ISPOVIJEST SKROMNOG HEROJA S GAGARINOVA PUTA 'Kada sam čuo bakicu da zove upomoć, noge su mi same od sebe potrčale, ali ne bih ja da se sad to ističe'

Bilo je 17.20 sati, grad je netom utonuo u mrak. Ipak, ulične svjetiljke su dovoljno osvjetljavale Gagarinov put, na području između Učiteljskog fakulteta i nebodera, takozvanih raketa, na Vrbiku. Nije bilo prolaznika, samo je kontrolor Zagrebparkinga Nenad Hučić u tišini obavljao svoj posao. U jednom trenutku, 20-ak metara dalje, začuo je ženski glas koji je iz sve snage zvao upomoć.

Potrčao je u smjeru poziva, kad je ispred njega protrčao mladić držeći u ruci žensku torbicu. Djelić sekunde kasnije u istom smjeru je protrčao i drugi mladić. On se Nenadu učinio nekako poznatim. Shvatio je da ga je prije samo nekoliko minuta vidio pod svjetlom lampe kako razgovara na mobitel.

Intervencija

Ne razmišljajući, Nenad je instinktivno potrčao za lopovom koji je bakici ukrao tor...