Sedamdesetogodišnji starac Vid Igrec, beskućnik s najduljim stažem u gradu, proveo je gotovo polovicu svog života na klupici ispred katedrale, a već trideseti Božić proveo je vani na hladnoći, daleko od topline doma, redovitih obroka ili bilo kakvih prihoda, osim milostinje prodavača na Dolcu koji mu plaćaju odvoz smeća.
Bliže rodbine nema, a od imovine ima tek nekoliko vlažnih kutija sa stvarima i starih vreća te jedan potrgani kišobran. Vida smo našli na njegovoj klupi kako spava, a na njemu je ležala njegova mačka. U početku nerazgovorljiv, nakon nagovora i obećanja da ga ne želimo poslati u dom ispričao je kako ga je bivša država uništila pa je izgubio povjerenja u ljude.
- Rođen sam u Međimurju, ali sam se davno doselio u Zagreb i našao posao. Živio sam u i...
Bliže rodbine nema, a od imovine ima tek nekoliko vlažnih kutija sa stvarima i starih vreća te jedan potrgani kišobran. Vida smo našli na njegovoj klupi kako spava, a na njemu je ležala njegova mačka. U početku nerazgovorljiv, nakon nagovora i obećanja da ga ne želimo poslati u dom ispričao je kako ga je bivša država uništila pa je izgubio povjerenja u ljude.
- Rođen sam u Međimurju, ali sam se davno doselio u Zagreb i našao posao. Živio sam u i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....