U nastavku donosimo:
- osobnu priču 28-godišnje Nepalkinje Niru Pariyar o odlasku iz doma i teretu koji je ostao iza nje
- niz događaja od prvog posla i otkaza do potrage za novim uporištem u Zagrebu
- intimne trenutke obiteljske Distance: odnose s mlađim bratom, majkom i sjećanja na preminulog brata
- iskustva i stavove o životu radnica migrantica u Hrvatskoj te kako izgleda svakodnevica daleko od Nepala
- planove koji je vraćaju naprijed: od plesa i nepalskih večeri do sna o vlastitom lokalu s jelom momo
- Nisam bila tri godine kod kuće i ne znam kada ću biti. Nisam bila uz starijeg brata kada je obolio niti da ga zagrlim posljednji put prije smrti. Sada mi je najgore što je mama sama. Rodila je troje djece, jednoga više nema, a dvoje je daleko - prepričava nam 28-godišnja Nepalka Niru Pariyar kada ju pitamo kako je.
Kada je kupila kartu za Hrvatsku, imala je samo jednu stvar na umu: privrijediti svojoj obitelji. Prošlo je svega 45 dana nakon smrti njezina oca, hranitelja obitelji, kada je sletjela na zagrebački aerodrom. Novac kojim je raspolagalo njezino kućanstvo jednostavno nije bio dovoljan za gotovo ništa, osim hrane. Njezina plaća učiteljice, svega 200 dolara, nije naročit...
