Kilogram krumpira, pola kilograma tikvica i prokulica te 0,4 kg mrkve. To je otprilike količina povrća koju za jedan ručak pojede sedmeročlana obitelj Gucek.
Na kraju dana proizvedu oko pet litara biootpada. Kad se uračuna plastična ambalaža od povrća, zatim hrenovki primjerice, četiri čašice jogurta, najmanje boca mlijeka te dvije kutije pahuljica, dnevno Guceki proizvedu i do 20 litara plastičnog otpada. Posebno kad tome pridodamo ambalaže od šampona, gelova za tuširanje, tekućeg sapuna za ruke i pet četkica za zube.
A kad se zbroje sve ispunjene bojanke, pošarani papiri, stare novine i brojna papirnata ambalaža, dnevno sigurno ostane pet litara papira. Na kraju tjedna, uza sve, ostane im i prosječno do 20 staklenki, što od zimnice, što od dječjih kašica.
Nije malo.
Ana (34) i Marko (36) roditelji su dječaka Tome (8) i Josipa (3) te djevojčice Jane (5), a prije devet mjeseci dobili su i blizance Tadeja i Nikolu.
S obzirom na to da ih je dovoljno da napune malonogometnu momčad, Guceki su u svojoj kući napravili kutak za razvrstavanje otpada.
Veliki spremnik za papir
Sve je ovdje, kante za miješani otpad, vrećica za plastiku, kutija za papir i kantica za komposter za biootpad. Najstariji sin Toma već je stekao naviku razvrstavanja, samostalno baca otpad na pravo mjesto, a samo mu je ponekad potrebna pomoć roditelja. Kći od pet godina i sin od tri još se uče, a blizance od devet mjeseci sve to tek čeka.
Inicijativa za takvim načinom života krenula je od majke Ane koja je po struci učiteljica i koju je upravo to zanimanje potaknulo da krene s razvrstavanjem. Suprug Marko u potpunosti ju je podržao i prihvatio ideju.
- Prije sedam godina polagala sam stručni ispit. Dobila sam mentoricu i morala sam slušati sate kod nje. Djeca su iz Prirode i društva učila o recikliranju, no tada još nisu bile aktualne žute vreće, vreće za biootpad i slično. U školi u kojoj sam bila jedino se razvrstavao papir. Učiteljica je održala nastavni sat, na ploču je stavila četiri spremnika i izrezala iz novina različit otpad. Zadatak djece je bio da sav taj otpad prikazan na slikama dodaju spremniku kojem pripada. Mene je to najviše tada zainteresiralo, to me potaknulo, a kada su došle posebne vreće, znala sam da je to to - objašnjava Ana Gucek.
Ova se obitelj prije mjesec dana iz stana preselila u kuću. Navike razvrstanja uvelike su im olakšane jer sada u kući imaju dovoljno prostora.
- U stanu smo teže razvrstavali, ali maksimalno smo se trudili. Imali smo balkon na kojem smo skladištili papir, plastiku i biootpad. Bilo je to prilično neugodno, zatrpali bismo cijeli balkon jer je bio malen. U kući unutar kuhinje imamo poseban koš za mješoviti otpad, gdje je ZG vrećica posebno za pelene i posebno za ostali otpad. Imamo spremnik za papir, to je jedna velika kutija od 150 litara. Za plastiku ne koristimo one službene zagrebačke vrećice, već ih kupujemo u trgovini i stavljamo na kvaku u kuhinju. Sve ovo nam zauzima dosta mjesta, ali smo se naviknuli - govori Ana.
Kada su živjeli u stanu, račun za odvoz otpada im je iznosio 90 kuna. U razgovoru s prethodnim vlasnikom kuće doznali su da je ondje račun bio oko 180 kuna.
Neizbježna plastika
- Da nema novog modela, račun bi nam bio duplo veći nego prije. Sada će biti 45 kuna plus vrećice koje koristimo - govori Ana i dodaje kako im je izvrsno što sada, s pomoću varijabilnog dijela, mogu doći do manjeg iznosa računa za odvoz. Ova obitelj dnevno proizvede najviše plastike. Najčešće to bude ambalaža od povrća, hrenovki i slično, zatim čašice od voćnih i običnih jogurta i pudinga. Često se među plastikom nađu i vrećice od vlažnih maramica te pakiranja od pelena.
- Uvijek me iznenadi ta plastika. Nedavno smo u državi prešli na papirnate potrepštine i uvijek u kafićima dobivamo papirnate slamke, pribor je papirnati, a u trgovinama i vrećice, ali mislim da još uvijek imamo previše plastike - tvrdi Ana.
Iako ambalaža mnogih proizvoda koje koriste nije plastična, plastiku se ipak ne može izbjeći.
