U zidove učionica uvukla se vlaga pa je i u proljetnim mjesecima u školi nezamislivo hladno. Unatoč teškim uvjetima, ravnateljica Marina Letica vrlo je optimistična i, možda najvažnije, ponosna na svoje hrabre i uspješne učenike
Događa li se ovo zaista u Zagrebu, jedino je logično pitanje koje se može uputiti Gradskom uredu za obrazovanje ili nadležnom Ministarstvu kad se dotakne priče o sudbini Glazbene škole Elly Bašić u Mlinarskoj ulici.
Individualni pristup
Porazgovarate li s ogorčenom (ali ponosnom!) ravnateljicom Marinom Leticom, najvjerojatnije ćete shvatiti da je školovanje za profesionalnog glazbenika u toj školi zaista mukotrpan posao, koji prije svega zahtijeva iznimno visoki stupanj tolerancije.
Naime, u školi koja je Hrvatskoj podarila genijalce poput violončelistica svjetskog glasa Monike Leskovar i Ane Rucner te gitarista Roberta Belenića uvjeti za rad doslovno su neizdrživi; zbog premalo učionica nastava se održava u još četiri zagrebačke škole, čije prostore škola Elly Bašić unajmljuje o vlastitom trošku! Ukupno 8500 kuna mjesečno.
Po učeniku u toj školi dolazi samo 0,8 četvornih metara prostora, pa se tako u učionicama od 20-ak četvornih metara svakodnevno stišće 25 do 30 učenika. Najzanimljivije su dakako učionice od samo nekoliko kvadrata, kroz koje dnevno prolazi 50-ak učenika s raznim instrumentima. Da ne govorimo kako neke od njih istodobno služe kao garderoba i prostor za uštimavanje instrumenata. Kad se tome pridoda zadah vlage uvučene u zidove (i u proljeće je u školi nezamislivo hladno) i činjenica da se zbog premalog prostora nastava održava i subotom, dobije se rezultat iz rubrike vjerovali ili ne - 16 prvih i drugih nagrada na državnim natjecanjima u posljednjih nekoliko mjeseci.
- Možda kod naših učenika proradi mali inat. Moguće da ovi teški uvjeti kod mladih glazbenika stvaraju dodatnu motivaciju - kaže Letica.
Upozorava, međutim, da nije riječ o uobičajenoj glazbenoj školi. U ovoj, učeniku se pristupa individualno, a izostaju i klasični prijemni ispiti. Letica to naziva autohtonim izvornim programom glazbenog obrazovanja.
- Mi smo uvjerenja da svakome treba pružiti priliku jer je osim talenta bitan i zaista težak i naporan rad. Zato se naš sustav glazbenog obrazovanja može usporediti s piramidom: puno više djece školu upisuje nego što iz nje izlazi - kaže.
Trče od škole do škole
No, sigurno je da bi rezultati učenika bili još i bolji kad bi se novac koji ova škola ulaže u održavanje, primjerice, namijenio kupnji instrumenata. Tako godišnje, glazbenim rječnikom, u instalacije i krpanje zidova Elly Bašić uloži jedan klavir, odnosno oko 150.000 kuna. Budući da donedavno nisu bili jedini stanari zgrade u Mlinarskoj, za smještaj svojih dojučerašnjih sustanara u staračkom domu škola izdvaja dodatnih 6000 kuna mjesečno.
- Valja svakako istaknuti i naše profesore, njih 66 koji svakodnevno trče od škole do škole kako bi učenicima priuštili što kvalitetniju nastavu. Međutim, ni to nam ne predstavlja toliki problem kao plaćanje najma drugim školama. Iako potpuno razumijemo njihovu situaciju, život bi nam bio znatno lakši kad bi te prostore ili neke druge, gradske, dobivali besplatno. No, moram napomenuti da je sadašnji pročelnik Ureda za obrazovanje Ivica Lovrić pokazao dobru volju da što prije riješi naš problem. Mi ćemo do tada strpljivo čekati i istodobno Hrvatskoj darivati talentirane mlade glazbenike - kaže Letica.
Glazbena škola ‘Elly Bašić’
Glazbena škola Elly Bašić u Mlinarskoj ulici nedavno je proslavila svoju 45. obljetnicu. Osnovala ju je Gabriela Lerch Bašić (majka glumca Relje Bašića), glazbenica koja je prva u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanog glasanja, uspavanki, brojalica itd.
Škola se prostire na 600 četvornih metara, a trenutno je pohađa 750 učenika. U njoj je moguće steći osnovnu i srednju glazbenu izobrazbu, i to na gudačkom, puhačkom, gitarističkom, teoretskom ili odjelu za harmoniku i solo pjevanje. Zbog nedostatka prostora ova je škola prisiljena unajmljivati prostore i održavati nastavu i u OŠ Ksaver Šandor Gjalski i OŠ Ivana Gundulića, te u Srednjoj medicinskoj školi i SŠ Miroslav Krleža. Iako to nije njihova dužnost, budući da je riječ o prostoru Grada Zagreba, ova škola o vlastitom trošku, za potrebe nastave i uvjeta za rad, mora izdvajati više od 300.000 kuna godišnje.