Fran raspoređuje figure na ploči koja se nalazi na zidu. Potom prestaje, zagleda se u nas i pita nas što bismo napravili, kako bismo napali protivnika? Svatko od nas ima ideju: neki bi krenuli agresivno, drugi bi više slagali strategiju koja je obrambena. Govorimo što bismo, a on s nama komentira poteze.
Fran je voditelj tečaja za odrasle šahiste u zagrebačkoj školi Caissa, smještenoj u prostorijama Šahovskog saveza u Masarykovoj ulici. Šarena smo grupa: neki od nas igrali su u djetinjstvu, drugi nikad, ali su oduvijek htjeli naučiti pravila i baviti se ovim sportom. Pošto mi spadamo u prvu skupinu i zadnju ozbiljnu partiju smo odigrali prije 25 godina, odlučili smo se vratiti staroj ljubavi. Ispostavilo se da nismo jedini, jer je grupa za odrasle u Caissi nedavno pokrenuta. Za sad se priključilo nekoliko polaznika, ali kako se vijest bude širila među ljubiteljima šaha, sigurno je da će ih biti više...
- Klub je osnovan prije 12 godina i prvenstveno smo fokusirani na rad s djecom. No, prije pet godina smo imali grupu za odrasle, koju smo ukinuli jer ja nisam imao vremena, uz sve ostale obveze, voditi te satove. No, interesa je tijekom vremena uvijek bilo i poigravao sam se idejom da opet krenemo s tim. U zadnje je vrijeme bilo stvarno dosta upita i onda smo odlučili krenuti opet - kaže nam Krešimir Podravec, voditelj kluba. Njegova ideja bila je da se otvori grupa za deset polaznika, jer je to idealan broj ljudi koji može kvalitetno učiti.
Kaže kako postoji razlika u znanju polaznika, naravno, ali da je to manje važno. Ono što je bitno jest da se ljudi zabave. Odlučeno je da će svaki trening trajat sat i pol. Toliko traje i onaj za djecu i to mu se čini kao optimalna količina vremena da se prođe sve što je potrebno, a da polaznici budu koncentrirani. Na svakom se treningu uči dio teorija, komentiraju se partije šah majstora, uče se osnovni principi otvaranja...
- Osim što vodim Caissu, tajnik sam Šahovskog kluba. I, iskreno, razvijao bih amaterizam u ovom sportu. Ljudi se zabave, mozak radi i mislim da je to zaista važno - ističe Podravec i dodaje kako nakon treninga u prostorijama kluba nema nikoga, pa novi šahisti znaju ostati i duže kako bi se igrali.
Na svom prvom satu sjedimo između Silvie i Paola. Ona je svoje prve partije odigrala online, i to relativno nedavno, a onda je krenula u potragu za klubom. Tako se našla u Caissi.
- Nisam očekivala da ću tako puno toga naučiti u svega par tjedana, koliko sam upisana. Stvarno vidim veliki napredak. Na početku mi je praćenje notacija bilo problem, ali sam to brzo savladala i sad uživam u svakoj sekundi - kaže nam.
Paolova priča je drugačija. On cijeli svoj život igra s ocem, a trenirao je u osnovnoj školi. Nakon toga je prestao.
- Sjajno se zabavljam. Zabavim se, pobijedim, izgubim, u svakom slučaju puno naučim. Drago mi je što ovakva grupa postoji - ističe.
Šah je, zapravo, jedan od onih sportova kojima se možemo baviti u bilo kojoj dobi. Nitko nije došao u Caissu kako bi postao velemajstor, nego kako bi se dobro zabavio,ističe Krešimir. A tihe nedjeljne večeri u prostoriji punoj šahovskih ploča, koje tjeraju um da radi, zvuče kao recept za spokoj.
Komentari
0