- Što se tiče sokova, konzumiramo sirupe koje su u staklenim bocama, tako da nemamo puno boca u plastici. Jedan takav sok nam traje i do tri tjedna, stoga nisu ogromne količine stakla u pitanju. Od staklene ambalaže imamo puno staklenki u kojima su kašice te zimnica - objašnjava nam Ana.
Otkad su u kući imaju i vlastiti komposter u vrtu, gdje odlažu biootpad.
- Biootpad stavljamo u jednu kanticu koja je u kuhinji i, kad se ona napuni, odnosimo ga u komposter. Dnevno tu kanticu napunimo jednom ili dvaput. Meni nije teško razlučiti što ide u biootpad, posebno pazim da se u njemu ne nađu kosti ili meso - tvrdi Ana.
U miješani komunalni otpad najviše bacaju pelene i vlažne maramice za djecu, higijenske uloške, otpad iz usisavača i slično. Kada sav otpad odvoje, ostane toliko malo miješanog da vrećicu od 10 litara iznose svaki treći dan.
Ana nam govori kako su za njihovo kućanstvo idealne vrećice od 10 litara za miješani otpad. Redovito prazne vrećice kako se otpad ne bi usmrdio u kući.
- Prije, kada nismo razvrstavali, idealne su nam bile vrećice od 40 litara jer smo tamo bacali sve. Sada ovu vrećicu od 10 litara iznosimo svaka dva do tri dana i kada Čistoća vrši odvoz, u kanti budu dvije vrećice - objašnjava nam Ana. U njihovu kvartu Čistoća redovito vrši odvoz, dva puta tjedno, ali ovoj obitelji neredoviti odvoz ne bi pravio pretjerane probleme.
Kako bi nam objasnili na koji način razvrstavaju, tijekom jednog dana vodili su evidenciju o tome koji su to otpad proizveli i gdje su ga bacili.
Budući da imaju dvoje djece koja koriste pelene, dobili su besplatne plave vrećice za komunalni otpad. Poslali su dokumentaciju i za razdoblje od 10 mjeseci dobili su četiri pakiranja s 10 vrećica od 10 litara. Unatoč tome što koriste i platnene pelene, količina vrećica im ipak nije dovoljna.
- Uz obične pelene koristimo i moderne platnene, pa tako kombiniramo. Kada smo kod kuće, djeca nose platnene pelene, a kada idemo negdje, stavljamo jednokratne. Te pelene nismo počeli koristiti zbog plavih vrećica, koristili smo ih od prvog djeteta. - govori Ana.
Objasnila nam je kako u jednu vrećicu od 10 litara stane 15-20 pelena, računali smo da stane 18 pelena. Oni dnevno bace šest pelena u te vrećice, nekad i više. Od 1. listopada 2022., kada su se počele koristiti ZG vrećice, do 1. kolovoza 2023., do kada su opskrbljeni vrećicama, ima 304 dana. Ako dnevno bace šest pelena, to su 1824 pelene u narednih 10 mjeseci. Ovoj su obitelji, samo za pelene, potrebne 102 vrećice, a dobili su ih 40.
Staklo odvoze kad je usput
Budući da njihov stambeni objekt spada pod samostalno kućanstvo, imaju u dvorištu vlastite spremnike za miješani komunalni otpad i papir. Staklo moraju odvoziti do zelenih otoka, a najbliži im je daleko.
- Kada smo živjeli u stanu, zeleni otoci su bili bliže, tako da smo iznosili otpad kada smo išli u šetnju. Sada moramo staklo odnositi na zelene otoke i to možemo isključivo autom jer je naš kvart na brdu i imamo malo takvih mjesta. Gledamo da nam je usput, kada idemo po djecu u vrtić i slično - objašnjava Ana.
Osim što razvrstavaju otpad, ova se obitelj trudi u svim aspektima brinuti o okolišu. Vole provoditi vrijeme u prirodi, a članovi su i udruge Obitelj 3plus te često ondje sudjeluju u raznim aktivnostima.
- Obožavamo prirodu i druženja u njoj. Suprug, kako bi smanjio zagađenje, odlazi na posao biciklom. Djeca su u potpunosti prihvatila naš način ophođenja prema otpadu. Najčešće nas dvoje bacamo otpad koji oni naprave jer su još dosta mali. Dječak od osam godina počeo je samostalno bacati otpad, kada nije siguran, pita nas gdje nešto ide. No, budući da to intenzivno radimo, već se naučio i sam veliku većinu stvari - govori Ana.
Ona i suprug su stava kako promjena kreće prvenstveno od njih samih.
- Suprug i ja smo mišljenja da sve počinje od nas i da ako mi nećemo nešto poduzeti za zeleni grad i zdravlje planeta - neće nitko - poručuje za kraj Ana.