ZAGREB - Smanjili smo prinose s deset na sedam tona po hektaru - rekla je u jučerašnjem Jutarnjem Ivana Nemet, enologinja za bijela vina u Feravinu, opisujući kako je nastala graševina Dika iz 2009. godine, koja je osvojila zlatnu medalju na ovogodišnjem kutjevačkom Festivalu graševine.
Dikina pobjeda golemo je iznenađenje jer Feravino, veliki slavonski proizvođač, dosad nije osobito marilo za kvalitetu svojih vina (ne računajući predikate). Feravinova su vina uglavnom bila ili razvodnjena ili zagorena, bez ikakvih specifičnih pozitivnih značajki, i s najružnijim etiketama na svijetu.
Dosadašnja niska razina Feravinovih proizvoda ne čudi: ako su doista brali desetak tona po hektaru, vjerojatno ni postupci u podrumu nisu bili puno ambiciozniji.
Senzacija iz Feričanaca
Dika je, pak, vrlo solidno, svježe vino, srednje jakog tijela, tipičnih sortnih aroma, s lijepom kiselinom i, nadasve, jako, jako čisto i pitko. Definitivno se radi o jednoj od boljih naših mladih graševina, koja je izbjegla trendu vinifikacije petnaestpostotnih, prekoncentriranih suhih vina.
I dok je Feravinova pobjeda ravna senzaciji, trijumf Vlade Krauthakera s Mitrovcem iz 2008. godine sasvim je očekivan.
Vlado Krauthaker je, ipak, uz Ivana Enjingija izmislio graševinu kao vrhunsko vino i do danas održava visoke proizvodne standarde. Mitrovac iz 2008. godine jedna je od njegovih boljih suhih graševina uopće, snažna, ali svježa s punim okusom, složenim, raskošnim bouquetom, u kojem se osjete i voće, ali i med i kamilica, i s jako dugim aftertasteom.
Ovdje je zanimljivo spomenuti da je veliki francuski trgovac vinima i vlasnik kultnog Chateaua Pape Clement Bernard Magrez kada je, prije otprilike godinu ili godinu i pol posjetio Zagreb, među nizom naših bijelih vina što ih je probao posebno izdvojio graševinu Mitrovac zbog perfektnog balansa. Magrez je još rekao da bi to vino vrlo dobro prošlo na francuskom tržištu.
Naposljetku, u kategoriji predikatnih vina zlatna medalja za Ledenu berbu graševine iz 2008. godine, što su je proizveli Kutjevački podrumi, još je očekivanija od Krauthakerova zlata.
Sve važniji festival
Koliko god da sam nesklon kutjevačkim suhim vinima, njihova predikatna vina definitivno spadaju u najuži vrh hrvatske vinske produkcije.
Ova niskoalkoholna graševina senzacionalno miriše, a u ustima ostavlja učinak sladoleda od plemenite tamne čokolade (premda, naravno, nema nikakve veze s čokoladnim okusima i aromama).
Radi se o tome da ona, iako je puna šećera, gotovo uopće nije slatka, nego, naprotiv, šećer predstavlja samo podlogu za veličanstven skup okusa sušenog, smrznutog grožđa, baš kao što tamna čokolada konstruira poligon za razvoj plemenitih voćnih i začinskih aroma i okusa.
Ovo vino, puno oraha, kandiranog voća, limunove korice, meda i ponešto začina, apsolutno je senzacionalno, na tragu najuspjelijih kutjevačkih plavih etiketa u malim bočicama.
Budući da je graševina, uz malvaziju, dominantna hrvatska bijela sorta, logično je da kutjevački Festival graševine zauzima sve značajnije mjesto u sad već relativno dobro popunjenom kalendaru domaćih vinskih smotri.