Taj jedan dan baš nikad ne bum zaboravila. Došla mi je kuma s djecom. Sjedili smo u malenom boravku i djeca su jela tvrde bombone. I, najednom, curica se počela gušiti, ali ja sam je spasila jer sam znala prvu pomoć. Primila sam je, uhvatila kak spada i bombon je sam frknul iz grla van. Bila sam presretna što je malena ostala živa, i što sam baš ja u tom trenu bila tamo - ispričala je baka Ivka, korisnica zagrebačkog doma za starije sv. Josip šestogodišnjoj Ingrid koja je sjedila ispred nje.
Crtale su pritom jedna drugu najbolje što su znale. I ne samo one nego i cijela Ingridina vrtićka grupa, koja je tog dana posjetila umirovljenike u domu nedaleko od Črnomerca kako bi porazgovarali o dobrim djelima koja ovi mudri ljudi pamte iz svoje mladosti. O djelima koja svakako nadilaze generacijski jaz veći i od sedam desetljeća.
Radionica je to, pojašnjava mi njihov odgojitelj iz vrtića Petar Pan, koja je kruna projekta "Aktivno građanstvo od malih nogu", koji s ovom djecom provodi od početka pedagoške godine.
- Svako dijete imalo je priliku intervjuirati jednog štićenika doma i nacrtati ga pastelama, kao i oni njih. Razgovore smo snimili, a nakon susreta je planirana završna izložba pod nazivom ‘Tragovi koje ostavljamo‘ - kaže odgojitelj Alen Ptičar i dodaje kako je cilj da ovi mališani koji su na korak do polaska u osnovnu školu upoznaju životne priče starijih osoba, razvijaju empatiju i razumiju što znači biti aktivan član zajednice - bez obzira na godine.
Dobro u ljudima nije nestalo
I bilo je to doista slatko. Gospođe i gospoda iz doma jedva su čekali da im se pridruže mališani. Kliknuli su na prvu. Pričali su im kako je bilo ići u školu u njihovo doba kada nisu imali ni upola kao oni. Nekima od njih je djetinjstvo teklo paralelno s Drugim svjetskim ratom, neki su već kao djeca počeli raditi.
Gospođa Ivanka odrasla je na selu. Nije zaboravila na umalo kobni dan kada se jedna djevojčica ukrcala na neretvansku trupicu, a nije znala plivati.
- Rekla sam joj izlazi, Duška, upast ćeš u Neretvu. Nije me tila poslušat. Okrenem se ja i nema Duške. I što mi je drugo preostalo, zaronila sam, uhvatila je za kosu i izvukla van. I to nikad neću zaboraviti. Majka mi je kasnije govorila da sam mogla i ja nastradati. Ali srećom znala sam plivati - ispričala je Ivanka, dodavši da su to bila neka druga vremena odrastanja, s više slobode.
No, i tada i sada vrijede ista pravila humanosti. I važno je, govori odgojitelj Alen, da ih ne zaboravimo.
- Zbog ovakvih trenutaka postaje jasno da dobro u ljudima nije nestalo. Samo treba priliku da ga oči vide - poručio je nakon radionice, a i po završetku programa koji je predano vodio kroz cijelu godinu.
Mali aktivisti za velike teme
Bio je to vrlo zabavan i edukativan put za sve uključene. Alen, kojeg njegovi klinci od milja zovu striček, osim što je odgojitelj, ujedno je i eTwinnng ambasador. Zajednica je to odgojno-obrazovnih djelatnika iz cijele Europe i šire koja omogućuje vrtićima i školama da virtualno surađuju na zajedničkim projektima. U Hrvatskoj eTwinning djeluje pod okriljem Agencije za mobilnost i programe Europske unije i dio je programa Erasmus+, a ove godine na projektu im je partner bio vrtić u Istanbulu. Dok se djeca druže s umirovljenicima, Alen se prisjetio samog početka projekta.
- Prije nego što smo počeli, pitao sam djecu što oni misle što je aktivno građanstvo. Oni su to uglavnom povezivali s izgradnjom zgrada i kuća. To je bila njihova asocijacija i trenutno znanje, što i nije čudno jer imaju šest-sedam godina. No, vrlo su brzo shvatili o čemu je ovdje riječ - kaže Alen kojemu je ovo deveti projekt u okviru eTwinnnga.
Kako bi im što jasnije približio tematiku, Alan je priču o aktivnom građanstvu započeo s vršnjacima svojih mališana koji su napravili pozitivan doprinos i istaknuli se u društvu. Ciklus upoznavanja s malim aktivistima započeo je s tada jako popularnom Gretom Thunberg zbog koje je njegova grupa počela promišljati o okolišu. Rodile su se tu prve ekološke ideje, crtali plakati i smišljale poruke i slogani, no vrlo brzo djeca su shvatila da aktivizam nije samo briga o prirodi oko nas.
