi - objašnjavaju naši sugovornici.
Obećanje biračima
S druge strane, Neovisni su ušli u koaliciju s Bandićem te u rekordno kratkom roku ostvarili svoj najveći cilj. Obećali su svojim biračima promjenu imena Trg maršala Tita, i to su ispunili. Ucijenili su Bandića, čija je važnost na nacionalnoj razini u tom trenutku bila minorna, a nakon što su ispunili taj cilj, okrenuli su se Uredu za kulturu. Dva mjeseca su blokirali sve Bandićeve prijedloge kako bi se napokon raspisao natječaj za novoosnovani ured. Ponavljali su tada oporbi da uđu u koaliciju s Bandićem ako im je taj resor važan te da pošalju svog čovjeka na natječaj. Do toga nije došlo pa je na natječaju za pročelnicu kulture pobijedila Ana Lederer, dotadašnja zastupnica Neovisnih u Gradskoj skupštini.
- Prije su se koalicijski partneri zadovoljavali funkcijama. Ponudiš im mjesto predsjednika Skupštine, i to je bio dovoljan razlog za suradnju. Neovisni su to promijenili, i sada ponovno izazivaju nerede - navode naši sugovornici iz Gradske skupštine.
Podsjetimo, Hasanbegović se prvo obrušio na Bandića zbog susreta s Draganom Markovićem Palmom, bliskim prijateljem Željka Ražnatovića Arkana. Hasanbegović je tražio ispriku, Bandić se tri puta ispričao, a jednom je to učinio i plaćenim oglasom u dnevnim novinama. Unatoč tome, Hasanbegović ispriku nije prihvatio, nego je oporbi ponudio da ako skupe 21 ruku protiv proračuna, Neovisni će im se pridružiti i srušiti taj temeljni dokument.
Bandić bez pet zastupnika Neovisnih kontrolira 23 ruke u Skupštini i treba skupiti još troje zastupnika iz oporbe kako bi i dalje imao većinu bez Hasanbegovićeve ekipe.
Hasanbegović bez utega
Nakon lanjskih izbora Bandić je u svoj klub doveo dvoje zastupnika koji su izabrani na listi SDP-a, Radenka Tomića i Tamaru Čubretović, pa mnogi vjeruju kako mu neće biti problem skupiti još troje zastupnika. Tome u prilog idu dvije stvari. U Hrvatskom saboru nakon izbora Bandićeva je stranka imala samo jednog zastupnika, a sada njegov klub broji 11 ruku.
Osim toga, Skupštinu je napustila Sandra Švaljek koja je otišla u HNB, čime su ljudi s njezine liste ostali prepušteni sami sebi.
Za takvu Hasanbegovićevu ponudu razlog svakako nije Palma.
- To su spinovi, kao i onaj da je susret s Palmom organizirao sam Bandić kako bi Hasanbegovića naveo na reakciju. Hasanbegović se želi oprati od suradnje s Bandićem koji je, pak, važan partner Plenkoviću, a kojega Neovisni ne mogu smisliti. Inzistiranjem na sukobu s Bandićem, a u Saboru s Plenkovićem, oni šalju poruku svojim biračima da na sebi nemaju nikakvih utega. S druge strane, ponuda koju su dali oporbi očito ide u smjeru razotkrivanja brojnih premreženosti klijentelističkih odnosa unutar Skupštine jer je očito da je u dosadašnjem radu bilo točaka koje su Bandiću bile važne i koje su pojedini oporbenjaci prešutno podržali bilo dizanjem ruke, bilo kratkotrajnim odlaskom iz vijećnice - pričaju nam zastupnici na skupštinskim hodnicima.
Za političke analitičare i komunikacijske stručnjake ovakva kriza unutar Skupštine umjetno je izazvana zbog određenih partikularnih interesa, posebice Neovisnih za Hrvatsku. Prema njihovu tumačenju, prijetnja Bandiću za mogući pad proračuna ide u smjeru povećanja sredstava za resor kulture koji vodi njihova Lederer, dok s druge strane ovakav njihov potez vide kao pripremu za izbore u Parlamentu EU.
- Ovo je taktička bitka koja bi trebala dati do znanja da su neki, zbog vlastitih interesa, spremni igrati mnogo oštrije. Bandić je na nacionalnoj razini pokazao da može okupiti ljude oko sebe i ta uvjerljivost jača njegovu poziciju u pregovorima oko proračuna. Njemu su u Skupštini potrebna tri zastupnika i vrlo je moguće, baš zbog Bandićeve pregovaračke snalažljivosti, da Hasanbegović izgubi ovu bitku - smatra politički analitičar Ivan Rimac.
Slično smatra i politički analitičar Pero Maldini prema čijem su mišljenju Neovisni za Hrvatsku instant-zvijezde koje pozornost političke javnosti i svoju daljnju političku egzistenciju temelje na forsiranju svjetonazorskih sukoba, političkog radikalizma i simboličnih čina.
- Time oni prikrivaju nedostatak bilo kakvog programa konkretnih javnih politika ili osmišljenih inicijativa. Sukob im najviše odgovara jer - bilo da u njemu sudjeluju tako da svojim glasovima ucjenjuju partnere ili da ga sami proizvode oponirajući kad im to odgovara kako bi dobili ustupke ili tek pozornost javnosti - jedino tako mogu sebi dati na važnosti - analizira Maldini.
Slično mišljenje ima i o platformi Zagreb je naš. Maldini smatra da je problem ove inicijative to što ne djeluju na nacionalnoj razini, nego gotovo isključivo na lokalnoj, a nerijetko ni ona nije sustavno osmišljena, nego je znatno češće reakcija na poteze gradonačelnika ili tek promocija vlastite svjetonazorske pozicije.
- U političkom prostoru zagušenom neproduktivnim ideološkim i svjetonazorskim sukobima pitanje je mogu li tako kvalitetno artikulirati konkretne javne politike koje bi širi krug građana prepoznao i dao im veću podršku. Stoga ne vjerujem da bi i jedni i drugi mogli oko sebe okupiti širi broj glasača - objašnjava Maldini.
Rimac s druge strane smatra kako je ta platforma uistinu prava oporba Bandiću koja je iz jedne akcijske skupine prešla u sferu ozbiljnijih političara kada je u pitanju argumentirana rasprava.
- Tomašević vrlo precizno argumentira svoje stavove oko gradskih malverzacije, dolazi do ozbiljnih podataka, a to mogu samo ozbiljni političari. Ostali zastupnici oporbe su poprilično komunikacijski nedorečeni i često se vode osjećajima. To ne mora biti loše, ali je nedovoljno. Ključno je pitanje za tu platformu što dalje. Jer, cilj političkog djelovanja nije sama kritika, nego dolazak na vlast. I sada trebaju procijeniti što žrtvovati da dođu do te pozicije. Jer, ako se budu ponašali kao Živi zid, i to pod agendom “mi smo posebni i nemamo relevantnog sugovornika”, njihov potencijal bit će poprilično blokiran - navodi Rimac.
Gradonačelnik ima bazu
O njihovu djelovanju pohvalno govori i komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić, no objašnjava kako to samo pokazuje u kakvom su stanju stranke koje bi trebale biti prava oporba Bandiću.
- Ni SDP, ni GLAS, a o ostalima da se i ne govori, ne mogu Bandiću proizvesti ozbiljnu krizu i uistinu su nadnaravne scene da se te stranke svrstavaju uz ovu platformu urbanih aktivista. Zagrebački SDP i Anka Mrak-Taritaš žele biti vidljivi, no većina njihovih prigovora je pucanj u prazno. Nemaju dovoljno snage za micanje Bandića, a ako dođe do pada proračuna, u što sumnjam, novi izbori ništa ne bi promijenili unutar pozicija u Gradskoj skupštini - navodi Mamić.
S Ankicom Mamić u tom se dijelu slažu i Rimac i Maldini.
Za Rimca, novi izbori Bandiću bi možda narušili osobni imidž jer se on u javnosti predstavlja kao odličan pregovarač i čovjek koji zna kako riješiti određene probleme, no na izborima ne bi puno izgubio.
- Javnosti bi, kao i u protekla dva mandata, predstavio krasnu kolekciju ljudi. Svi ti ljudi smiješili bi se građanima s plakata, a u prvom planu bio bi sam Bandić. Takvo što ni HDZ, ni SDP nisu u stanju napraviti - kaže Rimac.
Maldini, pak, napominje da su građani zasićeni stalnim sukobima koji ne donose ni rezultat, ni promjene te navodi kako je politička arena postala znatno kompleksnija, posebno pojavom populističkih “one man/one problem” stranaka.
- Tužan je i taj kronični nedostatak konstruktivnih programa usmjerenih prema rješavanju socioekonomskih problema građana i onih koji bi osigurali održiv i kvalitetan razvoj grada. Razočaravajuća je i nesposobnost i izostanak volje političkih aktera da postignu konsenzus o ključnim pitanjima razvoja grada. Ne naziru se ni programi koji bi mogli privući masovniju podršku građana određenoj političkoj opciji, uglavnom je riječ o istim, već poznatim akterima koji nude isto što i dosad. Stoga je lako moguće da to poveća apatičnost, posljedično i izbornu apstinenciju, što bi u konačnici išlo u prilog Bandiću koji ima prilično stabilnu izbornu bazu - zaključuje Maldini.