- Još samo struju provedemo, i to je to, idući tjedan šaljemo zahtjev za tehničku inspekciju - kaže nam Goran Radić dok stojimo pokraj ograde remetinečkog rotora u Zagrebu. Radić je voditelj gradilišta na ovom megaprojektu vrijednom 330 milijuna kuna, koji će, kako sada stvari stoje, završiti u roku.
Štoviše, dojam završenosti može se osjetiti u zraku. Ceste su asfaltirane, signalizacija nacrtana, podvožnjaci funkcionalni, a dok pišemo ove retke, postavljaju se semafori na ulazima u kružni tok. Posljednji korak bit će provođenje struje, odnosno uključivanje javne rasvjete, svjetiljki u tunelu te drugih potrebnih kabela na mrežu Elektre. Plan je da se 9. siječnja pošalje zahtjev komisiji za tehnički pregled, koja će potom izaći na teren i provjeriti ispravnost svih stavki koje čine taj famozni rotor.
Čekaju zeleno svjetlo
Ako dobiju zeleno svjetlo, već krajem ovog mjeseca automobili bi mogli ispuniti ove ceste koje sada okupiraju samo radni strojevi, kamioni te pokoje službeno vozilo šefova gradilišta. Drugim riječima, nakon 13 mjeseci ponovno će se otvoriti jedno od najvažnijih čvorišta u Zagrebu, a reporteri Nedjeljnog Jutarnjeg provozali su se i prošetali novim rotorom koji samo što nije gotov.
Naš vodič na ovoj turi je voditelj gradilišta Goran Radić koji nas je dočekao na ogradi unutar samog kružnog toka. Naš Golf i njegova Corsa jedini su automobili na još uvijek praznoj cesti, no u daljini se mogu vidjeti vozila raznih boja kako prolaze alternativnim pravcima. Mnogi vozači među njima nakon samo kratkog pogleda na radove vjerojatno pomisle “Pa rotor je gotov!” Još nisu u pravu, ali uskoro će biti.
- Plan je, dakle, poslati zahtjev da na teren izađe tehnička inspekcija. Njima će trebati oko dva tjedna da osnuju komisiju, no sredinom mjeseca zasigurno će izaći na teren. Ako daju zeleno svjetlo, krajem siječnja puštamo rotor u promet - ukratko nam je objasnio Radić.
Crveni datumi
To pritom ne znači i kraj radova jer još treba sagraditi tramvajsku mrežu i okolne nogostupe, tako da bi konačni kraj radova bio u travnju ove godine. No, već se počelo raditi i na toj drugoj fazi. Dok stojimo pokraj ograde, ispod nas je obris buduće tramvajske pruge okružen crnom, rahlom zemljom koja će za nekoliko mjeseci bujati zelenom travom i šarenim cvijećem. Na tračnicama su i radnici koji uporno lupaju, vare, spajaju, a njihovi limunasti i narančasti prsluci sjajni su kontrast tamnim bojama koje dominiraju u okruženju. Ti prsluci u kombinaciji s bijelim kacigama mogu se zapravo vidjeti posvuda - na cesti, u podvožnjaku, kod stupova semafora.
Radnici su svugdje i teško je naći nekoga koji samo drži figu u džepu. Među njima ima asfaltera, električara, vodoinstalatera, montera, bagerista, a u prosjeku dnevno na gradilištu bude oko 120 djelatnika. Ukupno je oko 360 ljudi u posljednjih godinu dana radilo na ostvarenju ovog projekta, i to skoro bez prestanka. Naime, Radić kaže da nisu radili jedino na “crvene” datume i neke nedjelje, no u pravilu su svaki dan po 12 sati radnici bili na gradilištu.
A što su oni zapravo sve napravili? Pa, sagradili su tunel istok-zapad na -1 razini u dužini od 280 metara s dvije odvojene tunelske cijevi, čime vozači iz smjera Lučkog i Novog Zagreba uopće ne moraju ulaziti u rotor nego mogu proći ispod njega. Nadalje, rampe na sjevernoj strani kružnog toka, Jadranski most - Jadranska avenija te Avenija Dubrovnik - Jadranski most proširene su za jednu voznu traku i sada imaju četiri vozne trake, od čega dvije trake ulaze u kružni tok, a dvije trake kao desni skretači ne ulaze u kružni tok.
Ukratko, riječ je o jako puno građenja, o čemu možda najbolje govore brojke. Dakle, u novi rotor je dosad ubačeno 40.000 kubika betona, od čega je čak 30.000 otišlo u gradnju tunela. Tome još treba dodati i 5500 tona armature te 85.000 kvadrata asfalta u tri sloja.
Pritom ne smijemo zaboraviti da se gradilo i prije početka gradnje rotora. Naime, službeni početak projekta bio je srpnju 2018. godine kada je počela gradnja obilaznih cesta koje su puštene u optjecaj 16. prosinca kada je rotor u potpunosti zatvoren za promet. Prema tome, u ovu paletu gradnje potrebno je dodati još i proširenje Riječke ulice, kao i gradnju dvije nove ceste - jedne uz sam savski nasip te druge po zelenoj površini i parkiralištu Zrinjevca.
Manje automobila
O kompleksnosti projekta govore i financijske brojke. Naime, rekonstrukcija remetinečkog rotora košta 331,6 milijuna, što je za 20 milijuna manje od gradskog proračuna Samobora. Cijeli taj iznos Grad Zagreb nije platio sam. Čak 273 milijuna kuna sufinancirano je iz fondova EU, a 48 milijuna iz državnog proračuna. Posao je preko javnog natječaja dobila zajednica ponuditelja Kamgrad, Hidroelektra niskogradnja, Tigra i DiV. Oni su bili tek četvrti na listi najpovoljnijih ponuda, ali prvi s ispravnom ponudom.
