Na novoobnovljenom pročelju zgrade u Gundulićevoj 63 pojavio se grafit – i to na samom vrhu zgrade. Iako je pročelje tek nedavno vraćeno u prvobitni sjaj, prizemlje je oskvrnjeno potezima spreja, a najnoviji rad iznenadio je čitatelje koji su se pitali kako je moguće da je netko došao do samog krova zgrade i išarao ga grafitima.
Posjetili smo zgradu na križanju Mihanovićeve i Gundulićeve te se uvjerili u navode čitatelja kako je ulazak u zgradu moguć bez ikakve zapreke. Iako traje unutarnja obnova zgrade i prisutni su radnici na svim katovima, nitko ne kontrolira tko ulazi ili izlazi iz zgrade koja je u cijelosti pretvorena u gradilište.
Stanovi, odnosno prostorije u zgradi u kojima su nekada svoje urede imala odvjetnička i osiguravajuća društva, sada su ispražnjeni i bez vrata. Kako nam otkriva čitatelj, takva je situacija na svim katovima, od podruma pa sve do potkrovlja.
Imajući na umu kako svatko može ući u zgradu, jasno je kako vandal iza grafita nije morao iskazati visoku razinu atleticizma i posjedovati skupu opremu s kojom bi dosegao vrh zgrade, nego se na posljednji kat popeo unutarnjim stubištem zgrade.
Prema fotografijama čitatelja vidljivo je kako postoji prozor na potkrovlju koji se nalazi odmah iznad mjesta na kojem je prešaran grafit. Autor najnovije škrabotine na pročelju ove zgrade vrlo vjerojatno se odlučio na rizičan pothvat naginjanja s prozora kako bi dosegao dio zgrade između dva kata, odnosno prozora.
Međutim, povijest obnove zgrade pokazuje dodatnu ironiju. Stanari su pune tri godine obnavljali pročelje, digli višemilijunski kredit, a projekt je sufinancirao i Grad Zagreb. Skele su skinute 2019., a ni pandemija ni potresi nisu narušili novo pročelje. No, dvije godine kasnije, nepoznati vandali su preko noći prešarali prizemlje pročelja, unatoč kamerama koje su stanari postavili. Na snimkama se počinitelji nisu mogli razaznati.
Predstavnik suvlasnika, Mladen Sučević, podsjetio je tada za Jutarnji kako je zgrada ujedno i dom velikog povjesničara Vjekoslava Klaića te da su konzervatori morali biti obaviješteni o svakoj intervenciji. Kritizirao je Grad jer je ukinuo kvartovske policajce koji su nekoć obilazili ulicu i davali osjećaj sigurnosti.
U europskim gradovima, kaže, grafiti se pojavljuju samo u industrijskim zonama, dok u Zagrebu nove fasade postaju prazno platno za anonimne šarade. Upozorio je da će troškovi uklanjanja koštati desetke tisuća tadašnjih kuna, a da nije lako pronaći tvrtku koja će ih kvalitetno ukloniti.
Do današnjeg datuma nisu uklonjeni grafiti nastali prije četiri godine, a sada su osvanuli i novi koje će služba za uklanjanje grafita, kada god ona bude angažirana, imati većih problema nego s prethodnima koji su ipak nastali na prizemlju.
Stanari su tada primijetili i širi društveni problem jer su grafiti u Donjem gradu postali svakodnevica, a nekadašnja praksa organiziranih zidova za umjetnike svela se na šaranje po pročeljima.
Posebno je zanimljivo potkrovlje, s kojeg je grafit prema svemu sudeći izveden. U zemljišnim knjigama ono nije evidentirano kao samostalna jedinica, već se vodi kao zajednički dio zgrade u vlasništvu svih suvlasnika. To znači kako potkrovlje formalno pripada svima, a praktično ostaje otvoreno i neuređeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....