Uvođenje plastičnih barijera duž Savske ceste u Zagrebu podijelilo je javnost. S jedne strane, uvedene su kako bi tramvaji žutom trakom vozili brže, dok su se s druge strane vozači automobila, a pogotovo taksija, osjećali napadnutima i zakinutima. A Savska je i prije ovih promjena bila crna točka s dugim kolonama u prometnim špicama.
Kako bismo otkrili kakav efekt ima postavljanje žutih plastičnih separatora duž važnog prometnog koridora u Zagrebu, sjeli smo u tramvaje i tjedan dana se intenzivno vozili tramvajima. I mjerili.
Zanimalo nas je poštuju li vozači žutu traku, na kojim križanjima zapinju tramvaji te koliko dugo traje putovanje. Inače, barijere su uvedene krajem lipnja ove godine tako da su vozači imali nešto više od tri mjeseca da se naviknu na njih prije početka školske godine.
Za naš eksperiment odabrali smo tramvajsku liniju 17 koja povezuje Prečko i Borongaj, a vozili smo se od Veslačke ulice na jugu do Frankopanske ulice na sjeveru te obratno, što je devet stanica u jednom smjeru (uključujući početnu i krajnju). Na terenu smo bili od 7 do 9 ujutro, kada mnogi idu na posao, đaci u škole, a studenti na fakultete. I kad je najgušći promet.
Brža vožnja, ali ima problema
Naša vožnja ovom novom Savskom započela je u 7:10 na stanici Veslačka, a tramvaj na liniji 17 već je, očekivano, bio popunjen. To je motiv koji će se ponavljati kroz svaku našu vožnju u smjeru centra grada. Također, primijetili smo i da malo putnika ulazi ili izlazi iz tramvaja na stanicama u Savskoj. Izgleda da većina ljudi iz naselja kao što su Prečko, Vrbani ili Jarun idu prema središnjem gradskom trgu. Tek nešto više ljudi uđe ili izađe na stanici Učiteljski fakultet.
Prva vožnja trajala je 17 minuta i 10 sekundi, od trenutka kada su se vrata tramvaja zatvorila na Veslačkoj do kada su se otvorila na Frankopanskoj. ZET daje svoju procjenu tog putovanja na izvatku voznog reda, gdje stoji da bi, okvirno, ta vožnja trebala trajati 16 minuta.
Nakon pet dana vožnji po Savskoj, prosječno vrijeme vožnje iznosilo je 17:17 minuta u smjeru sjevera. Najsporija vožnja trajala je 19:52, dok je najbrža trajala samo 15:23. Bespotrebnih čekanja, kao što je zapinjanje u prometu zbog automobila, nije bilo. Tramvaj se jedino zaustavljao na stajalištima i na crvenom svjetlu.
Upravo su čekanja na semaforiziranim raskrižjima imala najveći negativni učinak na trajanje putovanja. Savska se križa s dvije velike prometnice - Slavonskom i Vukovarskom - te ako nemate sreće, kumulativno na ta dva čvora možete izgubiti i više od četiri minute. Naše najdulje čekanje na Vukovarskoj jednom je trajalo nešto više od tri minute.
Također, postoji još jedan problem koji smo primijetili kod križanja s Vukovarskom, točnije kod tramvajskog stajališta Zagrepčanka. Naime, ta je stanica premala da bi se na njoj mogla zaustaviti dva veća tramvaja. Nama se dogodilo da smo jednom izgubili ciklus na zelenom svjetlu jer su tu stanicu već bila zauzela dva tramvaja. Inače, to stajalište koristi čak pet tramvajskih linija: 3, 4, 13, 14 te naša linija, 17, pa takav scenarij, čekanje da se stajalište isprazni, nije toliko rijetka pojava.
Usporedba dva smjera
Što se tiče vožnje u suprotnom smjeru, od grada prema Prečkom, to je neka druga pjesma. I dok u smjeru sjevera gotovo i da ne postoje šanse da nađete slobodno sjedeće mjesto, u smjeru juga tramvaj je u jutarnjim satima doslovno prazan. Možete birati mjesto na kojem ćete sjesti.
Uz to, putovanje je znatno kraće, što potvrđuje i procjena ZET-a. Vožnja u suprotnom smjeru okvirno je kraća za četiri minute, odnosno trebala bi trajati 12 minuta. Naši rezultati pokazali su da prosječna vožnja traje 13:50 minuta, s time da je najsporija trajala 15:51, a najbrža 12:50.
