ZAGREB - Ima li ljepšeg trenutka od onog kad umorni stignete kući, a prostorijama toplog doma širi se opojni miris palačinka? Jedva dočekate izuti obuću i ‘zamusati’ se čokoladnim preljevom uz malo karamele s komadićima oraha, jednim od najčešćih kućnih recepata za palačinke... Iako biste rekli da su mamime i bakine palačinke najbolje i nenadmašive, mnogi Zagrepčani promijenili su mišljenje otkad su kušali najomiljeniji desert u palačinkarnicama, u kojima palačinka ima i dodatno značenje, jer nema granica u spajanju okusa, mirisa i boja.
No ti specijalizirani i omiljeni ugostiteljski obrti - vrlo popularni u glavnim gradovima susjednih zemalja, pa čak i u nekim hrvatskim gradovima, primjerice u Zadru i Osijeku - u Zagrebu su jedva dostupni. Razlog nije gospodarska kriza ili nezainteresiranost građana, nego preslaba ili gotovo nikakva promidžba ovakovog biznisa.
Gosti stoje u redovima
Ugostitelji su slabo upoznati s isplativošću palačinkarnica, jer, kada bi se uputili u jednu od pet palačinkarnica, koliko ih je u gradu, ubrzo bi shvatili kako gosti stoje u redovima, birajući između 60-ak vrsti palačinka: od običnih s pekmezom, slatkih s komadićima voća, keksa, s ananasom i šlagom, kokosom, slanih s piletinom, gljivama ili tunom pa do meksičkih s grahom i kukuruzom...
Sladomazo, jedna od zagrebačkih palačinkarnica, već 2,5 godine nudi 26 slanih i 25 slatkih palačinki, promjera 30 i 40 centimetara. Ivan Šejić, suvlasnik palačinkarnice na Trnju, kaže kako Zagrepčani najviše vole palačinke s nutelom i u kombinacijama poput Twixa, Griotta, Rafaela, Jaffa... No, nude i vegetarijanske te zapečene palačinke, za koje kaže da su njihov specijalitet. Cijene su između 13 i 30 kuna.
- Djevojka i ja oduvijek smo voljeli kuhati, igrati se i eksperimentirati u kuhinji. Zapravo, ideju o palačinkarnici potaknuli su forumi. Htjeli smo nešto novo, kvalitetno i svježe. Konkurencije se ne bojim jer je i nemamo, iako je uvijek dobrodošla i za građane i za nas. Sretni smo što opstajemo, a kad prođe recesija nadamo se da ćemo i otvoriti restoran - kaže Šejić.
- Izvrsne su palačinke! - oduševljen je bio student Marko, dok je uživao u Sladomazu. Isto su reagirale i Sara i Jasenka, koje ne mogu odoljeti slatkoj dozi - Twix palačinki.
U palačinkarnicu Galapagos u Horvaćanskoj, otvorenu prije dvije godine, dolaze građani od Sesveta do Prečkog, a ima onih i iz Zaprešića. Vlasnica Branka Čavar ističe kako je najbolja usmena reklama, a ima i stalne goste. Cijene su od 12 do 25 kuna. Zanimljiv je dio ponude palačinka “Sam svoj majstor”, ujedno i najskuplja, koju posjetitelj slaže po svom ukusu.
- Imamo 30 slatkih i 30 slanih palačinki, ali s prilozima možete iskombinirati oko dvije tisuće palačinki. Nemamo posebnog specijaliteta, sve su najbolje! Cijeli grad dolazi kod nas i nitko ne odlazi nezadovoljan, no recept će ostati tajna - smije se Branka Čavar.
Nema više ‘Mamma mije’
Palačinka bar nalazi se i na križanju Savske i Vodnikove, no neki se žale na njegovu nepraktičnost, jer gosti nemaju prigodu sjesti i pojesti u miru. Još jedna palačinkarnica nalazi se na Jarunskom placu. U centru grada samo se na dvije lokacije nude palačinke: u sklopu Bonite na Cvjetnom trgu, kojoj su primarni sendviči i hamburgeri, te Dizziesa u Tkalči, čiji vlasnik Ivo Jakelić, inače Nizozemac, posebno posvećen sladoledima. Na premalo barova tog tipa u Zagrebu požalila se studentica Andrea Ilić, priznajući kako zna jedino za Galapagos, kamo često odlazi s prijateljima.
Najveća su konkurencija palačinkarnicama restorani koji također nude palačinke. Unatoč lošijoj kvaliteti, jer često koristite jeftinije brašno ili razvodnjavaju smjesu, neki su palačinka barovi zbog njih bili prisiljeni zatvoriti vrata. Zagrepčani tako još i danas žale za Mamma miom u Tkalči, mjestom gdje se palačinka mogla pojesti na 101 način. Poznat je bio i palačinka bar na Novoj cesti na Trešnjevci, gdje su gosti, ako im se ne svidi preporučena palačinka, mogli naručiti drugu bez dodatnog troška.