Na kraju Koturaške ulice, šezdesetak metara od Glavnog kolodvora i hotela Esplanade, trojica taksista doručkovala su uz rub zapuštene parcele. Zatim su se jedan za drugim okrenuli prema grmlju i ondje urinirali. Ambalaža od doručka završila je na zemljištu na kojem bi se, prema posljednjim najavama, jednom trebali graditi moderni uredski prostori.
Taj prizor nije iz neke rubne gradske zone, nego iz ulice u užem centru Zagreba, nekoliko minuta hoda od reprezentativnih hotela, kolodvora, Botaničkog vrta i zgrade gradske uprave. Koturaška je na karti središte grada. Na terenu, barem nakon što se prođe pothodnik prema domu zdravlja i narodnjačkom klubu, izgleda kao prostor koji je pao u zaborav i od države, Grada, vlasnika parcela i komunalnih redara.
S jedne strane ulice su željeznička pruga i betonski zid. S druge su hrđave ograde, zarasle parcele, ruševne nastambe i raslinje koje na pojedinim dijelovima guta ionako uzak pločnik. Prema katastru, zemljišta uz južnu stranu Koturaške imaju upisane vlasnike: Republiku Hrvatsku, Grad Zagreb, privatne osobe i tvrtke. Na terenu mnogi od tih prostora izgledaju kao ničiji, a cinik bi ovakvo stanje mogao nazvati "pupkom svijeta".
Vlasnici parcela su država, Grad, iseljenici u Argentini...
Još za vrijeme Milana Bandića odlučeno je da se pločnik u Koturaškoj prebaci sa sjeverne na južnu stranu ulice. Logika je bila prometna: dobiti više prostora za automobile, bicikliste i pješake. Automobili su dobili dvije trake, biciklisti svoju označenu rutu, a pješaci svoj dio pločnika.
U međuvremenu je biciklistička traka spuštena na kolnik. Po toj bi logici pješaci na južnoj strani trebali imati više prostora, ali ondje gdje pločnik postoji, na njega izlaze grane, šikara i bodljikavo raslinje sa zapuštenih parcela. Na nekim mjestima prolazak zahtijeva izbjegavanje ograda, rupa, otpada i biciklista koji se, ne osjećajući se sigurno na kolniku, vraćaju na pločnik. Tako se u ulici koja je prometno uređivana kako bi svatko dobio svoj dio pješak ponovno našao u najlošijoj poziciji.
Od pothodnika prema zapadu prvo se nailazi na ograđeno parkiralište koje je, prema katastru, u vlasništvu Republike Hrvatske, a na kojem je upisan Čazmatrans. Na jugoistočnom rubu parcele stoji manje odlagalište krupnog otpada. Nije uredno, nije lijepo, a pitanje njegove legalnosti poslali smo nadležnima, ali barem u tom dijelu otpad pješaku ne izlazi izravno pod noge.
Zatim slijedi kratak predah. Parkirališta pripadajućih zgrada i desetak metara ulice izgledaju onako kako bi ulica u centru grada trebala izgledati: prohodno, pregledno i bez potrebe da prolaznik razmišlja hoće li zapeti za granje ili se očešati o hrđu. No taj dojam traje kratko.
Već nakon toga počinje parcela u suvlasništvu više privatnih osoba, među kojima su, prema katastarskim podacima, upisani i hrvatski iseljenici u Argentini. Uz pločnik se pruža hrđava ograda, preko koje na ulicu izlaze zarasle grane. U dvorištu se vide stari bojleri, trule drvene ljestve, odbačena stolarija i predmeti koji ondje očito ne stoje od jučer.
Na tom dijelu Koturaške nije problem samo estetika. Nije riječ o tome da je negdje trava previsoka ili da ograda nije obojena. Problem je što se zapuštenost privatnih i javnih parcela fizički prelijeva na javni prostor. Pločnik se sužava, pješak skreće, biciklist se povlači s kolnika, a ulica koja bi trebala biti uređeni prometni koridor uz prugu postaje niz improviziranih prepreka.
Jedan uređeni otok među ruinama
Usred tog niza zapuštenih rubova nalazi se gotovo iznimka koja dodatno pojačava dojam svega oko sebe. Riječ je o aktivnoj autolimariji. Njezina ograda je održavana, prostor je uređen, a rub prema ulici izgleda kao da netko o njemu vodi računa. U Koturaškoj, međutim, i takav red izgleda kao otok okružen smećem.
Odmah uz njega ponovno počinje raspad. Dvije parcele u vlasništvu Grada Zagreba, ukupne površine 3644 četvorna metra, nalaze se u derutnom stanju. Na njima su nastambe čija je drvena konstrukcija u očitom raspadu. Daske su istrunule, dijelovi objekata izgledaju napušteno, a prema tragovima na ogradi i vratima čini se da su prostori postali utočište beskućnika.
Uz ogradu, naslonjena na rub parcele autolimarije, leži hrpa otpada. U njoj se, među komadima smeća i odbačenim predmetima, ističe dječja roba s likom Munjevitog Jurića iz Pixarova filma “Auti”. Najvidljiviji je dječji kišobran. Prema stanju u kojem se nalazi, ne izgleda kao da je ondje godinama. Više djeluje kao svježa akvizicija u starom sloju otpada.
