- Kako ću do posla? Nikako! Ali trenutno me više brine jer sam onkološki pacijent i imam zakazan pregled, a kako ću do tamo, ne znam. Taksi sam sad zvala. Jedva ih dobite, ali ni njih nema pa su mi rekli da će me povratno zvati. Ovo je užasno! - komentira jedna žena s kojom pričamo na Veslačkoj stanici.
Pored nje druga žena stoji uz rubnik i gleda na telefon, kaže, čeka kolegicu.
- Tako smo se dogovorile, da idemo zajedno, ali ne znam kako će ovo izgledati danas. Što će biti s parkingom? Gledam po autima sad i vidim da je u svakom autu po jedna osoba, dakle, gužve će biti ogromne danas. Ne razumijem ni što je s djecom i maloljetnicima, kako će oni u škole. Znam da je ovo prvi dan štrajka, ali se nadam da je i zadnji.
Malo dalje od stanice hoda par, zagrljen i nasmijan.
- Smijemo se jer ne sjećamo kad smo zadnji put zajedno pješačili na posao. Možda prije 30 godina kad je on konobario, a ja radila u jednom butiku, ali tad još nismo imali auto i živjeli smo dosta blizu. Nismo ni sad predaleko, kod Veslačke, ali uvijek je neka strka pa samo sjedamo u auto. Kad smo vidjeli da će biti gungula, dogovorili smo se da idemo pješke - objašnjava nam žena, no dodaje da misli da ne bi bili toliko sretni da štrajk potraje i da to moraju raditi danima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....