ZAGREB - S potpredsjednikom Hrvatskog rukometnog saveza Zoranom Gopcem razgovarali smo u Beogradu, nedugo nakon izgubljene polufinalne utakmice protiv Srbije . Kao dugogodišnji djelatnik u rukometu, osvrnuo se na utakmicu, stanje rukometa u regiji i budućim generacijama reprezentacije.
Je li polufinalni poraz bolniji zato što se dogodio baš protiv Srbije?
- Kad bismo protiv Srba igrali na neutralnom terenu, siguran sam da bismo pobijedili s najmanje pet golova prednosti. Znalački su iskoristili pritisak svojih navijača i nemam prigovora njihovoj pobjedi. Unatoč tome, odlično smo odigrali prvo poluvrijeme, ali bolju igru nismo okrunili golovima. Imali smo priliku povesti sa tri gola razlike i da smo u tome uspjeli, utakmica bi bila odlučena. U nastavku smo, pak, zaigrali kao da se sprema kraj svijeta. Brzopletost, pogreške, nerezonski šutevi… Razbranili smo Stanića i ostali bez finala.
Ali Stanić je imao samo dvije obrane više od Alilovića?
- Da, ali Stanić je branio kad je bilo najvažnije, u drugih 30 minuta.
Jesmo li u petak u beogradskoj Areni probudili rukometnu velesilu u susjedstvu?
- Možda i jesmo, ali što onda? Srbija nam nije rukometna konkurencija, ne može nas ugroziti. Meni neće biti krivo da se rukomet u regiji razvije na temelju srbijanskog uspjeha. Ne zaboravite da su među najboljih šest na ovom turniru ušle čak četiri reprezentacije s jugoslavenskog prostora.
Hrvatski rukomet snažno je krenuo u regionalno povezivanje kroz SEHA ligu?
- Tvrdim da se na jugoistoku Europe stvara protuteža rukometnoj Bundesligi. Još kad nam se pridruže Slovenci i Mađari, imat ćemo izvanredan sportsko-marketinški proizvod.
Košarkaši su krenuli sličnim putem još 2001. godine, ali hrvatska košarka slabo je profitirala?
- SEHA liga je bitno različita od Jadranske lige. Naše natjecanje nije privatno kao košarkaško, već su osnivači nacionalni savezi.
Je li u srbijanski uspjeh ugrađena i sudačka pomoć?
- Svakog se domaćina pomalo gura prema finalu, pa zašto ne bi i Srbiju. Nisu im suci pomogli ništa više nego, primjerice, Francuzima na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj.
Zašto je u beogradsku Arenu na kraju ušlo samo stotinjak hrvatskih navijača?
- Na sastanku s organizatorom i EHF-om inzistirali smo da svaki hrvatski navijač koji s ulaznicom dođe u Beograd bude bezuvjetno pušten u dvoranu. I tu nije bilo problema. A za zadržavanje naših navijača na granici zaista nismo krivi. Bio sam cijeli petak u kontaktu s navijačima i organizatorom. Tražili smo da nam se omogući kupnja dodatnih ulaznica. Tvrdili su nam da ih više nema, u što sumnjam. A to da je kapacitet dvorane smanjen na 14.800 obična je besmislica, a Arenu je ušlo gotovo 22.000 navijača.
Hrvatski rukometni savez (HRS), dakle, nije sudjelovao u distribuciji ulaznica?
- Na utakmicu protiv Španjolske u Novom Sadu došlo je 4000 hrvatskih navijača, a HRS nije imao nikakva udjela u organizaciji njihova dolaska. Ljudi su sami na vrijeme kupili ulaznice. Za utakmice u Beogradu nije bilo tako. Malotko je vjerovao da ćemo igrati polufinale EP-a i ulaznice koje su se puna tri mjeseca prodavale kod nas preko tvrtke Dekod na kraju su vraćene u Beograd. A onda je rukometni Euro preko noći postao hit i tisuće su htjele u Arenu. Tada je, nažalost, bilo prekasno.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG