ZABORAVLJENO MJESTO

BLAGA & MISTERIJE Priča o sanatoriju na Medvednici fascinantija je od urbanih legendi: Brestovac je bio mjesto ljubavi, smrti i nade

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 31.12.2018. u 15:15

 

Blaga & misterije su mjesto na internetu na kojem svatko može ljudi pronaći opise i fragmente manje poznatih povijesnih događaja, ali i priče te mitove i legende kojima Hrvatska zaista obiluje. U brojnim rubrikama u koje se svakodnevno dodaju novi sadržaji moguće je pronaći  i informacije o dvorcima, utvrdama i starim gradovima, pročitati o zaboravljenim mjestima diljem Hrvatske, te misterijama i izgubljenom blagu koje i danas zaokuplja maštu. Blaga & misterije možete pratiti i na Facebooku.

 

"Kao kakvi vilinski dvori stoji ona ovdje u pustoši, i začuđeni putnik pita se, otkud i čemu ova zgrada ovdje? I doznaje, da je to lječilište za tuberkolozne bolesnike, koji poput duhova promiču svojim oronulim pojavama ovuda između stogodišnjih stabala. Ujutro, kada izlazeće sunce osvijetli najprije njegove visove, kada se rosne krošnje stabala kupaju u blagom sunčanom sjaju i bolesnici su raspoloženiji. Očekuju nestrpljivo kola iz Zagreba, vijesti, poštu, novine”

 

Zapis je ovo jednog bolesnika čije će ime biti otkriveno kasnije u članku, u vrijeme dok je postojao Brestovac. U prvoj polovici 20. stoljeća na Zagrebačkoj gori izgrađen je blok zgrada koji svojom veličinom ima gotovo pa obilježja dvorca. Brestovac, Zagrebački sanatori za liječenje tuberkuloznih radnika smješten na visini od 840 metara na najljepšem dijelu Zagrebačke gore, zaštićen sa sjevera Sljemenom i otvoren prema jugu.

 

U šezdeset godina svog rada lječilište Brestovac imalo je značajnu ulogu u liječenju tuberkuloznih radnika. Od 1909. do 1934. boravilo je ondje 9.193 bolesnika od čega 7.369 osiguranih radnika. Tijekom 1921. godine u njemu je bilo čak 77 % radnika, pa je on očito tada predstavljao i jednu vrstu “radničkog univerziteta”, jer su bolesnici u razgovorima, ali i čitanjem, proširivali svoja znanja o razvoju ljudskog društva, a onda to prenosili u svoje sredine diljem Jugoslavije.

 

 

 

Sanatorij Brestovac bio je prvi te vrste na cijelom Balkanu. Predstavljao je važnu zdravstvenu i socijalnu ustanovu, opremljenu najsuvremenijim aparatima. Svojim značenjem možemo reći i da je neka vrsta spomenika Zagrebačke gore, i velika je šteta što mu nije nađena neka druga namjena, te što je nakon suzbijanja tuberkuloze antibioticima zatvoren i prepušten propadanju.

 

Zagrebačka okružna blagajna za osiguranje radnika (osnovana 1895. godine) imala je velike troškove oko liječenja tuberkuloznih radnika. Prema podacima iz 1913. godine 57% umrlih članova blagajne umrlo je od te proleterske bolesti koja je bila posljedica lošeg života, napornog fizičkog rada i slabe ishrane

 

 

 

Budući da se nije mogao otkloniti uzrok bolesti, na inicijativu ravnatelja Okružne blagajne Ivana Ancela i njegovog liječnika Milivoja Dežmana, počeo se graditi sanatorij za bolesnike.

 

Inicijativa za izgradnju

 

Oni su još 1902. godine počeli sakupljati dobrovoljne priloge za gradnju. Grof Miroslav Kulmer poklonio je blagajni u listopadu 1903. deset jutara zemljišta koje su stručnjaci proglasili najoptimalnijim za izgradnju lječilišta.

 

Istom za vrijeme vlade Hrvatsko-srpske koalicije pribavljeno je 170.500 kruna koliko je bilo potrebno za izgradnju prve zgrade. Iako dovršen već u jesen 1908. godine, sanatorij je otvoren tek 22. svibnja 1909. godine, jer je tek kasnije utvrđeno da upravo zimi Zagrebačka gora ima više sunčanih dana nego grad, pa je i tada rad sanatorija produžen za čitavu godinu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ravnatelj sanatorija i liječnik primarius bio je dugo godina dr. Milivoj Dežman iz ugledne zagrebačke liječničke obitelji. Dežman je od 1903. do 1940. godine bio i glavni urednik Obzora a od 1925. do 1940. godine i direktor Tipografijine štampe. Dežman je vodio sanatorij sve do 1921. godine, ali je već druge godine rada morao voditi borbu da ga održi...

 Ostatak članka pročitajte na ovom linku  

Izdvajamo