Ušli smo u Maksimir. Oluja je pokosila 3000 stabala, prizori su nas zapanjili

Prizori koje smo zatekli u Maksimiru, najblaže rečeno, tragični su. Stoljetne hrastove olujni je vjetar iščupao iz temelja, a njihovo golemo korijenje sada, umjesto u zemlji, izvrnuto leži u blatnjavim lokvama. Radnici Hrvatskih šuma krče staze i već im je sada jasno da će posla biti do kraja godine.

Oluja koja je prošli četvrtak, a potom i petak, harala Zagrebom doista je ostavila golemu štetu na licu park-šume, a prema prvim grubim procjenama, iščupano je čak 3000 stabala.

Posljedice olujnog nevremena su strašne

Doris Vučić/

- Najgore je prošao hrast. Iako nigdje nije bajno, čini mi se da je na sjeveru Maksimira, na stazi iznad spomen-humka Mogila, situacija najgora - rekao nam je jedan od radnika, uz napomenu da situacija nije bajna ni na Dotrščini, u Gradu mladih, a ni na Tuškancu.

On i kolega taman su na svoje vozilo položili polomljenu šljivu. Prvi im je zadatak učiniti staze prohodnima, ostavljaju i doznake na drvima koja bi trebalo srušiti. Stabla, osim njih, obilaze i popisuju i zaposlenici Javne ustanove Maksimir, no kažu da nam ne smiju davati izjave. Složili smo se samo da je ove scene teško gledati.

‘Ostavite stabla u šumi‘

Riječitiji je bio krajobrazni dizajner, eko-hortikulturist i motivacijski biovrtlar Kruno Pekas, poznatiji kao vrtlar Kruno, koji kaže da ovako snažno nevrijeme "čupa stabla kao čačkalice". Starija stabla hrastova, pojašnjava, imaju velike i teške grane koje uz tako jaki vjetar postaju vrlo osjetljiva. I to bi mogao biti razlog zašto su stradala baš ona.

- I tu treba reći još jednu vrlo važnu činjenicu, a to je da je tlo očito bilo potpuno natopljeno od prethodnih kiša, a tada korijen lako gubi stabilnost. Čak i stabla koja na prvi pogled izgledaju čvrsto mogu biti iščupana ili polomljena u takvim uvjetima, pa i ona koja su potpuno zdrava. Osim toga, u ovo doba godine, kada krošnje još nemaju lišće, stabla ne dobivaju dodatni “otpor” lišća koji bi dio vjetra apsorbirao, pa udari vjetra djeluju izravno na grane i deblo, zbog čega su stabla još osjetljivija - ističe Pekas.

Procjena od oko 3000 stradalih stabala i njemu se čini strašno velikom, ali ipak nije neuobičajena u šumi ovog tipa koju su pogodili ekstremni vremenski uvjeti kojima smo svjedočili. Ljeti bi, kaže, situacija bila i nešto drugačija.

- U gustim šumama rušenje jednog stabla često pokreće lančani efekt, što dovodi do masovnog pada stabala. No ne znam je li to i u Maksimiru bio slučaj. No, želio bih napomenuti još nešto važno. Smatram svakako da svu biomasu nakon sanacije treba ostaviti u šumi, naravno, ukloniti je sa staza i puteva, ali nikako kompletno uklanjati iz šume kao što se to inače radi kod nas. Ostavljanje mrtvih trupaca da leže na šumskom tlu, o čemu često pišem, normalna je praksa u Europi i za to postoje ekološki razlozi - upozorava vrtlar Kruno.

‘Valjda više neće jako puhati‘

Govoreći o upozorenjima, podsjetimo i na riječi gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji je zamolio Zagrepčane da izbjegavaju šetnje po parkovima i Sljemenu. No čini se da to nisu svi baš ozbiljno shvatili. Iako i dalje postoji rizik od pada stabala, mladi par nonšalantno sjedi na klupi, na koji metar od golemog srušenog hrasta, ljudi šeću pse.

- Tužno mi je ovo vidjeti, ali valjda više neće onako jako puhati - rekao nam je mlađi muškarac, nimalo uplašen prizorima oko sebe. Stariji gospodin Ivo podsjeća nas kako se u Maksimiru nalazi jedno od najstarijih stabala u Zagrebu, hrast lužnjak star više od 600 godina, popularno zvan "Dedek". On se baš uputio vidjeti je li on nastradao.

Inače, točan broj stabala u parku Maksimir nije precizno utvrđen jer se radi o prostranoj park-šumi s gustom vegetacijom koja se stalno mijenja zbog sadnje i prirodne obnove. Ipak, ono što se zna jest da se ova zelena oaza prostire na 316 hektara, od čega najveći dio čine hrast lužnjak i obični grab.

Maksimir je, podsjetimo, nastradao i u velikom nevremenu u srpnju 2023. godine, kada je nepovratno oštećeno i porušeno oko 400 stabala. Gradske vlasti tada su poručile kako redovito provode akcije sadnje kako bi se nadoknadili gubici. Primjerice, na sjevernom kraju aleje ispod Vidikovca sadili su mlada stabla, a čini se da će takve akcije biti potrebne i u nadolazećim mjesecima.