Po procjeni ZET-a četiri minute, po našim rezultatima oko 3 minute i 30 sekundi. Postavlja se pitanje - zašto je razlika u trajanju putovanja toliko značajna? Odnosno, vožnja u smjeru centra grada vremenski dulje traje za gotovo 25 posto u odnosu na vožnju u smjeru juga, iako je broj tramvajskih stajališta isti.
Kako je do toga došlo? Čim smo shvatili da je putovanje znatno kraće u smjeru juga, pokušali smo shvatiti zašto, ali nismo otkrili odgovor na to pitanje. Pravi misterij. Prolazi se kroz isti broj križanja, a čak je u smjeru Prečkog situacija malo kompliciranija zbog linija 3 i 13. Na križanju s Vukovarskom te dvije tramvajske linije mogu proći samo u jednom kratkom vremenskom prozorčiću kada je za njih upaljeno lijevo skretanje. Često se događa da se stvara kolona u smjeru juga jer svi tramvaji čekaju da se pomakne "blokader" koji čeka svoje zeleno. I nama se takva situacija jednom dogodila, pa smo zbog ‘trojke‘ u redu na Vukovarskoj čekali preko dvije minute.
Cik-cak vožnja
Čak uz to, putovanje je, rekli smo, znatno kraće. Pomislili smo da je zbog dužeg stajanja na stanicama, ali ni to nije odgovor. Prvo, ne ulazi ili izlazi puno putnika na stajalištima duž Savske. Većina ljudi ide iz kvartova kao što su Prečko ili Vrbani prema centru. Drugo, teško da bi se u izlascima i ulascima nakupilo skoro četiri minute čekanja. Kako bilo, putovanje u smjeru juga kraće traje, ali je i ugodnije.
Do sada nismo spominjali automobile i žute trake, a razlog je jednostavan - nismo ih na njima viđali. Po našim zapažanjima, postavljanje separatora je pun pogodak jer nema toliko vozača koji blokiraju tramvaj pa samim time i produžuju putovanje stotinama putnika koji se u njima nalaze. Tek smo neke automobile znali vidjeti na kraju putovanja u smjeru sjevera, u Frankopanskoj.
I čini se da to nije samo naš dojam. Poznati vozač tramvaja koji objavljuje svoje dogodovštine na društvenim mrežama, Treskom po Zagrebu, objavio je da su čekanja na Savskoj sada puno manja. Kontaktirali smo ga da nam malo detaljnije pojasni zašto je to tako.
- Najgora je bila slalom vožnja. Kada vozači automobila ‘uskaču‘ u žutu traku pa mi moramo nenadano kočiti. Znalo je zbog toga dolaziti i do sudara. Ta cik-cak vožnja nama je bila najgora - rekao nam je poznati vozač.
Automobili nikada nisu smjeli koristiti žute trake na Savskoj, a po novome, više ih ne smiju koristiti ni taksiji. Poznati vozač tramvaja kaže nam kako su ranije ljudi znali vidjeti taksiste kako koriste žutu traku pa bi se i oni za njima ubacili. Sada toga više nema. Osim toga, slaže se da je priča o žutim trakama, kao i postavljanje separatora, psihološki utjecala na vozače.
Rezultati policije
- Vozačima je problem što više ne mogu izaći iz žute trake kada žele zbog separatora. Prije je svatko mogao ući i izaći kako mu paše. Sada ako uđe, ne znači da će se lako moći vratiti u svoju traku - dodao je Treskom po Zagrebu pa ponovio kako je cik-cak vožnja po žutim trakama bila vrlo opasna.
Po njegovoj procjeni, ranije se znalo gubiti i do 20 minuta po Savskoj zbog automobila na žutim trakama. Smatra da su vozači stvorili nepotrebnu paniku jer postoje mnogi alternativni pravci koji zamjenjuju Savsku. Naglašava kako je potrebno da vozači stvore naviku koristiti druge rute. Naravno, valja ponoviti da automobili nikada nisu ni smjeli koristiti žute trake, tako da postavljanjem barijera nisu ništa ni izgubili.
Kako bismo otkrili koliko se vozača i dalje koristi žutim trakama na Savskoj, obratili smo se Policijskoj upravi zagrebačkoj. U razdoblju od 1. srpnja do 6. rujna, odnosno od kada su separatori postavljeni do početka školske godine, utvrdili su 136 prekršaja nepropisne vožnje tzv. žutom prometnom trakom namijenjenom za kretanje vozila javnog prijevoza putnika. To jest, uhvatili su dva vozača dnevno što na neki način i potvrđuje da vozači poštuju nova prometna pravila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....