OBJEKT NA KONOPCIMA

‘Znam da izgleda kao selotejp, ali...‘: Cijeli Zagreb bruji o osebujnoj obnovi zgrade u centru

Stanari su iseljeni, u prizemlju je bio dječji vrtić, a već prije iz zgrade su se iselili olimpijci i rukometaši
 Damjan Tadic/Cropix

Mnogi su se ovih dana začudili nesvakidašnjim prizorima "obnove" zgrade u zagrebačkoj Haulikovoj ulici na broju šest, koja je teško oštećena u potresu 22. ožujka.

Od potresa je prošlo devet mjeseci, a tek ovih dana na zgradi, koja je označena crvenom naljepnicom "neuporabljivo", počelo se nešto raditi. No, što? Zgrada je zavezana svojevrsnim gurtnama, narančastim trakama koje izazivaju podsmijeh građana.

U zgradi nema nikoga, svi su iseljeni. U prizemlju je nekad bio Dječji vrtić Budućnost, natpisi na portafonima otkrivaju kako se tu nalazila i računovodstvena tvrtka, a na pročelju još stoje logotipi Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog rukometnog saveza koji su se odavde, kako su nam rekli, odavno iselili.

image
Damjan Tadic/Cropix

Situaciju detaljnije pojašnjava predstavnik stanara, Josip Juričić, koji kaže kako je svjestan da zgrada povezana nečim što gotovo nalikuje na selotejp nekome može biti smiješna, ali je to bilo jedino i privremeno rješenje.

Krenuli u obnovu

- Krenuli smo u obnovu. Angažirali smo projektanta koji je napravio idejno rješenje. Sjeverni zid dvorišne zgrade teško je stradao i morat će se u potpunosti srušiti. Stoga, nije bilo drugog izbora nego privremeno privezati zid kako ne bi predstavljao daljnju opasnost. Uskoro će, umjesto tih gurtni, na mjesto sjevernog zida doći skela. Problem je što je obnova te dvorišne zgrade izuzetno zahtjevna. Naime, nemoguće je kroz haustor uvesti tešku mehanizaciju, poput dizalica, tako da će se sve morati raditi vrlo polako - objašnjava.

Nerado odgovara na pitanje je li im Grad Zagreb bio od ikakve pomoći oko obnove.

image
Damjan Tadic/Cropix

Blagdani usporili radove

- Ne bih ulazio u to, ali realno, nije. Nešto su mjerili i to je to. Očito država i Grad imaju svoje prioritete, a mi nismo među njima - kaže predstavnik tridesetak stanara koji su danas raseljeni, neki po kućama svojih rođaka, a drugi u podstanarstvu, jer se u svoj dom ne mogu vratiti, a pitanje je i kada će moći. Radovi bi se trebali nastaviti u siječnju, blagdani su usporili proces.

Izvođač radova je tvrtka Kamenički, čiji su vlasnici poznati kao roditelji Marina Kameničkog koji je Mercedesom u zagrebačkoj Ilici prije dvije godine usmrtio dvije žene. To je, za ovu priču, posve nebitno, no u tvrtki Kamenički d.o.o. nisu bili naročito spremni razgovarati o svom projektu obnove zgrade u Haulikovoj.

- Morali smo osigurati zid i nakon toga ćemo nastaviti s radovima - sve je što nam je rekao muškarac koji se odbio predstaviti, a za razgovor nije bio dostupan ni projektant ovog inovativnog plana obnove. Preko predstavnika stanara poslao nam je poruku da odbija komentirati bilo što vezano uz Haulikovu 6.

image
Damjan Tadic/Cropix

Među stanarima koji su "u egzilu" je i umirovljenica Ružica Crnečki. Nakon potresa morala je unajmiti stan jer se u Haulikovoj nije moglo živjeti. I ona je vidjela fotografije obnove svoje zgrade, no nada se da to ipak nije znak neprofesionalnosti te da će izvođači radova kvalitetno obnoviti njihovu zgradu. Kada će se to dogoditi, svima je još nejasno.

- Sjećam se jako dobro kako je izgledalo to jutro. Kod mene u stanu bila su vrlo velika oštećenja - govori nam Ružica koja je do potresa živjela s unukom, a sada su razdvojene. O silini udara svjedoči da se na pod stropoštao golemi ormar.

- To, sjeverno krilo zgrade, najviše je stradalo. Rekli su nam da će se cijeli taj zid morati potpuno srušiti. A kada će biti gotova obnova, to zasad nitko ne zna. Teško je biti u podstanarstvu, sve moram plaćati od penzije koju sam zaradila kao bankovna službenica. Ali, neka, bitno je samo da se to odradi kako treba i da se svi možemo vratiti svojim kućama - govori nam gospođa Ružica.

Mnogima je osebujna obnova zgrade u Haulikovoj smiješna, a neki tvrde kako je besprizoran primjer aljkavosti gradskih i državnih institucija nakon toliko mjeseci od potresa. Stanarima je sve to trenutno potpuno nebitno, njihova je jedina želja da im netko konačno kaže kada će se moći vratiti u svoje domove.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. travanj 2024 17:45