Potpredsjednik SDP-a i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, izgledni protukandidat Zorana Milanovića na sljedećim stranačkim izborima, jedan je od najprominentnijih i najutjecajnijih ljudi u stranci. Komadina je na čelu najjače SDP-ove organizacije u Hrvatskoj, primorsko-goranske, koja već garantirano pobjeđuje u 8. izbornoj jedinici i stranci, neovisno o tome tko se nalazi na vlasti, osigurava solidan broj predstavnika u parlamentu. Ujedno, PGŽ je SDP-ova utvrda koju, od kada je u Hrvatskoj višestranačja, nitko nije uspio poljuljati.
Zanimljivo je da se upravo Komadina, koji je zadnjih 20 godina jedan od žešćih kritičara centralizacije Hrvatske, pobunio protiv niza zakona koji se tiču preustroja regionalne i lokalne samouprave, a trebali bi biti doneseni u mandatu ove Vlade. U razgovoru za Nedjeljni Jutarnji argumentirao je svoje razloge, zagovarajući, pak, sveobuhvatnu reformu po uzoru na Dansku, koja će vrijediti i nakon 20-30 godina, u svim izbornim ciklusima. Iako Komadina ni u koga ne upire prstom, njegovi odgovori otkrivaju dosta toga i o komunikaciji unutar SDP-a, posebice kod donošenja zakona koji se izravnu tiču svih hrvatskih županija, gradova i općina.
Bitka za Županiju
Primorsko-goranski župan u više je navrata istupao protiv najavljenog Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi kojim gradovi veći od 100.000 stanovnika, dakle Rijeka, Split i Osijek, dobivaju status županija. Ističe da se u javnosti pojavljivalo više verzija zakona, od prvotnih kozmetičkih izmjena do aktualne verzije koja uvodi mogućnost prijenosa poslova županija na gradove.
- Zapravo se debata više-manje vodila kroz medije, a ne na javnoj raspravi, tako da lakoća tih izričaja i tumačenja ljude zbunjuje i nije jasno o čemu se tu radi. Usporedba bilo kojeg grada, pa i sva tri grada sa Zagrebom, ne drži vodu. Zagreb je dvostruko veći od sva tri grada zajedno, i površinom i brojem stanovnika. Osim toga, postoji poseban zakon o Gradu Zagrebu i on ima status ‘distrikta’, odnosno posebne teritorijalne jedinice, kao i mnogi glavni gradovi u svijetu, pa i u Europi. U slučaju Osijeka, Rijeke i Splita, kada bi se konačnost te odredbe primijenila, nastale bi praktički još tri županije. Sada se već u raspravi o tom zakonu događa da imate verzije od minimalnih zahvata i preuzimanja dijela ovlasti do potpunog zahvata - kaže te napominje da je i dosad u zakonu postojala mogućnost da se na traženje predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave mogu prenijeti određeni poslovi Županije, uz suglasnost nadležnog ministarstva, ali i Županijske skupštine
- Sada, po tim izmjenama koje u naravi nisu vidjele svjetlo dana, miče se tekst ‘suglasnost županija’. To znači da županijama može oduzimati što tko hoće, kako tko hoće i kada tko hoće, samo uz suglasnost resornog ministarstva. Pretpostavka je da resorna ministarstva ne bi dopustila prenošenje poslova koje bi izazvalo lošije funkcioniranje pojedinih djelatnosti nego prije prijenosa, ali ne mora značiti da bi bilo tako. Zakoni se ne pišu temeljem aktualne političke situacije i odnosa snaga županija, gradova i općina. Danas je to jedna opcija, tko zna koja će biti sutra. Nisam pobornik parcijalnih i palijativnih rješenja nego cjelovite reforme lokalne i regionalne samouprave - govori Komadina.
Opasnost za proračun
Prema njegovim riječima, reforma znači da se cjelovito sagledaju fiskalni učinci, upravljački učinci, ovlasti, s kojim su sredstvima popraćeni i s kakvim teritorijalnim ustrojem.
- Kada se to napravi, onda se pristupa promjeni teritorijalnog ustroja, i to mora biti jedinstvena reforma koja se može primijeniti tek s novim ciklusom lokalnih izbora, dakle 2017., odnosno planiranjem proračuna 2018. Također, o tome treba postojati nacionalni konsenzus, odnosno s promjenama se mora složiti i oporba. Ovdje uređujemo Hrvatsku, odlučujemo kakva želimo da bude, a to ne može raditi samo SDP ili HDZ - ističe.
Na pitanje što će konkretno Primorsko-goranska županija izgubiti ako se taj zakon donese, odgovara da se ne zna u kojem će opsegu biti donesen, što je jedan od problema.
- U financijskom smislu može izgubiti od 20 do 120 milijuna kuna budžeta koji je sada oko 330 milijuna kuna. Prvi udar od 20 milijuna odnosi se na jedan drugi zakon koji je također najavljen. On donosi pad proračunskih prihoda po osnovi poreza na dohodak, a tu gube sve županije, općine i gradovi, uključujući i Rijeku. Do toga će doći zbog izmjena Zakona o porezu na dohodak i uvođenja novih razreda kojim će se obračunavati porezne osnovice. Država je u tom dijelu procijenila da će građani dobiti veće neto plaće na račun smanjenja proračuna svih općina, gradova i županija u Hrvatskoj jer će manje uplaćivati u budžete gradova i općina.
Poslodavca ništa ne obavezuje da podigne neto plaću, on tu razliku može prebaciti u poslovanje, ili u djelatnost, ili u svoju dobit. Već je najavljeno da to nije moralno i da se to neće odnositi na državne dužnosnike, jer tu najviše skaču najveće plaće. Mi u ovom trenutku moramo sastavljati proračun, tako reći napamet, bez da se zna kada će zakoni biti doneseni i što će konkretno obuhvaćati. Sa 20 milijuna manje, koje sigurno gubimo, još možemo sastaviti proračun i smanjiti rashode, ali sa 120 milijuna manje nema tog genija koji bi ga sastavio - govori Komadina.
(...)