Takvi detalji u Koturaškoj nisu samo slikoviti. Oni pokazuju kako funkcionira zapušten prostor u centru grada. Najprije se ograda ne popravi. Zatim se raslinje ne oreže. Onda netko ostavi jedan komad otpada, pa drugi, pa treći. Na kraju parcela više ne izgleda kao neodržavana imovina s poznatim vlasnikom, nego kao poziv da se na nju prebaci sve što ne pripada nikamo.
Te se gradske parcele nalaze na zapadnoj granici Koturaške i Miramarskog podvožnjaka. No kada se prijeđe na drugu stranu, slika se ne mijenja. Samo se nastavlja.
Rupe u ogradi i parcele koje čekaju
Tek nekoliko koraka od jedine uređene stambene kuće u tom dijelu Koturaške počinje najgori dio ulice. Na zaštitnoj ogradi željeznice vidljive su rupe. Uz cestu se nastavljaju parcele na kojima se nalaze nastambe u raspadu, zemljišta u vlasništvu države i privatnih tvrtki, ali i čestice na kojima je, prema katastru, upisan i Grad Zagreb.
Među njima je i zemljište povezano s tvrtkom Ring-Projekt d.o.o. Riječ je o prostoru o kojem se već pisalo početkom 2025. godine, kada su u neposrednoj blizini srušene dotrajale kuće koje su godinama predstavljale opasnost za prolaznike. Tada su ondje bile manje zgrade: jedna opasna građevina, druga zgarište, a u trećoj je još donedavno netko stanovao. Nakon ranijih upozorenja ruševni su objekti uklonjeni, a naknadno se pokazalo da ih je srušio Državni inspektorat.
Uklanjanje nekoliko opasnih objekata, međutim, nije riješilo širu sliku Koturaške. Prostor uz prugu ostao je u nekoj vrsti čekanja. Dio tog poteza, prema ranije objavljenim informacijama, vezan je uz buduće infrastrukturne projekte oko Glavnog kolodvora i željeznice. No dok se čeka budućnost, sadašnjost je znatno prizemnija: šikara, otpad, ograde, rupe, uski prolazi i parcele koje izgledaju kao da ih nitko redovito ne održava.
Na jednoj od njih nalazi se stambeni objekt koji ima registrirane kante za otpad i uređen prilaz prema dvorištu. No taj prilaz više nalikuje puteljku nego ulazu u uređenu parcelu. Ostatak zemljišta je zarasla livada. Raslinje na mjestima nadvisuje samu kuću, prelazi na ionako uzak pločnik i prolaznika tjera da se probija kroz guste grane. Nisu to samo visoke trave, već ima i bodljikavog raslinja.
Ulica na tom dijelu prestaje biti samo zapuštena. Postaje neudobna za hodanje. Pješak koji ide prema zapadu ili se vraća prema pothodniku mora paziti na promet, bicikliste, ogradu, granje i vlastite korake. U užem centru grada, nekoliko minuta od najreprezentativnijih zagrebačkih točaka, hodanje pločnikom počinje nalikovati kretanju kroz neodržavani rubni pojas.
Budući uredi, sadašnje grmlje
Na samome kraju Koturaške nalazi se prazno zemljište u vlasništvu države. Prema posljednjim najavama, ondje je planirana gradnja uredskih prostora. Zasad se, međutim, radovi ne naziru. Umjesto gradilišta budućih staklenih ureda, ondje su otpad, neodržavano raslinje i grmlje.
Taj prizor najbolje sažima Koturašku. Nije riječ o napuštenoj ulici na periferiji, nego o prostoru šezdesetak metara od Glavnog kolodvora i hotela Esplanade te nešto više od dvjesto metara od zgrade gradske uprave. Nije riječ ni o zemljištima bez vlasnika. Prema katastru, vlasnici su upisani: država, Grad, privatne osobe i tvrtke. Nije riječ ni o problemu koji je nastao preko noći. Zapušteni objekti, zarasle parcele i opasni rubovi tog poteza spominju se godinama.
Kazne za neodržavanje parcela i ograda postoje. Komunalni red propisuje obveze vlasnika i korisnika, a komunalni redari mogu narediti uklanjanje nepravilnosti, košnju, orezivanje raslinja i uređenje prostora koji utječe na javnu površinu. No Koturaška otvara pitanje koje je složenije od jedne kazne: što se događa kada je zapuštena parcela u vlasništvu Grada Zagreba ili Republike Hrvatske? Tko nadzire vlasnika kada je vlasnik javna vlast?
Upite smo poslali Gradu Zagrebu i Državnom inspektoratu, a odgovore ćemo objaviti po primitku.
Do tada Koturaška ostaje ono što se na terenu vidi već nakon nekoliko minuta hoda: ulica u centru grada u kojoj su prometne trake nacrtane, vlasnici upisani, planovi najavljeni, a pješaci se i dalje probijaju kroz grane, otpad i tuđu nebrigu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....