Mnoge lijepe stvari nekako dođu tiho kao nekim šaptom. Tako je i vijest da ponovno radi kultni zagrebački lokal Sedmica polako počela kružiti gradom. Ima nešto boemsko u ambijentu uskog haustora s dvorištem u Kačićevoj 7, dok sam lokal kafića nudi jednu finoću, prepoznatljivo je djelo je arhitektice Ines Filipović i arhitekta Roberta Someka, iz vremena Univerzijade.
Nije to velik prostor, 50 - ak kvadrata visine plafona 4,20 metra, s lijeve strane je šank, u sredini par stolova i desno iznad galerija. No ima taj svoj neosecesijski šarm i duh kafića kakvih je sve manje u Zagrebu.
Iako će Sedmica veći dio svoje publike naći u tragačima za izgubljenim vremenom, zasigurno će i mnoge mlade snage ovdje otkriti svoj novi omiljeni kutak. Tu se nekoć okupljala ekipa vezana za likovnost, glumište i arhitekturu, blizu je Akademija likovne umjetnosti, Arhitektonski fakultet i nekoliko kazališta, a tako se i nastavlja.
Novost je što će Sedmica uskoro imati u svom stražnjem dijelu, dvorištu i umjetničku galeriju za razne sadržaje.
- Dok je Greta bila u Ilici s njima smo odlično koegzistirali. I Sedmica i Greta zatvorene su nakon potresa, a kad smo odučili opet pokrenuti ovaj prostor bilo nam je bitno da ima sličnu galeriju koja će biti otvorena za razne koncepte i ideje, za suradnju. Sve je zamišljeno kao neprofitno posredništvo kulture - kaže Josip Dujmić, vlasnik Sedmice, inače poznat i po pizzerijama Karijola koje je na Visu i Zagrebu otvorio sa suprugom Kristinom.
U tom je dodatnom dvorišnom prostoru Kačićeve 7 prije Drugog svjetskog rata bila tvornica oblatna, kasnije limarija, pa uredi, a onda 15-ak godina ništa.
Dok smo bili u posjetu taman je slikar Sven Klobučar oslikavao mural u dvorištu.
Prisjetimo se kako je s ovim kultnim kafićem sve krenulo. Sedmicu je otvorio prvi investitor Kajić koji je naručio od Ines Filipović projekt oko 1987. godine, dvije godine lokal je bio hit, dolazila je tu kulturna elita grada, kasnije ju je vodio Radovan, bila je registrirana kao konoba, otraga je u dvorištu bila manja kuhinja.
Obitelj Dujmić preuzima Sedmicu 1991. godine, u studenom, pa Josip odlazi u rat gdje je ranjen i potom svu energiju ulaže u Sedmicu. Ključna promjena je bila uređenje galerije 1993. godine, jer je sa samo dva stola i šankom bilo financijski neodrživo, čime se utrostručio promet, a uskoro se koristilo i dio dvorišta. I tako je uspješno radila u kontinuitetu do potresa. Nema tko tu nije dolazio - od političara, glumaca, umjetnika, ljudi iz svih dijelova grada. Nekadašnji studenti Akademije koji su svraćali današnji su profesori.
Muzika je uvijek bila jedan od zaštitnih znakova Sedmice. Dok sjedimo u dvorištu, svira sa zvučnika Nick Cave. Poznato je bilo i da tu navečer nema muzičkih želja.
U Sedmici svira raspon od standardnog rocka do jazza i world music. U interijeru je sve po starom, održavano da bude kako je bilo, nije preulickano nego autentično kao što je bilo, što je danas u Zagrebu velika rijetkost kod ugostiteljskih lokala, koji se ne obnavljaju nego uglavnom nanovo uređuju. Mnogi su ugodno iznenađeni i sretni što je ponovno kafić otvoren, kaže Dujmić, čak i više nego je očekivao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....