- Moj dvogodišnji sin pao je s vrtuljka i teško se ozlijedio. Zapeo je nogom i pao na oštar limeni rub koji je stršao pod kutem od 90 stupnjeva. U padu je ozlijedio nos i ostao mu je i ožiljak, prepričava nam čitatelj nemilu scenu na dječjem igralištu u Zagrebu, nakon što je Jutarnji list objavio reportažu u kojoj je s privatnim stručnjakom za sigurnost sprava obišao nekoliko gradskih igrališta.
Ozlijeđeni dječak, priča otac (podaci poznati redakciji), završio je u Dječjoj bolnici u Klaićevoj. Pohvalio je reakciju liječnika, ali je svejedno nakon dugog oporavka na njegovom nosu ostao spomenuti ožiljak. Čitatelj je zbog udesa kontaktirao i Grad, no tamo su se svi ograđivali od odgovornosti. U Zrinjevcu su ga preusmjerili na Grad Zagreb, a od tamo nazad na Zrinjevac i tako u krug. Slao je dopise zastupnicima u Gradskoj skupštini, a od njih je zauzvrat dobio tek riječi žaljenja i podrške. Otac je od tužbe na kraju odustao, jer je cjelokupnu situaciju želio ostaviti iza sebe.
Igrališta doista mogu biti opasna za djecu, jer u našem obilasku zagrebačkih igrališta smo otkrili niz dokaza o neodržavanju, a stručnjak Marko Rakvin iz tvrtke TUV Nord Adriatica nam je kroz niz jednostavnih testova dokazao i neusklađenost sprava s propisanim sigurnosnim normama. Međutim, iz Grada nam nakon svega stiže sasvim drugačija reakcija, kažu kako im je sigurnost sprava na dječjim igralištima najvažnija. Poručuju kako jako paze na to da su igrališta bezopasna za djecu.
Ipak, od vodećih stručnih tvrtki u području inspekcije dječjih igrališta u Hrvatskoj, nijedna ne provjerava zagrebačka, dok iz Grada ističu da su radnici Zrinjevca prošli potrebne edukacije. No kako se čini, za godišnji pregled, onaj najobuhvatniji koji sigurnosna norma predviđa i na kojem se ispituje svaki element sprava, inspektori napominju da radnici nemaju potrebne kvalifikacije. Uz sve to bi ih trebala raditi i treća strana, a ne zaposlenici Grada koji je vlasnik spornih parkića.
Stručnjaci su nam objasnili zašto se nemile scene poput one s našim čitateljem događaju i što je sve potrebno učiniti da bi se one spriječile.
- Nakon ugradnja sprava igralište se treba pregledati da se i vidjeti je li sva oprema sukladna sigurnosnoj normi EN 1176. Investitori su rijetko upoznati sa sigurnosnim zahtjevima, a nažalost ništa bolja situacija nije ni s projektantima igrališta.Treba reći da postoje i firme koje isporučuju opremu koja ne zadovoljava zahtjeve norme i koje uopće nemaju svijest o sigurnosnim aspektima dječjeg igrališta. Rezultat toga je igralište koje nije sigurno - ističe Dalibor Pavičić, zaposlenik TUV Nord Adriatica, jedine tvrtke u Hrvatskoj koja posjeduje akreditaciju za inspekciju dječjih igrališta i dodjelu sigurnosnog certifikata spravama, izdanu od Hrvatske akreditacijske agencije.
Kazao nam je i da nije siguran provjerava li u Zagrebu itko dječja igrališta, a njegova je tvrtka na području metropole dosad izvršila sigurnosnu procjenu parkića u samo tri vrtića. Naručitelj te inspekcije, kaže Pavičić, nije bio Grad.
Iz Grada opovrgavaju da nitko ne provjerava stanje igrališta i navode kako radnici Zrinjevca zadovoljavaju sve potrebne uvjete za inspekciju.
- Djelatnici podružnice Zrinjevac, koji djeluju na području održavanja javnih zelenih površina, posjeduju uvjerenje o stručnom usavršavanju za preglede dječjih igrališta prema smjernicama HRN EN 1176-7:2008 i programu Centra za kvalitetu i sigurnost izdanih od strane ovlaštene tvrtke što ih čini kompetentnima za inspekciju dječjih igrališta - stoji u njihovom odgovoru. Kažu i da se pregledi vrše na tjednoj bazi.
Da su radnici Zrinjevca završili edukaciju po programu Centra za kvalitetu i sigurnost potvrdio nam je Marinko Kramarić, direktor te organizacije i ovlašteni sudski vještak za sigurnost na dječjim igralištima, ali naglašava kako je ona dovoljna samo za rutinski pregled.