Kada pročitaju ove iznose, mnogi vozači će možda pomisliti kako novi rotor niti ne treba kada alternativni pravci odlično funkcioniraju, puno bolje od “starog” rotora. Mnogi čak ne bi ništa niti mijenjali, nego bi ostavili stanje kakvo je sada, no Radić ističe kako će se novom regulacijom uvelike poboljšati prometna slika u ovom dijelu Zagreba.
- Starim rotorom je dnevno prolazilo više od 100.000 automobila, a s novim rotorom će u njega ulaziti 30 posto manje vozila. Naime, veliki broj automobila će putem tunela ili zahvaljujući mogućnosti desnog skretanja zaobići ulazak u sam kružni tok, a semafori na ulazima će dodatno smanjiti rizik od nesreća - objašnjava Radić.
S tim riječima odlučili smo se malo provozati novim rotorom. Sjeli smo u Corsu i uputili se prema tunelu. S obzirom na to da se jedan dio rotora trenutačno koristi u sklopu alternativne prometne regulacije, prvo smo se morali uključiti u kolonu automobila te, na čuđenje obližnjih vozača, isključiti na način da smo prošli između narančastih čunjeva. Stigli smo pred mračni ulaz tunela koji prije godinu dana nije niti postojao, a unutra su nas dočekali strojevi i radnici. Uz svjetlost nekoliko lampi dovršavali su posljednje poslove prije nego što prepuste radnicima Elektre da provedu struju kako bi na izdisaju Adventa zasvijetlio još jedan dio Zagreba. Unutar podvožnjaka nalazi se i jedna mala prostorija koja zapravo čini “srce” cijelog rotora. U njoj su crpilište podzemnih voda te generator, dvije snažne mašine bez kojih prometni sustav na ovom čvorištu ne bi adekvatno funkcionirao. Među njima puno važnija je crpka koja ima mogućnost da u jednoj sekundi “proguta” 240 litara vode, što je izuzetno bitno kako bi se spriječilo poplava cesta prilikom jačih kiša.
- Nedavno, kada su bile jake poplave, imali smo prvi test, no voda nije došla ni do prvog praga - kaže Radić. Što se tiče generatora, on je tu samo u slučaju ako nestane električne energije u ovom dijelu grada pa će se pomoću njega napajati rasvjeta i lampe u tunelu te na rotoru, no takve situacije su veoma neizgledne, kaže Radić.
Dug bukobran
Vraćamo se u auto i izlazimo ponovno na svjetlost, među prometnice i na dio rotora koji je u blizini stambenog naselja. Tu nas dočekuje 560 metara dug bukobran koji će omogućiti stanarima u obližnjim zgradama miran san, neometan budućom bukom auspuha, guma i nabrijanih motora. Uskoro se vraćamo na isto mjesto gdje smo i počeli, tamo kraj ograde s koje nam pogled pada u rupu gdje će se za nekoliko mjeseci voziti tramvaji. Naša vožnja je zapravo kraći model po kojemu će za nekoliko tjedana inspekcija pregledati stanje rotora, samo što će uz Radića biti cijeli niz inspektora iz Vodoopskrbe i odvodnje, HEP-a, MUP-a, Grada te svih drugih institucija koje su izdale posebna rješenja za gradnju rotora. I u slučaju da dođe zeleno svjetlo, može se krenuti s drugom fazom projekta koja uključuje nekoliko etapa.
Prvo, sav promet s alternativnih pravaca mora biti preusmjeren na rotor kako bi se moglo krenuti u gradnju nogostupa i tračnica jer se dio trase koja se treba još sagraditi nalazi na trenutnim privremenim prometnicama. Što se tiče novosagrađenih cesta koje su u prometnu kartu Zagreba stupile krajem prošle godine, njihova funkcija će u budućnosti biti malo drugačija. Dio ceste koji je išao preko parkirališta Zrinjevca će ponovno postati parkiralište, dok će drugi dio postati velika, proširena šetnica. Cesta na nasipu će, pak, postati privatna cesta za trgovačke lance koji su već, kako kaže Radić, pokazali interes da je iskoriste za svoje potrebe. Jedino će Riječka ostati ista kakva je i sada te će služiti kako stari-novi alternativni prolaz pokraj rotora.
Tri razloga za uspjeh
Još jednom, ako sve ide po planu, u travnju će biti završeni radovi na rotoru, čime će se ovaj dio Zagreba vratiti u normalu koju su mnogi možda i zaboravili. No, tu je još pitanje kako to da bi ovaj projekt mogao biti završen na vrijeme. Radić navodi tri razloga. Prvi su radnici. Ranije smo rekli da se svaki dan radilo po 12 sati te da se nije radilo tek desetak dana u cijeloj godini. Drugi razlog je vrijeme. Da je zima bila kakva bi inače trebala biti, s puno snijega i temperaturama ispod nule, onda ne bi bilo moguće obaviti velik dio posla koji su radnici obavili u prosincu prošle i u siječnju ove godine. Konačni i najvažniji razlog, prema Radićevu mišljenju, jest priprema.
Kako ističe, prije nego što je zatvoren rotor, oni su već imali pripremljene planove, simulacije i dokumentaciju kako bi radovi trebali napredovati. Drugim riječima, pripremili su se za više mogućih scenarija tako da su bilo kakve probleme već unaprijed rješavali.
A bilo ih je nekoliko, najviše vezanih uz razmještanje komunalne infrastrukture, no na kraju ništa tako drastično da bi usporilo radove. Tako bi za nekoliko tjedana trebalo biti otvoreno jedno od najvažnijih prometnih čvorišta u cijeloj Hrvatskoj.