Do te su spoznaje došli nakon što im je Alen na hrvatski preveo crtić o Malali Yousafzai, najmlađoj dobitnici Nobelove nagrade za mir. I taj je slučaj ostavio utisak na njihove mlade neiskvarene umove.
- Kada su čuli da je obrazovanje djevojčicama u nekim zemljama zabranjeno, naprosto su zanijemili. Nije im bilo pojmljivo da se negdje rade takve razlike između curica i dječaka. Djevojčice su odmah zauzele stav i rekle da to nikako nije okej - ponosno će Alen koji je svojim klincima zadao zadatak da o svakom od tih malih aktivista naprave power point prezentaciju i predstave ga svojim kolegama.
Neki novi klinci
Upoznali su tako, osim Grete i Malale, i mladu američku znanstvenicu Gitanjali Rau, koja je izumila uređaj za detekciju olova u vodi, Indijca Haazika Kazija, koji je s 12 godina osmislio brod koji bi pomogao očistiti ocean od plastičnog otpada, Jaylena Arnolda, koji boluje od autizma i Touretteova sindroma, a bori se protiv vršnjačkog nasilja porukama da različitost nije slabost, nego snaga koja može mijenjati svijet...
- Cilj aktivnoti je bio da se inspiriraju i osnaže. Da uvide da i oni mogu učiniti nešto za ljude oko sebe, da će se njihov glas čuti - pojašnjava Alen i dodaje kako su i reakcije njihovih roditelja bile odlične. Jer svjesni su i oni da se vremena mijenjaju i da su današnja djeca drugačija nego što su oni bili kada se razonoda svela na jednostavne igre. Primijetio je i Alen kroz godine kako nove generacije imaju veći kapacitet i bave se temama s kojima on u svom djetinjstvu nije imao doticaja.
- Zanimljivo, nisam primijetio ni razlike u interesima između djevojčica i dječaka. Uz ovaj program vodim i tečaj informatike i tamo imam podjednaki broj dječaka i djevojčica - uočava svestrani odgojitelj.
A redovito su se tijekom projekta čuli i sa svojim partnerima iz Turske. Djeci u Istanbulu predstavili su Zagreb i njegovu bogatu povijest, a oni njima svoj grad na dva kontinenta. Naučili su i kako se predstaviti na turskom, pričali o sličnostima i razlikama svojih kultura, gledali dokumentarce, zajedno demokratski odabrali logo projekta.
- I stvarno sam ostao ugodno iznenađen kada sam vidio da su svi nepristrano glasali, uključujući i roditelje - priznaje mi Alen, koji je prije sedam godina dobio nacionalnu nagradu eTwinning COMET za najbolji projekt u kategoriji Predškolski odgoj i obrazovanje za projekt "Kids in Action".
Odgojitelj koji živi svoj poziv
No ta nagrada mu ne donosi novac niti bi zbog novca ovo radio. Kada nije sa svojom grupom, Alen kao ambasador obilazi vrtiće diljem Hrvatske i motivira odgojitelje da se uključe u projekt eTwinning. Postali smo, podsjeća, dio Europe i otamo možemo povući primjere dobre prakse s djecom, naročito uz pomoć tehnologije i umjetne inteligencije.
- Uostalom, odgojitelji svakako kroz godinu moraju raditi na nekom projektu. I uvijek im kažem, ako već rade projekt, da ga rade s još nekim partnerom iz Europe kako bi cijela priča dobila još jednu novu dimenziju. Osim što je koncept dobar za djecu, i oni sami će se profesionalno obogatiti - ističe Alen koji svake godine pokušava odabrati što aktualnije teme za projekt. Prošle je godine primjerice u fokusu bio tzv. wellbeing u razredu, što bi se u najosnovnijoj definiciji moglo prevesti kao dobrobit.
- Dobrobit u smislu rada na emocijama. Namjera je bila da djeca pronađu način da prepoznaju svoje emocije, da rade na njima i utječu na njih kada se osjećaju tužno, ljuto ili razočarano. Teško je to i nama odraslima jer znamo da to baš i nije ugodan proces, a od malena nam govore ‘nemoj biti ljut‘. Ali i to su naša prirodna stanja, i važno je kako ćemo se s njima sami nositi i kako možemo pomoći drugima - poručuje odgojitelj koji je itekako svjestan težine vremena u kojem živimo.
I nada se, kaže, da će sve ovo što radi izazvati domino-efekt i da će dobrota prelaziti s generacije na generaciju, što djece, što njegovih kolega iz struke.
- Ako poradimo na tome da se od malena njeguju temeljne ljudske vrijednosti, naša će djeca odrasti u dobre građane, aktivne i usmjerene na druge. Imat će osjećaj za širi kontekst. I volju da doista doprinose svijetu oko sebe - zaključuje Alen Ptičar, odgojitelj koji doista živi svoj poziv.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....