Legendarna reklama Chromosa koja je nekoć stajala na Trgu bana Jelačića, a čiju je rekonstrukciju napravio poznati umjetnik Dalibor Martinis, nakon čega je postavljena na krov Muzeja suvremene umjetnosti, već više od godinu dana ne radi. Reklamu pokretnog neonskog ličioca Martinis je oživio prije pet godina izradivši je uz pomoć jednog majstora od savijenih neonskih cijevi. Danas je i obrt puhanja neona zamro.
Rekonstrukciju je izveo prema originalnim skicama iz sredine pedesetih koje je pronašao u jednom gradskom arhivu. Autor reklame bio je naš poznati pionir grafičkog dizajna Milan Vulpe, poznat i po oblikovanju stila za Chromos, Plivu i Inu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Reklama je na Trg postavljena početkom 60-ih godina. Bila je to i prva luminokinetička skulptura.
Martinisova verzija reklama postavljena je na MSU u sklopu njegova performansa. Martinis je na krovu pročitao svoj manifest iz 1980. godine pohvale umjetniku koji predano slika bez obzira na sve okolnosti. Također, Martinis je 2006. godine u galeriji Nova izveo performans “Umjetnik pri radu” kada je vukao po staklu kist istim jednoličnim potezom. U programu iz 1980. godine Martinis je za Zagrebački salon predložio intervenciju u prostoru - to je bila “rekonstrukcija, reanimacija i resemantizacija” poznate reklame Chromosa, što je puno kasnije i ostvareno na krovu MSU.
- Reklama je vrlo jasno u nekoliko pokreta slavila slikarski čin. Prikazuje neprekidan kreativni čin osobe umjetnika koji stvara bez obzira na sve - kaže Dalibor Martinis.
Međutim, krhki neon punjen plinom na dulje je vrijeme podložan vremenskim utjecajima. A kada se prije godinu dana pokvario, više nije popravljen.
- Reklamu bi sada trebalo napraviti drukčije. S obzirom na to da MSU tek od mene otkupljuje rad, predložio sam da od mojeg honorara odbiju trošak obnove, samo da ponovno radi. I najbolje bi bilo neonske cijevi zamijeniti plastičnima i u njima postaviti niz led lampica, što je tehnički kvalitetnije rješenje - kaže Dalibor Martinis.
Neonska instalaciju na MSU koja prikazuje čovjeka kako žutom, crvenom i plavom bojom oslikava nebo visoka je šest metara. S obzirom na to da smo zadnjih dana nastojali pronaći barem jednu originalnu staru reklamu sa zagrebačkih zgrada, a potraga je bila neuspješna, vjerojatno je Martinisova interpretacija “posljednji Mohikanac”, zadnja uspomena na njihovo postojanje.
Uloženo čak 400 milijuna kuna, a više puta zatvoren zbog poplava
Zgrada MSU, stara samo četiri godine, od početka se suočava s cijelim nizom problema, od kojih je konstanta prokišnjavanje. Krov prokišnjava praktično od prvoga dana, pa je 2011. saniran. No, samo dvije godine kasnije zbog snijega na krovu došlo je do poplave u muzeju.
Prije dva tjedna muzej je nekoliko dana bio zatvoren zbog istih problema. Osim toga, pojavili su se i problemi s klima-uređajima koji nisu održavali točno određenu temperaturu. Radove na MSU izvodila je Tehnika, zgrada ima desetogodišnje jamstvo, a u gradnju je uloženo 400 milijuna kuna. ( zk)