SNALAŽENJE PO ZAGREBU

Tomislav: ‘Znate li koliko je taksi poskupio u pola sata?‘; Noa: ‘Ljudi su vikali, gdje si to našao, prodaj nam ga...‘

Prvi dan štrajka ostavio je ulice bez tramvaja i autobusa, a građani su posegnuli za svim mogućim rješenjima

Gužve na Glavnom kolodvoru zbog pojačanog korištenja vlakova

 Ronald Gorsic/Cropix
Prvi dan štrajka ostavio je ulice bez tramvaja i autobusa, a građani su posegnuli za svim mogućim rješenjima

- Već sam se pomirio da ću ići pješke, kad vidim da na aplikaciji za dijeljenje prijevoza jedna žena ide u istom smjeru, prepričava Tomislav Savić (30), jedan od brojnih Zagrepčana koji su se jutros morali snaći bez tramvaja i autobusa, usljed štrajka. Njegov put od Trešnjevke do posla u Matrix zgradama na Slavonskoj aveniji na kraju ništa nije ni platio.

- Sekirao sam se kako ću stići. Čim sam otvorio oči, vidim taksi, bio je pet eura u šest ujutro, nakon pola sata skočio je na 20. Htio sam pronaći alternativu, ističe.

Tomislav je do posla pokušao doći preko aplikacije Idemo. Javila mu se žena oko 6:30, a ubrzo su shvatili da oboje rade u Matrix zgradama. U automobil im se u povratku pridružila još jedna osoba. - Ovo bi bilo super da se ljudi nauče na ovaj tip prijevoza, kaže Tomislav.

Njegova priča dobro opisuje prvi dan velikog štrajka radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga. Štrajk je počeo u 3:30, nakon što sindikati i gradske tvrtke nisu postigli dogovor o novim kolektivnim ugovorima. Zbog obustave rada Zagreb je ostao gotovo bez uobičajenog tramvajskog i autobusnog prometa, a građani su se od ranog jutra prebacivali na taksije, bicikle, automobile, vlakove ili vlastite noge.

‘Prodaj nam Bajs‘

Noa (30) kaže da se kući sa Savske vraćao biciklom, odnosno Bajsom, međutim danas do njega nije bilo lako doći: - Kad sam išao kući s posla sa Savske bajsom, ljudi su mi vikali: ‘Gdje si našao bajs, prodaj mi ga‘, smije se.

Podsjetimo, jutros je veći broj bicikala raspoređen prema rubnim dijelovima Zagreba kako bi građani imali alternativu ZET-u za put prema centru. U povratku je, izgleda, bila obrnuto. Za neke je, međutim, alternativni prijevoz bio puno manje zabavan.

Slavicu, zaposlenicu trgovine s odjećom na Ilici, na posao je ujutro dovezao susjed, a povratak je bio neizvjestan.

- Doveo me susjed na posao, a kako ću natrag, pojma nemam. Jutros je išao na posao, srećom, iako nije svaki dan tako. Ne znam kako ću se vratiti, ideja da hodam dva sata do Remeta nije mi baš draga. Gledam taksije, sve je to skupo. Ali, vjerojatno, ako ga uspijem uloviti, ići ću taksijem, kaže.

image

Slavica, prodavačica

Ana Sara Papo Brzica/

Taksiji su mnogima danas bili jedina realna opcija, ali cijene su tijekom jutra znale brzo rasti. Jedna građanka kaže da je došla iz Siska na obranu diplomskog rada na Ekonomskom fakultetu: - Došlo mi je muka kad sam vidjela da nema javnog prijevoza, taksi u dva smjera po Zagrebu platila sam oko 20 eura, kaže Lucija Vukelja (24).

- Podržavam pravo radnika na štrajk, ali priznajem da bi mi ovakva situacija jako išla na živce da je svakodnevica.

Slično razmišlja i Marija (23), studentica znanosti o okolišu na PMF-u. Do fakulteta je danas hodala oko sat i pol u jednom smjeru: - Super je to što je lijepo vrijeme. Na faks sam išla sat i pol, isto toliko se vraćala, kaže.

Ipak, Marija smatra da štrajk radnika ZET-a nije u redu: - Ja sam za štrajkove kad su opravdani. Moja kuma radi kao doktorica, ima 600 eura veću plaću i gore uvjete, dodaje.

Sugrađane koje smo sreli, koji ne rade, njima je cijela situacija znatno lakše pala. Agata (19), stanarka Petrove, kaže da su joj prijateljice došle u posjet pa su do kafića na Kvatriću odlučile prošetati.

‘Prodala sam samo 20 karata‘

- Sunce je dobro došlo, ali da nema sunca, imale bismo kišobran, nema veze. U svakom slučaju, podržavam štrajkaše, sigurna sam da to ne rade bez razloga, navodi.

image

Jana, Agata, Teodora, Vera

Ana Sara Papo Brzica/

Za neke stanovnike centra štrajk je, barem zasad, puno manji problem: - Kod Vinogradske živim, meni osobno ne smeta, ali koliko je sad taj štrajk potreban, ne znam. Ali eto, ljude treba poslušati. Meni to puno ne znači, idem po špeceraj do Trga, a dan je prekrasan, kaže umirovljenica Rafaela.

Posebno su se morali organizirati i oni koji svakodnevno putuju iz okolnih gradova. Konobarica koja svaki dan dolazi iz Varaždina kaže da je jutros s Autobusnog kolodvora nastavila taksijem.

- Svaki dan putujem iz Varaždina busom, ali evo, danas sam s Autobusnog došla taksijem. A tako je kako je, nije bila velika cijena koliko sam mislila, niti sedam eura. Žalim samo prijateljicu jer je do Ekonomskog fakulteta hodala dva sata, kaže.

Na Trgu je posljedice štrajka osjetila i Dražena (58), zaposlenica kioska, međutim, kaže, na dobar način. - Doveli su me sinovi i sinovi će me vratiti, a sve u svemu danas je dobar dan, kaže Dražena. Zašto, pitamo.

- Inače prodajem oko 800, 900 karata, danas samo dvadesetak, kaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. rujan 2026 22:21