Da je kalendar pokazivao 1985. godinu, Erica Robertsa mogli bismo sresti ispred studija u Los Angelesu, okruženog agentima i publicistima, kao jednog od najperspektivnijih mladih glumaca Hollywooda. Bio je nominiran za Oscara, iza njega su bile uloge koje su najavljivale veliku karijeru, a činilo se da je put prema samom vrhu industrije otvoren.
Ipak, njegova je karijera otišla u drugom smjeru. Četrdeset godina kasnije, susrećemo ga u maloj hrvatskoj produkciji debitantskog trilera, u pustom ljetnom Zagrebu. Roberts u razgovoru za Jutarnji ne otvara teme koje su desetljećima punile naslovnice američkih tabloida; o njima je, kaže, sve što je imao rekao u autobiografiji. Umjesto o velikim ulogama, skandalima i kokainu, glumac danas govori o glumi, obitelji i vjevericama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....