- Da osoba u potpunosti bude stručna potrebno je stalno usavršavanje. Program koji su odslušali nije dovoljan za provedbu godišnjeg pregleda. Zaposlenici Grada ga čak po sigurnosnoj normi ne bi smjeli niti provoditi, nego treća strana - priča Kramarić. Primjećuje i da je, ako radnici Grada provode godišnji pregled, to zapravo sukob interesa zbog njihove pristranosti.
U normi, koju Kramarić spominje, nalaze se tri pregleda - rutinski, operativni i godišnji. Rutinski pregled podrazumijeva vizualnu procjenu poput prepoznavanja nečistoća ili oštećenih sprava. Operativni je detaljniji kojim se ustanove pojave poput odšarafljenog vijka ili istrošenosti sprave, a godišnji je sveobuhvatan pregled koji se bavi i najsitnijom pojedinosti.
Kramarić je otkrio da je prije ne više od sedam godina ušao u svojevrsnu suradnju s Gradom. Njezin je cilj bio ustaliti proces inspekcija igrališta. Uzeli su uzorak, govori, od 20 parkića i obišli ih. Ustanovili su njihove nedostatke i donijeli višu, manju ili srednju procjenu rizika.
- Nakon toga više nismo pregledavali zagrebačka dječja igrališta. Pokušao sam objasniti stvari bivšem gradonačelniku Milanu Bandiću, ali bezuspješno - objašnjava inspektor.
Pregled koji se, naglašavaju sugovornici, ne provodi u Gradu Zagrebu, ali i na mnogobrojnim hrvatskim dječjim igralištima u javnom vlasništvu je postinstalacijski. U prijašnjem tekstu na spomenutu temu nam je stručnjak Marko Rakvin rekao da je on nužan, jer su moguće greške pri montaži.
Njegov kolega iz Tuv Norda, Dalibor Pavičić, smatra da problematika postinstalacijskog pregleda proizlazi uglavnom iz raspisanih natječaja. U njima se, tvrdi, ono ne propisuje, iako je obavezno po normi. Zato ga i izbjegavaju.
- Problemi za njih nastaju ako nas pozovu. Sve montiraju, a mi kažemo da ne valja. Onda oni moraju raditi preinake - opisuje. Pavičić je napomenuo i da u natječajima dugo nije postojala ni obveza da oprema mora imati sigurnosni certifikat koji potvrđuje kako je ona primjerena normi.
Iz Grada pak govore da sprave i igrališta odgovaraju normama: "Sprave koje se postavljaju na dječja igrališta moraju
biti proizvedene i postavljene sukladno europskim normama iz navedenog područja. Europske norme za opremu igrališta služe kao vodič tvrtkama koje proizvode i postavljaju takvu opremu, projektantima koji projektiraju igrališta te onima koji je nadziru i održavaju." Konstatiraju da je prema Zakonu o općoj sigurnosti proizvoda prodavač dužan na tržište stavljati samo sigurne proizvode.
No, ako se ne provodi postinstalacijski pregled i godišnji, naši se sugovornici pitaju može li se zaista tvrditi da je sve u skladu sa sigurnosnim normama.
Pavičić, Rakvin i Kramarić slažu se da cijela problematika oko sigurnosti dječjih igrališta izvire iz zakonskih propisa, točnije, manjkom istih. U Hrvatskoj, naime, to područje uopće nije regulirano. Ističu da hrvatsko zakonodavstvo ne prepoznaje igrališta kao nešto što je nužno pregledavati i analizirati sigurnost sprava. Takav stav je oprečan Direktivi Europske unije o općoj sigurnosti proizvoda. Zato, kažu, na dječjim igralištima mogu završiti svakakvi proizvodi.
- U ovom trenutku sigurnost dječjih igrališta nije posebno definirana pravilnikom. Ukoliko bi svi sudionici bili svjesni koliko je važno da dječje igralište bude sigurno onda pravilnik možda i ne bi bio potreban. Ipak je nužno donošenje pravilnika o sigurnosti dječjih igrališta koji bi regulirao obaveze svih sudionika od investitora do inspekcijskih tijela. Recimo samo da Srbija ima sličan pravilnik, kao i nekolicina članica EU - upozorava Pavičić. Navodi i da postoji velik broj projektanata dječjih igrališta koji uopće nisu educirani.
- Projektanti najčešće ne prate norme koje se odnose na sigurnost dječjih igrališta, državna inspekcija zapravo ne zna što bi gledala kad je u pitanju igralište ili igraonica. Rezultat toga je nesigurno ili opasno dječje igralište - nastavlja naš sugovornik. Također smatra da se zakon u Hrvatskoj spominje samo kad netko nastrada, a svaki se pokušaj njegove materijalizacije izjalovi.
Marinko Kramarić je mišljenja da Gradu manjka odgovornosti i zato se ne pridržavaju sigurnosnih normi.
- Najviše se pažnje sigurnosti dječjih igrališta pridaje u turističkom sektoru, jer imaju veću odgovornost. U Gradu nitko nije odgovoran za ništa. U tom je problem - zaključuje Kramarić.