ZAGREB - Ljubav, moć, kontrola i zabava. Tako je psihologinja Sanja Maroević opisala atmosferu koja vlada među članovima udruge Jedni za druge, za vrijeme terapije jahanjem koja se vikendima održava na jahalištu Almina potkovica, na Čretu podno Sljemena.
Udruga je osnovana lani kako bi se besplatnom rehabilitacijom, resocijalizacijom i prevencijom različitih ovisnosti pomoglo ljudima s posebnim potrebama. Dobra volja i jasan cilj - to je sve što im je potrebno. Ivan Zovko, član udruge koji se kreće uz pomoć štaka, kaže da je presretan kad dođe na jahalište.
Susret s Olgom
- Terapija mi pruža samopouzdanje i jedva čekam novi susret s Olgom - kaže Ivan, dok jašući konja veselo maše rukama.
Santa i Olga plemenite su životinje uz koje život članova udruge poprima novi smisao. Terapija jahanjem, kažu u udruzi, pridonosi fizičkoj stabilnosti i dobrom raspoloženju. Malo se naprežu dok se uspinju na konja, ali nakon toga slijedi pola sata uživanja i slobodnog kretanja.
Dresirani konj pruža im sigurnost, osjećaju se kao da životinja prepoznaje njihovo psihičko stanje. Predsjednica udruge Sanja Maroević smatra da je povezanost članova s konjima iznimno snažna, što potvrđuje i primjerom djevojčice koja je o svom traumatičnom iskustvu progovorila tijekom jahanja, što nije uspjelo ni stručnom timu psihologa koji su s njom pokušavali razgovarati.
Udruga broji 40-ak članova, od kojih je polovica s invaliditetom.
S ‘horsa’ na horse
- Prije tri godine u prometnoj nesreći stradao mi je kuk. Prolazila sam kroz vrlo teška razdoblja, gubeći katkad volju za životom. Kad su mi prije godinu dana napokon skinuli gips, krenula sam na jahanje i sada sam posve druga osoba - kaže Marina Marjanović dok se uspinje na Santu, uz pomoć oca, ponosnog na njezino rehabilitacijsko napredovanje.
Terapija pomaže i bivšim ovisnicima, a od psihologinje Maroević doznali smo anegdotu o ovisniku koji je izjavio da je s “horsa” (žargonski naziv za heroin) prešao na - horse.
- Najsretnija sam kad vidim osmijeh na njihovim licima. Nažalost, nije sve tako bajkovito, jer novca uvijek nedostaje. Svi se nadamo nekim donacijama, kako bismo s članovima udruge mogli raditi što češće i što kvalitetnije - kaže Maroević.