Letim svemirom. Sama sam pilotkinja svojeg malog svemirskog brodića i uživam u pogledu na zvijezde koje izgledaju kao posute po beskrajnom prostranstvu. No, dok ja uživam, prema meni nešto dolijeće nevjerojatnom brzinom. I ide ravno na mene, na moj svemirski brod. Izgleda kao ogromni kamen. Pogodit će me! Neeeee... I onda sam se probudila.
Upravljačka ploča u kapsuli za spavanje pokazivala je iza 4 sata ujutro. Inače nemam ovako životopisne snove, a baš nikada nisam sanjala da sam u svemiru. No, kada spavaš u kapsuli koja izgleda gotovo poput one u kojoj Milla Jovovich spava u “Petom elementu”, neminovno je da će se doživljaj odraziti u snovima.
Zarobljena
Takve kapsule mogu se naći u novootvorenom Subspace hostelu u Teslinoj 12/1. Upravo sam ja imala čast biti prva novinarka koja je spavala u zagrebačkom hostelu koji je otvoren taman na vrijeme za početak Adventa u Zagrebu.
Budući da me san probudio usred noći, odlučila sam ustati. Cimnem klizna vrata i ništa. Ne otvaraju se. Cimnem drugi put, opet ništa. Onda sam se tek sjetila da se kapsula može zaključati što sam ja i učinila prije nego što sam zaspala, no nisam je pokušala otključati.
Svemirski motivi
Valjda ne može biti teško, simpatična Tea koja radi u hostelu i koja mi je objašnjavala kako što radi, rekla je da postoji gumbić za otključavanje. No, tada nisam na to obazirala pažnju, bilo mi je bitnije da mi pokaže kako funkcionira genijalni android televizor koji je ujedno i računalo s najbržom javnom internet vezom od 100 Mbita i televizor s 40-ak kablovskih i 2000 kineskih programa, kojim se upravlja daljinskim koji je ujedno i miš. Detaljno sam pregledala vrata i ništa od gumbića. Eh, tad me počela hvatati panika.
- Kvragu, zašto je nisam bolje slušala dok je objašnjavala kako što funkcionira – korila sam samu sebe. Na kraju sam se okrenula prema tzv. upravljačkoj ploči gdje je ekran sa satom i temperaturom. Pronašla sam gdje uključiti slušalice, USB, punjač, gdje podesiti ventilaciju i svijetlo. No, od panike sve sam bila smotanija. Nakon par udaha, ipak sam našla gumbić za otključavanje.
Spustila sam se iz superior kapsule koja je smještena iznad još jedne iste kapsule - poput kreveta na kat, samo s oplatom i puno modernijim dizajnom. Prostoriju su plavom bojom osvjetljavali svemirski motivi sa stropa koje je fotosenzitivnom bojom oslikao akademski slikar, profesor Tomislav Buntak, baš kao i sve zidove hostela. Sada mi je bilo jasnije odakle mi u snu ono prekrasno zvjezdano plavetnilo. Prošla sam uz niz kapsula u tri vrste dizajna. Sve je vrlo tiho, kao da sam sama u ogromnoj sobi. Jedini dokaz postojanja mojih cimera su uredno posložene cipele ispred svake zauzete kapsule. Tiho sam prošetala do kraja prostorije gdje se nalaze umivaonici s ogledalima te tuš-kabine s jedne i toaleti s druge strane. Njih je sam izradio vlasnik Hrvoje Krlić od velikih cijevi koje je prepilio i složio tako da izgledaju kao regeneracijske kapsule iz najboljih SF filmova.
Klaustrofobija
Čudno je biti u prostoriji s mnogo ljudi, no nikoga zapravo ne vidiš ni ne čuješ, pa ti se čini kao da si sam. To je Subspaceova velika prednost jer je zapravo hostel koji nudi komfor hotela. Ako ne želiš, ne moraš se ni s kim sresti. U prostoriji ima 20 kapsula, a tu noć ih je polovica bila zauzeta. U cijelom svom boravku od 19 sati navečer do 11 sati sljedećeg jutra, susrela sam tri cimera. Jedan od njih je došao iz Sarajeva na Advent i probudio se tek kada sam se ja već pakirala.
- Spavao sam kao mala beba, čak i duže nego što sam planirao. U kapsuli nemaš osjećaj je li noć ili dan, pa se naspavaš kako spada – rekao je cimer koji je na kraju zaključio da bi bilo idealno da u BiH imaju ovakav hostel. Vlasnik Krlić mi je kasnije rekao da su došli ljudi iz Dubrovnika i iz Beograda razgledati hostel i potražiti inspiraciju budući da je Subspace jedini hostel s kapsulama u Europskoj uniji. Takvi hosteli mnogo su popularniji u Kini i Japanu, ponajprije zbog svoje ekonomičnosti. Prije nego što sam se upustila u avanturu ispitivanja svoje klaustrofobije, guglala sam krevete-kapsule i prestravila sam se prizorima iz Kine i Japana. Izgledali su mi kao izdužene vešmašine s malim otvorom koje se često nikako ne može zatvoriti. Zato sam u Subspace došla sa strahom jer nisam znala što me očekuje, a ponajviše me bilo strah da ću u kapsuli ostati bez zraka. Sve svoje strahove i nedoumice podijelila sam s vlasnikom, koji mi je objasnio da kapsula u koju su me smjestili ima tri nivoa ventilacije i da nikako ne mogu ostati bez zraka te da ću imati čak i viška mjesta jer djeci do šest godina dopuštaju da spavaju zajedno s roditeljem u kapsuli.
Kao u filmu
- Kapsule su napravljene od istog materijala kao i unutrašnjost aviona i vatrootporne su, no u svakoj kapsuli je i mali protupožarni aparat – dodao je Krlić, umirujući me. Pokazao mi je da u kapsuli postoji i sef. Svaki gost dobije svoj ormarić za stvari koji se može zaključati i ključ od spavaonice koja se automatski zaključava, a djelatnica je na recepciji 24 sata dnevno.
- I kakav je bio svemirski put prve europske novinarke koja je gost jedinog kapsula-hostela u EU? - dočekao me Krlić s pitanjem i doručkom.
- Osim što sam se riješila straha od spavanja na katu i početne klaustrofobije, bilo je zabavno. Činilo mi se kao da glumim u filmu i samo sam čekala kada ću ugledati vanzemaljca – odgovorila sam. Gosti se mogu družiti u cafeu i u lounge dijelu gdje sam ja sljedeće jutro uživala u doručku, a nakon zime će moći uživati i na terasi na Teslinoj.