Iako je aktualna gradska vlast u Zagrebu prije više od godinu dana uvela blokovsko parkiranje koje je za cilj imalo smanjenje kaosa i bolji raspored slobodnih mjesta u užem središtu grada, svakodnevne dojave čitatelja svjedoče da se malo toga promijenilo. Nogostupi su krcati, komunalci lijepe kazne, stanari kruže u potrazi za parkingom, građani moraju hodati kolnicima.
Novi slučaj je Ulica Josipa Kozarca koja se prostire od Zelengaja, a završava slijepim crvuljkom, a poznata je jer u njoj živi bivši premijer Ivo Sanader. U nju se još nije proširila zona naplate parkiranja pa je automatski krcata nepropisno parkiranim vozilima.
Dvije su opcije za pješake
Već na samom početku je jasno- ako je pješak želi proći, primoran je unaprijed izraditi taktiku. Postoje dvije opcije, hodati po nogostupu i svakih četiri koraka mijenjati stranu te tako produžiti svoj put, ili hodati po cesti i, potencijalno, skratiti svoj život jer su vozači koji prometuju tom ulicom rijetko blagonakloni prema njima.
Sa svake strane ulice parkirane su čitave kolone automobila. U početku je jedna strana nogostupa slobodnija od druge jer parkirani automobili zalaze više na prostor ceste i tako pješaku ostavljaju prolaz između automobila i ograde, dok je druga u potpunosti nepristupačna. Nekoliko metara kasnije, obje su strane u potpunosti okupirane.
Na nogostupu nema prostora za pješake, hoda se cestom
Automobili su parkirani ispred ograda, ispred ulaza, ispred garažnih vrata, a većinom vlasnici nisu ni stanari ulice.
– Otkad je uvedena naplata parkinga u okolnim dijelovima, naša je ulica postala glavna destinacija za parkiranje. Parkiraju se ljudi iz Kukuljevićeve ulice, ljudi koji idu u Specijalnu bolnicu Goljak, na Britanac, svi koji rade blizu. Iskorištava se što je besplatno, ali to znači da mi ispaštamo, govori nam susjeda koju srećemo na povratku prema Britanskom trgu.
Dok smo prema gore izvodili akrobacije po nogostupu, u povratku smo se pridružili susjedi koja je nonšalantno šetala cestom.
– Čujte, sve je više automobila na cestama, a parking je ograničen, normalno je da smo u ovakvoj situaciji, ali isto bismo htjeli da se to promijeni. Ja više ne idem na plac autom jer nemam gdje parkirati, a ista je stvar s dućanom. Idem pješice pa vučem stvari, a kad vučem stvari nema mjesta na nogostupu pa hodam cestom. Ali, tako to radimo svi iz ulice, jednostavno drugačije nije moguće, objašnjava nam.
Jedino rješenje
Populacija grada raste, a još više raste prosječni broj automobila po obitelji, sve to doprinosi ovakvim situacijama, koje nikako nisu izolirane samo na Hercegovačku i Kozarčevu. Već je u sljedećoj, Goljakovoj ulici, situacija slična, a zasad pričamo o jako uskom području. Stanje je takvo, čini se po dojavama, posvuda.
U razgovoru spominje i svoje rješenje za ulicu, a s kojim se, kaže, slaže i većina susjeda.
– Jedna strana ulice treba se ostaviti za parking koji se naplaćuje, a na drugoj se trebaju postaviti stupići. Ipak, teško se dogovoriti pred čijom će kućom biti parking i tu sada nastaju nesuglasice. No, sve je bolje od ovoga i oko toga se svi slažemo, zaključuje susjeda, s kojom se razilazimo na dnu ulice.
Dvosmjerni problem
Nekolicina usporednih ulica, podjednako uskih, ipak ima blaži oblik istog problema jer se promet u njima odvija jednosmjerno. Kozarčeva je slijepa, stoga je nužno i dvosmjerna. Osim što parkirani automobili smetaju pješacima, onemogućavaju i nesmetan promet u dva smjera. Kada dođe do susreta, automobili se zaustavljaju, pješaci traže prvi slobodan razmak na nogostupu gdje bi se sakrili, a sve to usporava protok.
Dodatan je problem, govori nam zabrinuti susjed Ante, brzina kojom se tom ulicom prometuje.
– Samo čekamo da se dogodi nesreća. Ovdje se neki voze brzinom od 50, 60 kilometara na sat, ulica je uska, pješaci hodaju cestom jer drugačije ne mogu, naravno da treba nešto promijeniti, izjavljuje. Sa susjedima planira pokrenuti peticiju za plan koji nam je ranije spomenula i susjeda, ali zasad i dalje čekaju jer se nadaju da je njihova ulica sljedeća u valu uvođenja parkirnih zona.
Parkiraju se ispred garaža
- Najvažnije nam je da se uvede regulirana parkirna zona do Stuba Josipa Kozarca jer je to put kojim naši školarci idu u školu na Pantovčaku, barem da im je osiguran taj dio nogostupa, naglašava Ante, a nastavlja opisivati apsurd situacije.
- Susjed upravo stoji pred garažnim vratima i ne može izaći autom jer je netko parkirao odmah ispred. Nije li to ludo? Događa se stalno, skoro svaki dan da se vratim doma i da ne mogu ući u svoju garažu jer se netko pred njom parkirao, rezignirano će, dodajući da su nerijetke i štete na vlasništvu.
Stanari Ulice Josipa Kozarca često zovu prometno redarstvo ne bi li im se ulica barem kratkoročno oslobodila, oni se, kažu, ne odazivaju. Još nisu čuli nikakvu informaciju o mogućem dugoročnom rješenju, ali tome se najviše nadaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....